Nedavno je njemački ministar obrane Boris Pistorius upozorio da bi mogla postojati prijetnja rata u Europi, dok je branio odgovor svoje vlade na nove prijetnje, uključujući rusku agresiju i sukob na Bliskom istoku. U eksplozivnom intervjuu za njemačku televiziju ZDF, koji je Njemačku i Europu dignuo na noge, Pistorius, inače član Scholzove Socijaldemokratske stranke, rekao je da će nacije poput Njemačke morati povećati sposobnost svojih oružanih snaga za održavanje mira u regiji te da moraju promijeniti svoj mentalitet u kojemu bi rat bio moguć, tako da bi se od 2. svjetskog rata i u zemlji najvećih pacifista moglo mnogo toga promijeniti.

Pistorius nije obrazložio je li mislio na prijetnju iz Rusije ili nešto drugo. Podsjećamo, riječ je o zemlji koja se nećkala oko pomoći Ukrajini i dugo je oklijevala aktivnije se involvirati u sukob na istoku Europe, pa i danas u izraelsko-palestinskom slučaju. Sve dok se plamen masovnih prosvjeda na Bliskom istoku poput domino-efekta nije počeo širiti diljem ratom zahvaćene regije. Istodobno, masovni prosvjedi zbog izraelskih metoda razračunavanja s Hamasom u pojasu Gaze sve više zahvaćaju i europske gradove, u Ateni, u katalonskoj prijestolnici Barceloni, jednako kao i u Londonu, dok su u Berlinu, nakon što je policija krenula u razbijanje propalestinskog prosvjeda, izbili neredi uz uporabu pirotehničkih sredstava i uništenja i oštećenja imovine - trgovina, automobila i sl. Jer Njemačka se, zbog opterećujuće prošlosti i holokausta, sada najviše otvoreno zauzima za proizraelsku politiku, dok neke druge europske prijestolnice, pa čak i Bruxelles, neovisno o tome što deklarativno podupiru Izrael, pozivaju izraelske vlasti na smirivanje stanja i poštovanje humanitarnog i međunarodnog prava. Tako je kancelar Olaf Scholz Hamas prozvao nacističkom organizacijom i cijelu sadašnju problematiku izdignuo na razinu one u Njemačkoj uoči i tijekom Drugoga svjetskog rata. U isto vrijeme masovni propalestinski prosvjedi zahvatili su i brojne američke gradove, poput New Yorka ili Houstona u Teksasu, te brojne kalifornijske gradove. Sve to što navodimo, kao i još puno toga, dio je svakodnevnih vijesti i komentara koje prenose svjetske agencija diljem svijeta.



Sve u svemu, ništa ne sluti na dobro, štoviše, prijeti proširenjem sukoba. Zato se o svemu raspravljalo i u UN-u, ali bez konkretnijih zaključaka. Hrvatska je primjerice u Općoj skupštini UN-a glasovala protiv rezolucije koja poziva na "trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje" u području Pojasa Gaze. U rezoluciji se, naime, posebno ne spominje militantna skupina koja kontrolira Gazu, Hamas, kao ni napad 7. listopada. Kanađani su pokušali predložiti amandman u tom smjeru, i spomenuti teroristički napad, ali nisu dobili dovoljno potpore. Isto objašnjenje kao i hrvatsko za glas "protiv" iznijela je i američka veleposlanica pri UN-u Linda Thomas-Greenfield kazavši kako je "nečuveno da rezolucija ne imenuje počinitelje terorističkog napada 7. listopada".

Zapravo treba gledati širu sliku, širi i dublji kontekst. Naime, ono čega se svi najviše boje jest rađanje nove generacije terorista, a što se sve češće i potvrđuje. Mnogi analitičari upozoravaju da se rađa novi, nasilniji, nikad ekstremniji Hamas, kojem bi Europa mogla postati glavna meta! Stoga je i FBI već naznačio da će aktualno nasilje u Gazi proizvesti najveću terorističku prijetnju u posljednjih nekoliko godina. Naime, Hamasov brutalni napad na Izrael 7. listopada često se opisuje kao izraelski 11. rujna, piše The Telegraph. Uz više od 1400 mrtvih to je za Izrael diosta golema tragedija i sadašnji rat protiv Hamasa u tom je smislu posve opravdan, iako civilne žrtve pritom nitko ne može opravdati. No, s obzirom na to da je cilj Izraela posve "iskorijeniti" Hamas (ne samo iz Gaze), vjerojatno bi izraelska kampanja spaljene zemlje mogla roditi Hamas 2.0 - nešto mnogo dublje ukorijenjeno i ekstremnije. Čista brutalnost i neselektivna priroda Hamasova napada 7. listopada potaknula je sada raširenu tvrdnju da je "Hamas = ISIS", pišu mnogi inozemni, uglavnom zapadnjački komentatori. Hamas naravno nisu svi Palestinci, pa se u tom kontekstu mogu razumjeti masovni prosvjeti podrške Gazi, odnosno Palesticima, kako diljem muslimanskog svijeta tako i u gradovima zapadne Europe, SAD-a, pa i Azije. Pritom se ni u kom slučaju ne mogu opravdati ekstremistički ispadi prosvjednika, poruke mržnje, prijetnje Izraelu, bijes i retorika nasilja, navode političko-sigurnosni analitičari. Naravno, ne manjka ni podrške Izraelu, kao ni prosvjeda u samom Izraelu protiv vlade Benjamina Netanyahua zbog sigurnosnih propusta i pogrešne dosadašnje politike.

