Violončelist Matej Milošev, koji je svojim instrumentom obogatio zvuk brojnih naših glazbenika, svoj je album prvijenac “U prolazu” objavio prije dvije godine. Na njemu je ugostio brojna renomirana imena, poput Petra Beluhana, Jelene Radan, Tonke i Aljoše Šerića i Nenada Borgudana, a nedavno nam je predstavio “Live Session”, EP koji donosi pet glazbenih brojeva snimljenih uživo u Klubu Kazališta Komedija, u kojemu je zaposlen kao član orkestra. Klasično obrazovanom violončelistu, rođenom 1991. u Salzburgu, tim smo povodom postavili nekoliko pitanja.

Tko je sve od instrumentalista sudjelovao na “Live Sessionu” i kako si okupio taj prateći sastav?



- Sve su to ljudi koji su u tome što rade među najboljima na ovim prostorima – međutim, prvo se i osnovno radi o dragim prijateljima. Svi se mi poznajemo već dugo vremena i u raznim smo varijantama radili i svirali skupa, ali nikad ovako svi zajedno u istom bendu. I osjetili smo da nam se sviđa, da ovo itekako ima smisla i da želimo ovako i nastaviti.

 

 

 

Tomislav Franjo Šušak na basu, Luka Geček i Toni Tkalec na gitarama, Daniel Kadijević na bubnju i Jurica Hotko na klavijaturama čine okosnicu benda, uz dopunu sjajne brass sekcije u sastavu Zvonimir Bajević, Marin Ferketin i Vojkan Jocić, mojih dragih stringsa iz kvarteta Libra (Jasmina Bojić, Dean Melki i Filip Vitko) te odlične Eleonore Hil i Nikoline Kovačević u ulozi pratećih vokala - s time da je Nina također gostovala i kao glavni vokal na singlu “Tamo gdje te nema”.

Približi nam malo kakva je bila atmosfera na snimanju.



- Taj jedan dugi dan snimanja u kojem je cijeli session nastao bio je kulminacija svega što je prethodilo tome da se to uopće i ostvari. Puno poziva, dogovora, proba i dobre volje, pa kad smo napokon ušli u prostor i krenuli raditi, mislim da smo taj moment zapravo svi jedva dočekali. Naravno da je na trenutke bilo naporno i teško, ali kad se sve zbroji i oduzme – uživali smo, dali sve od sebe i napravili nešto na što zbilja možemo biti ponosni. Ovim putem još jednom velika hvala svima koji su nam pomogli da to i napravimo.

Jesi li zadovoljan dosadašnjim reakcijama na “Live Session”?



- Reakcije sa svih strana su apsolutno nevjerojatne. Ne mogu vjerovati koliko se ljudi javilo i meni i svima drugima koji su bili unutra riječima oduševljenja, podrške i čiste nevjerice. Mi se među nama šalimo da “nije što je naše, ali stvarno je dobro”. Mislim da je tajna u tome što se čuje, vidi i osjeti koliko nam je svima bilo stalo do toga da iza sebe ostavimo nešto opipljivo dobro i najvažnije - iskreno. Sudeći prema reakcijama, u tome smo i uspjeli.

Jesi li naučio nešto novo o tim pjesmama nakon što su dobile svoje žive verzije?



- Jesam, definitivno. Od početka smo ovaj projekt zamišljali kao nešto što će dobiti svoj život i uživo, a nakon ovog iskustva apsolutno imamo potvrdu da smo bili u pravu. Jedva čekam da se na isti način uhvatimo ostatka materijala, kako starog tako i ovog novog koji dovršavamo – te da nam se uskoro ostvari želja da to sve predstavimo i pred živom publikom, na pravom, punokrvnom koncertu.

Kako stojiš s pjevanjem, imaš li ambicija uhvatiti se mikrofona?



- Ne dolazi u obzir! Nemam nikakvih iluzija o svojem pjevanju, naprosto mi je neugodno. Tako da će tu ulogu u mojim pjesmama uvijek preuzeti netko drugi. Dovoljno je što moram u demo-verzijama otpjevati neku osnovnu ideju melodije. (smijeh)

Kako je na poslu u Kazalištu Komedija? Maštaš li o tome da ćeš uskoro moći živjeti isključivo od pop-glazbe?



