U Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, u organizaciji jednog od najuglednijih mađarskih književnih časopisa "Jelenkor", organiziran je susret dviju panonskih reprezentacija suvremene hrvatske i mađarske književnosti.

U povodu pedesetogodišnjice suradnje između dva panonska grada Osijeka i Pečuha, kao dio cjelotjednog Festivala PécsLIT održan je književni program u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu. Jedanaest izabranih hrvatskih i mađarskih književnika te književnih urednika i prevoditelja govorilo je o kulturnoj suradnji između dva grada i čitalo svoje tekstove objavljene u dvojezičnoj antologiji hrvatske i mađarske književnosti "Ono što povezuje", odnosno "Ami összeköt" (2021.).

U programu je sudjelovalo nekoliko Osječana, profesori Filozofskog fakulteta u Osijeku Goran Rem i Zoltán Medve te dekan Ivan Trojan, kao i dekanica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku Helena Sablić-Tomić te asistentica Paula Rem.

 

Dugogodišnji tajnik Matice Hrvatske Josip Cvenić govorio je o suradnji između časopisa Jelenkor i Književna revija, a mađarski autori Károly Méhes, Noé Tibor Kiss, József Keresztesi, József Havasréti iz Pečuha čitali su svoje tekstove. Svi tekstovi čitali su se na dva jezika, a simultani prijevod s hrvatskog na mađarski i s mađarskog na hrvatski proveo je Budimpeštanac Ádám Walkó s Filozofskog fakulteta u Osijeku. Sudionici su podcrtali sličnosti između Osijeka i Pečuha te hrvatske i mađarske kulture koje su dio zajedničkog centralno-istočnoeuropskog kulturnog kruga.

Skup je otvorio dogradonačelnik Pečuha Gábor Zag, a program je vodio i moderirao glavni urednik časopisa Jelenkor Zoltán Ágoston. Zoltán Medve podsjetio je da je suradnja započela krajem 1990-ih, kada je bio lektorom na Filozofskom fakultetu, a Goran Rem mu predložio niz reprocitetnih antologija kao ideju Suradnje pa dakako započeti s poezijom, a zatim nastaviti u prozu i dramu te pojedinačne književne "stvari". Rem je govorio o tome da "na početku bijaše Medve".

- Stigao je Zoltán s nisko obočenim prjetećim futrolama punim želje za dvobojem s oba jezika, a ja sam trgnuo knjigu pjesama "Neskladnom vremenu usprkos" Miklósa Radnótija koju je upravo maestralno, prema mišljenju hrvatske književne kritike, za osječku Neotradiciju, bio preveo pečujski kroatist, profesor Stjepan Blažetin - rekao je Rem.

Helena Sablić-Tomić ispričala je kako i zašto je nastala njezina i Remova zajednička knjiga o suvremenoj hrvatskoj književnosti, kao i ukupni projekt koji je tijekom 14 godina izvodio tim: Goran, Zoltan, Zoltan, Josip i ona te da je ovakav projekt velik suradnički užitak, a u kulturalnom smislu internacionalno, tj. bilateralno velika gesta te je njegovanje dubokog dobrosusjedskog traga koji je logičan i nužan te prirodan i itekako pametan.

Josip Cvenić podsjetio je da je kraj devedesetih i prvih deset godina hrvatske države bilo pravi trenutak da se punog srca, a nakladnički gledano - časopisom "Književna revija" pa zajedničkom pokretnom serijom knjiga - krene punom i jakom suradnjom s kolegama iz Mađarske. I njegova i knjiga Stjepana Tomaša baš su bile prevedene i objavljene u Mađarskoj, pa kada su Goran i Helena doveli Zoltána Medvea na razgovor o ideji reciprocitetnih antologija - ništa nije bilo upitno! Samo je trebalo što prije popiti kavu sa Zoltánom Ágostonom, i to u Pečuhu. A k tome - na našem Sveučilištu postaviti puni status znanstvenoga bilateralnog projekta. Tako je pokrenuto 12 znanstvenih knjiga.

