SLATINA - U glavnom gradu španjolske autonomne zajednice Galicije Santiago de Compostela nalazi se katedrala s posmrtnim ostacima sv. Jakova, apostola i zaštitnika hodočasnika. Od 11. stoljeća vjernici hodočaste mjestu gdje su moći toga svetca, tražeći oprost i unutarnji mir.

Tijekom stoljeća Santiago de Compostela postao je, uz Jeruzalem i Rim, treće najznačajnije hodočasničko mjesto u svijetu, koje je i UNESCO uvrstio na popis zaštićene svjetske baštine i koje svake godine posjeti oko 200.000 hodočasnika. Nekoliko je hodočasničkih ruta ("camino") do toga mjesta, a glavna i najdulja je Camino Francés, duga oko 800 kilometara, koja kreće iz Francuske, iz mjesta St. Jean Pied de Port na francuskoj strani Pirineja. Duga je to i naporna ruta, zahtijeva jaku fizičku i mentalnu snagu, a sve to najbolje zna ravnateljica Osnovne škole Vladimira Nazora u Novoj Bukovici, Lareta Žubrinić, agilna Slatinčanka, polumaratonka, koja je 31 dan ovogodišnjih ljetnih praznika provela hodočasteći upravo sv. Jakovu rutom Camino Francés.

Santiago (Sant Yago) znači "sveti Jakov", a puno ime grada Santiago de Compostela znači "sveti Jakov od zvjezdanog polja". Prema legendi, sveti Jakov prvi je donio kršćanstvo Keltima na Iberski poluotok, gdje su Španjolska i Portugal. Legenda također kaže da se sv. Jakovu kod mjesta Muxia na atlantskoj obali ukazala Blažena Djevica Marija na kamenom brodu hrabreći ga u njegovoj misiji. Na tome je mjestu danas hodočasnička crkva Djevice s Broda. Nakon što je pogubljen u Jeruzalemu, njegovi posmrtni ostaci dovezeni su natrag u Galiciju.

Lareta je o hodočašću svetom Jakovu počela razmišljati prije dvije godine, a konačnu je odluku o polasku donijela kad je uočila određene "znakove" koji su je usmjeravali na taj put.

– Prije godinu dana bila sam na moru i čitala knjigu o Caminu, i skrenuvši pogled u vrtu, uočila sam školjku sv. Jakova. Pokraj školjke bio je kamenčić na kojemu je pisalo "hodaj", i to je bio trenutak kada sam odlučila ići na to hodočašće i odmah sam počela s pripremama. Prvo sam potražila literaturu o tom putu i o hodanju, proučila rutu, a zatim i pripremila odjeću nastojeći da mi sinov ruksak bude što lakši. – kaže Lareta.

– Na hodočašćima sv. Jakovu sudjeluju vjernici iz cijeloga svijeta, od Australije, preko Kine i Rusije do Brazila, pa i iz naših krajeva. Zato su hodočasničke rute dobro označene strelicama, stupcima s udaljenošću do Santiaga i školjkama na gradskim nogostupima.



Hodočasnica Lareta kaže da je svaku noć spavala u drugom prenoćištu, a smještaj nije bilo teško naći jer je ljeti slabija posjećenost turista gradovima. Noćenje je stajalo od osam do 15 eura, a za boravak u prenoćištu potrebna je tzv. hodočasnička putovnica, u koju svaki dan domaćin prenoćišta utisne pečat. Sudionik hodočašća s tom putovnicom po dolasku u Santago može dobiti Compostelu, diplomu hodočasnika.

– U prenoćištima je pravilo da se svjetla gase u 22 sata kako bi se hodočasnici odmorili i mogli ujutro krenuti što ranije da izbjegnu vrućine, a mora se napustiti do osam sati. Nije moguće u istom prenoćištu provesti dvije noći. Restorani nude “hodočasnički jelovnik” sa specijalitetima regije, pola litre vina i desert, uz cijenu od 10 do 15 eura. Na tom putu svatko vam pruža ruku pomoći, zaustavi vas, pita kamo ste krenuli. Bilo je perioda kada sam satima hodala sama i nikoga nije bilo ispred ni iza mene, a znam da nas je noć prije u prenoćištu bilo više od 30 i da su svi tu negdje, netko ispred, netko iza, jer svi idemo istim putem. S nepoznatim ljudima podijeliš međusobne priče i nakon tri dana imaš osjećaj da se poznajete cijeli život, jer tu nema pretvaranja. Mislim da sam bogatija za jedno izuzetno iskustvo, ali i za ta brojna prijateljstva – kaže hodočasnica Lareta.