- Taj posao je doista divan, jako sam zahvalan i sretan što sam tamo uspio zaraditi i zaslužiti svoje mjesto. Okruženje je super i repertoar kojim se bavimo je nešto što se publici zaista sviđa. Najbolji primjer toga je nedavni uspjeh koji je postigao naš mjuzikl “Ljepotica i zvijer”. Lijepo je znati da je posao za koji dobivaš plaću ujedno i nešto što usrećuje toliko puno ljudi. Što se tiče pop-glazbe, ne bih rekao da maštam o tome na taj način, već gledam na to ovako: sigurnost posla u Komediji omogućuje mi slobodu da se svime drugime, pa i svojom glazbom, bavim točno onako kako želim. Naravno da bi bilo prekrasno isključivo živjeti od toga, ali to je neka druga stvarnost o kojoj trenutno ne razmišljam.

Što za tebe zapravo znači glazba?



- Mislim da sam negdje pročitao da slike oslikavaju prostor, a glazba vrijeme. Ne znam jesam li u pravu, i je li taj citat uopće ispravan i stvaran, ali tako nekako i ja to gledam. Za mene je glazba ogledalo onoga kako se osjećamo. Svi se uvijek okrećemo njoj kada smo tužni, sretni ili sjetni, i u takvim trenucima prava pjesma ili bilo kakav komad glazbe na nas utječe kao najbolji lijek ili najtopliji zagrljaj.

Po čemu pamtiš dane kada si bio zaposlen kao profesor violončela u svojoj bivšoj školi? Koliko je to potrajalo?



- Radio sam kao profesor dvije divne godine u GU “Elly Bašić” i sjećam se toga kao nečeg jako lijepog i vrlo plemenitog. Ponekad i malo stresnog, jer na tebi je ogromna odgovornost prema toj djeci koja od tebe, s pravom, očekuju da im preneseš apsolutno sve što znaš i budeš im pri ruci, prvo i osnovno oko instrumenta koji sviraju, a onda i glede odrastanja i nekakvog generalnog odgoja. I ne mislim da se taj posao može raditi “na pola koplja”, jer onda taj posao za tebe nije. Dugujemo toj djeci najbolje od sebe i zato svaka čast svima koji su u toj profesiji.

Što čitaš, slušaš, gledaš i igraš u posljednje vrijeme? Imaš li koju preporuku za naše čitatelje?



- Posljednje sam pročitao “Američke bogove” od Neila Gaimana, pa sam se opet vratio Tolkienu, upravo završio prvu knjigu trilogije “Gospodar prstenova”, pa ću se onda baciti na ostatak – prošlo je predugo vremena od posljednjeg čitanja, a taj svijet mi uvijek nedostaje. Uz to, evo upravo dovršavam “The Sopranos” i opet se iznova oduševljavam koliko je ta serija fantastična, kao recimo i “The Bear” – dugo nisam pogledao nešto novo, a tako dobro. Od igrica, “Apex Legends” je konstanta, ali sam evo nedavno prešao “Baldur’s Gate 3”, koji je toliko dobar da razmišljam o tome da krenem ispočetka.

U kojoj je fazi tvoj drugi studijski album i za kada je planiran izlazak? Koja ekipa radi na njemu?



- Nedavno smo se moji stalni suradnici i bliski prijatelji Tomislav Franjo Šušak, Jere Šešelja i ja vratili iz Pariza, gdje smo snimili posljednje dvije pjesme za album. Iskustvo je to koje je bilo doista nezaboravno te je stvorilo neka nova poznanstva i veze kojima se jako veselim za neke potencijalne suradnje. S tim rečeno, drugi album je zapravo došao u zadnju fazu gdje nam još samo fale gostujući vokali. Naravno da ima još puno posla oko svega, ali na dobrom smo putu da kroz koji mjesec sve skupa bude gotovo. Računamo da će sve biti spremno za izlazak nekad na proljeće. Do tada nas čeka još nekoliko singlova, od kojih sljedeći izlazi već krajem ovog mjeseca. Opet nam gostuje fantastična Dunja Ercegović, a spot koji će biti cijeli u stop-motion animaciji radi Ivana Radić. Jedva čekam da to čujete i vidite!

Osim albuma, koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi i želje za budućnost?



- Trenutno sam zauzet na puno strana, što je super jer znači da imam posla, ali isto tako zbog toga u ovom trenutku ne gledam previše unaprijed. Znam što me čeka, što trenutno moram iIi želim napraviti, i idem dan po dan. Naravno da ispod svega toga postoji niz želja i planova za nešto dalju budućnost, ali sve u svoje vrijeme. Osim toga, bilo bi lijepo da se ljudi ne mrze i da nauče živjeti u miru jedni s drugima. Od nasilja nikad nismo dobili ništa što je vrijedno i trajno.