Ivan Trojan, autor zapažene antologije hrvatske drame "Tranzit: Kortárs horvát drámák antológiája" iz 2012., podsjetio je da je ukupni slijed aktiviran 1997. kao Projekt Baranja i Slavonija, gdje je naziv smislio profesor Rem jer je Baranja taj prostor koji je geokulturni medij susreta - naime veći dio geografske Baranje zapravo se nalazi u Mađarskoj, a "mala" hrvatska Baranja stjecajem kanonskih okolnosti drugi je dio hrvatskoga regijskog naziva najpanonskijeg dijela Hrvatske. Stoga je prof. Rem smatrao komunikacijski plodnim da se ovaj put Baranju stavi u "prvu" poziciju... Nakon 12 svezaka Projekta od 1997. do 2012., urednik je Ágoston novim europskim Interreg projektom iz 2016. pozvao na višegodišnji "reunion" Suradnje - nakon više jakih likovnih izložbi - okrunivši ga antologijom "Ono što povezuje". Trojan je podvukao da je bitan dio suradničkih odnosa Pečuha i Osijeka naslonjen na Katedru za hrvatsku književnost u Pečuhu i Stjepana Blažetina, gdje niz profesora osječke kroatistike ima, figurativno rečeno, svoj drugi stručni dom, a članovi su mađarske kroatistike prema riječima dekana pečujskog Filozofskog fakulteta kulturalno aktivniji od svih ostalih katedri zajedno. Također, tu je Blažetinova knjiga "Hrvatska književnost u Mađarskoj", iz 1998.

Zoltán Ágoston istaknuo je da zastupljenost mlade autorice Paule Rem u antologiji simbolički predstavlja budućnost suradnje između Osijeka i Pečuha te između Hrvatske i Mađarske. Paula Rem pročitala je svoju kratku priču "Zlatna hrvatska mladež", a Goran Rem pjesme u prozi "Status quo" i "Ni vrijeme, ni dodir" iz zbirke "Pauline pjesme u prozi - ja sam Saga". Ágoston je pročitao fragment iz najnovije knjige Helene Sablić-Tomić "Ljubav kartografije – Dunavom" na mađarskom, objelodanjen upravo u Jelenkoru, a fragmenti mađarskih autora većinom su bili tematski oslonjeni na urbanu kulturu dvaju panonskih gradova.

Dizajner Jelenkora i pisac Noé Tibor Kiss prepoznao je kod Gorana Rema prototekst estetike glazbene skupine Einsturzendeneuebauten, a svoju strategiju stvaranja smatra igrom.

Károly Méhes, odličnog raspoloženja zbog razmjene književnih slika, pročitao je fragment proze koja pečujski urbanitet gleda kao mjesto dinamične preobrazbe identiteta i sudara s apsurdom, József Keresztesi, književnik i gitarist, smatra se dominantno pjesnikom, no kako je za jednu operu pisao libreto, a taj je zahtijevao i pjevane dakako dijelove, onda je pročitao jednu u libreto inače ugrađenu, ritmičnu i vedru humornu pjesmu upućenu dječjoj slobodi. József je Havasréti pročitao svoju reminiscenciju o 1983. godini, kada je kao student radio u pečujskom zoološkom vrtu te dopratio mađarskog tigra na razmjenu u Osijek s hrvatskom zebrom, nakon čega je za radnu dnevnicu u Osijeku, u Jugotonu, kupio dupli live album Boba Marleya. Noé Tibor Kiss pročitao je fragment dužeg teksta o njegovim doživljajima najveće vedrine - kao nogometnog trenera hendikepiranih dječaka i njihove sretne Igre. Nakon dinamičnog programa s jedanaest sudionika, Ágoston je izrazio uvjerenje da će se suradnja nastaviti jednakim ritmom kao i dosad.

- U onoj njegovoj temeljnoj rečenici o tome da će Grad Pečuh uvijek dati svu podršku suradničkim književnim projektima, držat ćemo pečujskog dogradonačelnika Gábora Zaga za riječ - rekao je Ágoston, na što je Rem dodao: "To je uostalom ono što mi i radimo: držimo se za Riječ!" T.K.