I tu sad dolazimo do još jednog ključnog aspekta - sigurnosnog problema s ilegalnim migrantima! Sve, naime, upozorava na to da trenutni sustav vraćanja i deportacija migranata ne funkcionira. Zahtjevi za više deportacija nisu novost. "Ove će se godine broj stvarno provedenih deportacija u EU-u povećati za oko četvrtinu", rekla je povjerenica EU-a za unutarnje poslove Ylva Johansson. Međutim, apsolutne brojke ostaju relativno niske. U Njemačkoj je registrirano oko 50.000 ljudi koji moraju napustiti zemlju jer ne posjeduju ni minimalne uvjete za toleriranje njihova boravka u toj zemlji. Diplomati EU-a pritom ističu kako teroristi i moguće prijetnje ne dolaze samo od onih koje treba protjerati, ali da isto tako nisu svi oni koji su bili prisiljeni napustiti EU osumnjičeni za terorizam niti su imali antisemitske stavove.

Ali, s obzirom na činjenicu da se mnogi migranti kreću ilegalno unutar šengenskog područja u EU-u, mnoge zemlje, uključujući Njemačku, Austriju, Mađarsku, Italiju i Francusku, ali i Sloveniju, ponovno su uvele granične kontrole na unutarnjim EU granicama, pojašnjavajući da to čine zbog evidentne opasnosti i od terorizma. Austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner to ovako opisuje: "Schengen nije mrtav, ali je pokvaren." To bi se moglo popraviti novim sustavom azila i boljom zaštitom vanjskih granica Europske unije. Dakle, više bi migranata moralo biti odbijeno izravno na vanjskim granicama. To bi trebao postići novi pakt EU-a o azilu, koji bi trebao biti ispregovaran s EU parlamentom do kraja godine, a potom i implementiran za dvije godine. Do tada, prema riječima njemačke ministrice unutarnjih poslova Nancy Faeser, izvanredne granične kontrole unutar Schengena moraju i dalje biti na snazi ​​"na privremenoj osnovi".

Što se, pak, tiče Hrvatske, načelnik Uprave za granicu MUP-a, Zoran Ničeno, rekao je kako je hrvatska policija ove godine zabilježila 54.593 nezakonita prelaska granice, što je čak 140 posto više nego prošle godine! No, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je kako je Hrvatska ipak najefikasnija EU članica u pitanju uhićenja krijumčara te da trećinu krijumčara koje uhite na razini EU-a - uhiti hrvatska policija. Ali, bez obzira na konkretne brojke i činjenice, u Hrvatskoj i ta osjetljiva tema poprima dnevno-političke konotacije. Tako je, primjerice, gradonačelnik Sinja i saborski zastupnik Mosta Miro Bulj, kojeg su Domovinski pokret i mnogi iz oporbenih krugova podržali, najavio da će organizirati građanske - točnije, seoske - straže koje bi u pograničnim područjima pomagale preopterećenim policijskim snagama u borbi protiv nezakonitih ulazaka migranata u Hrvatsku - od kojih su, kako smatra Bulj, polovina zapravo teroristi. Most je uz to kolektivno i gorljivo počeo braniti i "mutnu viziju" postavljanja vojske na vanjske hrvatske granice, bez suvislog objašnjenja što bi ona ondje uopće radila. Od Bulja i Mosta ništa neočekivano, pa je i takva njihova "balvan-retorika" još jedan primjer viška bezumlja, a manjka razuma.



Komentirajući Buljevu najavu da će u području Cetinske krajine organizirati "samozaštitu" na granici kako bi spriječio prijelaz migranata, premijer Plenković je kazao: "To su nebuloze koje me ne čude s obzirom na to iz koje stranke i od koje osobe dolaze". Inače, hrvatski premijer ima jasnu politiku kada su u pitanju nezakonite migracije, a to je zaštititi vanjske granice EU-a i izvršiti veliki pritisak na Bosnu i Hercegovinu i Srbiju da usklade svoje vizne režime s EU-om. Prema njegovim riječima, Hrvatska ima više graničnih policajca nego sve zemlje jugoistoka Europe, njih 6700 koji su "jako dobro obučeni, odlično funkcioniraju i imaju izrazito kvalitetnu tehničku opremu".

Sve u svemu, migracije i sigurnost, s obzirom na sadašnji kontekst (ukrajinski rat, rat na Bliskom istoku, napetosti i u drugim regijama...) nužno je promatrati i kroz kontekst opasnosti od terorizma. U tom se smislu radi o novim izazovima za Europu/Europsku uniju. Drugim riječima, sigurnost mora biti prioritet, situacija zahtijeva višu razinu odgovornosti, hitne mjere bez "fige u džepu" i opstrukcije jedinstva Unije, između ostalog.