Složio bih se s činjenicom da smo kao gospodarstvo za sada preživjeli sve izazove i probleme, a koji su nas, kao i cijelu Europu i svijet u posljednjih nekoliko godina "gađali" iz svih smjerova i bez ikakve najave - kaže doc. dr. sc. Marko Tomljanović s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, nositelj Katedre Jean Monnet u području europskih integracija i voditelj projekta pod nazivom EU business policies and contemporary challenges of European integration, te dodaje:

- Novi izazov koji je pred nas stavljen također proizlazi i iz novih nestabilnosti na Bliskom istoku, a koji ponovno pred EU stavljaju obvezu pomoći te pojačane diplomatske i političke napore. I u takvim uvjetima može se očekivati kako će se negativni učinci preliti i na naše gospodarstvo. Ipak, postavlja se pitanje hoćemo li se kao zemlja i stanovnici zadovoljiti pukim preživljavanjem ili težimo daljnjem napretku. Naime, iako je situacija manje-više pod kontrolom (tako nas bar uvjeravaju), očigledan je pad životnog standarda građana te slabljenje potrošačkog, a time i inovacijskog te svakog drugog "razvojnog" kapaciteta stanovništva. Na svakom koraku su vidljiva znatna poskupljenja "troškova života" i osnovnih životnih potreba, kao i energenata. Također, ako se pogledaju najnoviji dostupni podatci Eurostata, Republika Hrvatska ima jednu od najvećih razina nezaposlenosti mladih (18 %), jednu od najnižih minimalnih plaća (700 EUR) te jedno od najviših prosječnih poreznih opterećenja među zemljama članicama EU-a. Također, u svim nacionalnim i europskim razvojnim strategijama se naglašava potreba ostvarenja pametnih, zelenih i održivih prioriteta. Međutim, Republika Hrvatska se sa 1,24 % BDP-a koji se usmjerava u aktivnosti istraživanja i razvoja također nalazi na dnu EU-a. U takvoj situaciji te imajući na umu isticanje preživljavanja itd., teško je govoriti o brzom prijelazu na zelenu ekonomiju i ekonomiju znanja, a koje po svemu predstavljaju "skup sport". Kao što sam naveo već nekoliko puta, Republika Hrvatska treba stvoriti kapacitete za poticanje oporavka, jačanje otpornosti te implementaciju na njima definiranih strukturnih promjena. Stabilizacijom gospodarskih i socijalnih performansi trebali bi se stvoriti uvjeti za osiguravanje razvojne održivosti i međunarodne konkurentnosti.



Koliko su u preživljavanju krize (i recesije) pomogle Vladine intervencije, financijska pomoć, jesu li one bile presudne u održavanju ekonomskog i gospodarskog sustava koliko-toliko funkcionalnim...?

- Kao što sam isticao i u prethodnim razgovorima, promišljene i konzervativne (oprezne) mjere Vlade su uvelike pridonijele "dolasku u relativno sigurnu luku". Naime, ako se prisjetimo, Vlada je različitim mjerama u razdoblju prije i nakon COVID-19 krize te tijekom inflatorne i energetske krize omogućila opstojnost malih i srednjih poduzeća, održavanje životnog standarda građana te osiguranje kolikog-tolikog socijalnog mira. Nadalje, izvršeni rebalansi državnog proračuna također su u svakom "izdanju" bili usmjereni na najosjetljivije skupine, vodeći se postavkama i razvojnim smjerovima EU-a. Također, u cijeloj priči se ne smiju zaboraviti niti sve pomoći EU-a, prvenstveno kroz EU fondove te ostale financijske instrumente. Međutim, iz svega navedenog proizlazi kako smo se u posljednjih nekoliko godina počeli previše oslanjati na državne intervencije. Ovakav pristup može biti koristan u kratkom roku, kada je potrebno osigurati "pojas za spašavanje". Međutim, dugoročni napredak i ostvarenje paradigme razvojne održivosti traži orijentaciju na tržište i njegove osnovne mehanizme s konačnim ciljem ostvarenja konkurentnosti.

Još malo o proteklim godinama. Da se s krizom više-manje uspješno nosimo, koliko je pomogao i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, može li se zaključiti da se NPOO potvrdio u praksi, uz naravno pomoć iz EU-a...?

- Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO), koji je jedan od ključnih instrumenata inicijative NextGenerationEU, hrvatskom gospodarstvu je osigurano 9,9 milijardi eura za ostvarenje "pametnog, održivog i uključivog rasta, uz povećanje broja radnih mjesta, produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva, kao i jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije".

Koji su ključni učinci ovoga programa? Ovo je pitanje s kojim ćemo se u sljedećim razdobljima veoma često susretati. Mišljenja sam kako je o tome još uvijek teško suditi, jer je većina inicijativa tek u začetku, te stoga nije moguće razmatrati njihove konkretne učinke. Ipak, od ovoga plana hrvatsko gospodarstvo ima velika očekivanja, poglavito u području ostvarivanja gospodarskog rasta, konkurentnosti i stvaranja novih radnih mjesta. Kao što uvijek imam običaj istaknuti u raspravama o EU fondovima te svim ostalim financijskim instrumentima i instrumentima pomoći, hrvatskom gospodarstvu i društvu na ovaj je način pružena značajna prilika za unaprjeđenje gospodarskih i socijalnih performansi te ostvarenje konkurentnosti.

Također, potrebno je istaknuti kako su pred nas stavljena raspoloživa sredstva, ali se ona neće iskoristiti sama od sebe. Svi segmenti društva i gospodarstva moraju identificirati vlastita prioritetna područja, te uložiti napore u kreiranje projekata i alociranje raspoloživih sredstava. Prema mojem mišljenju, najveća prednost korištenja sredstava iz EU financijskih instrumenata jest činjenica da je tu na snazi potpuna transparentnost, te se kao jedina varijabla uspjeha ističe kvaliteta projektnih prijedloga te sama efikasnost njegove provedbe. Stoga, ako želimo napredak, oporavak i otpornost, trebali bismo početi još više zajednički djelovati u tom smjeru. Sve navedeno stavlja naglasak na daljnji razvoj apsorpcijskih kapaciteta za prihvat i raspoloživih korištenje EU sredstava.



Vratimo se u sadašnje stanje. Krajem kolovoza, ministar Filipović pohvalio se kako RH ima mnogo veći gospodarski rast od prosjeka EU-a. Kako objašnjavate da je unatoč svih poteškoća hrvatska ekonomija porasla deseti kvartal zaredom...? Govori se i o konstantnom rastu inozemnih investicija...

- Ako se korištenjem Eurostata analiziraju stope rasta u zemljama članicama EU-a, vidljivo je kako u drugom kvartalu 2023. godine najveće vrijednosti bilježi Litva sa 2,4 %, nakon koje slijedi Republika Hrvatska sa 1,6 %. Također, u skupini zemalja s najvećim stopama gospodarskog rasta su još i Grčka, Malta, Rumunjska i Slovenija, dakle nove zemlje članice EU-a. Isto tako, ako se sagledaju podatci o kretanju gospodarskog rasta Republike Hrvatske od početka COVID krize pa do danas, moguće je vidjeti kako je kroz kvartale naše gospodarsko raslo prosječno 1,26 %. Pritom, očekivano, vidljivo je kako je najveći pad ostvaren u drugom kvartalu 2020. godine (-14,5 %), dok su smanjenja još ostvarena u drugom kvartalu 2021. godine te trećem kvartalu 2022. godine. Podatci također pokazuju kako EU u posljednja dva kvartala stagnira, tj. ostvaruje 0 % rasta.

Što nam pokazuje struktura zemalja sa najvećim stopama rasta ili je li to iznenađujuće?

- Recimo da je ovakav poredak u skladu sa temeljnim postavkama konvergencijskih teorija, koje ističu kako manje razvijena gospodarstva rastu brže od onih razvijenijih iz razloga postojećih zaostataka te nužnosti dostizanja stabilnih ravnotežnih stanja. Kada se sagleda situacija Republike Hrvatske, ovdje ne smijemo zaboraviti ulogu našeg turizma, koji se uvijek, sa svojim prednostima i manama, a posebno u kriznim razdobljima, pokazao kao "sidro spasa" za naše gospodarstvo. Impuls za povećanje investicija je zasigurno rezultat uključivanja u Eurozonu i Schengen, čime smo "uljepšali" svoju poziciju u globalnom okruženju te postali primamljivi za vanjske investitore. Naime, uvođenjem eura te daljnjom afirmacijom uključivanja Republike Hrvatske u europski prostor bez granica poslali smo jasne signale ozbiljnosti, provođenja reformi te spremnosti na unaprjeđenje investicijskog i poslovnog okruženja. Navedeno je rezultiralo i poboljšanjem kreditnog rejtinga.



I za kraj, pitanje o nedavno u Vladi predstavljenom proračunu za 2024. godinu. Vaš komentar? Koliko je taj proračun razvojni, održivi, realan u okolnostima kakve bi mogle biti iduće godine...?

- Ukratko, prijedlog proračuna za 2024. godinu predstavlja nastavak usklađivanja javnih financija i proračunskih rashoda s razvojnim ciljevima i prioritetima EU-a. Ako se sagleda njegova struktura, najveći dio između ostalog otpada na mirovine i socijalnu sigurnost, znanost, obrazovanje, poslovno okruženje itd., čime se cilja na ključne prioritete nužne za ostvarenje stabilnosti, rasta otpornosti i oporavka, uz orijentaciju na tzv. skupine u problemima. Može se reći kako je proračun realan i prilagođen trenutačnoj situaciji. Naravno, njegova održivost te uspjeh ostvarenja propisanih (očekivanih) ciljeva (kao i projicirane stope rasta od 2,8 % za 2024. godinu) uvelike će biti determiniran postojećom neizvjesnošću, dominantnim negativnim rizicima te ostalim izazovima i pritiscima iz globalnog okruženja, a na koje smo kao malo otvoreno gospodarstvo izuzetno osjetljivi. (D.J.)