Teška vremena proživljava NK Osijek. Bijelo-plavi su momčad s najlošijim učinkom u nastavku sezone. Osvojili su tek mršavih šest bodova uz samo jednu jedinu pobjedu.

Derbi protiv Hajduka dočekali su ohrabreni remijem iz Maksimira, ali su u njemu potpuno podbacili. Bilo je to još jedno nemoćno izdanje u kojem je Osijek prvi udarac prema vratima suparnika uputio tek u 50. minuti. Zapravo, još jednom smo vidjeli sve što Osijek ne može kada je u pitanju organizacija igre i napada.



Tko zna koji se već put pokazalo kako za osječku momčad ne vrijedi ona izreka "oprez je majka mudrosti". Za njih je oprez zapravo put u propast. Ova momčad Osijeka može igrati svakakav nogomet samo ne onaj kontrolirani. Jednostavno, to joj ne ide i točka. Bijelo-plavi su protiv Hajduka, kao i prije desetak dana u Kup susretu, ušli vrlo rezervirano i opet su to skupo platili jer su se pretvorili u momčad koja se nije sposobna vratiti u život kada dođe u minimalni rezultatski zaostatak. Nažalost, za način na koji se Osijek pokušao suprotstaviti Hajduku možemo reći - već viđeno. Novi trener Borimir Perković očito tek treba shvatiti na koji način njegova momčad ne može igrati, a za navijače i sve nas ostale koji duže pratimo ovu momčad bijelo-plavih to je bilo samo "nepoželjno utvrđivanje gradiva". Većina problema u igri Osijeka izvor je imala u sredini terena. Već od ranije smo znali kako Jugović i Žaper u tandemu igraju suviše ziheraški. Po onoj "ja tebi, ti meni" bez osvajanja prostora, bez okomitih pasova prema naprijed, pa većina pokušaja izlaska iz obrambene trećine završi tako da se lopta vrati stoperima, koji onda besciljno "krenu" naprijed. Osijek jednostavno nije sposoban polagano graditi svoje napade posebno kada ta izgradnja kreće s 20-ak metara od Malenice. U takvim okolnostima Osijeku treba cijela vječnost, a možda i duže kako bi došao u zonu iz koje je moguće ozbiljno ugroziti suparnička vrata. Hajduk je brzo detektirao tu anomaliju i sa samo malo jačim presingom sasjecao je veliku većinu Osijekovih pokušaja već u samo začetku.

- Zakazali smo u organizaciji igre, posebno u prvom poluvremenu. Nismo imali igrača koji će razigrati momčad, nismo bili dovoljno hrabri ni odlučni u napadačkim akcijama. U drugom poluvremenu ulaskom Fiolića taj se segment malo popravio, ali svejedno je to bilo premalo. Nismo dobro reagirali ni na presing Hajduka. U početku smo uspjeli izići iz njega kroz pas, ali kasnije nam to nije polazilo za nogom. U takvoj situaciji treba promijeniti razmišljanje i pokušati ponekom dugom loptom. No ni to nije funkcioniralo jer smo bili loši na drugim loptama - razočarano je pričao Borimir Perković, trener NK Osijek.



Osijek jednostavno mora igrati mnogo hrabrije da izbori plasman u Europu. U momčadi ima profil igrača koji zahtijeva preuzimanje mnogo više rizika, jer igra se treba događati u suparničkoj polovici, a ne na 20-ak metara od vrata Osijeka, što je najčešće bio slučaj u susretu protiv Hajduka. Jednostavno rečeno, Osijek može biti uspješan samo ako će napadati visoko, a taj je segment igre gotovo potpuno isčeznuo.

- Znam u čemu je problem i imam metode rada i treninga kroz koji se to može riješiti. Ne smijemo sad očajavati i pognuti glave. Još ništa nije izgubljeno, neću dopustiti pad samopouzdanja u momčadi. Imamo igrače koji su nas sposobni izvući iz ove neugodne situacije, a osim toga točno znam što trebam reći igračima - kaže Perković.

Može se očekivati kako će u susretima koji slijede doći do određenih promjena u momčadi. Bez mjesta u prvoj postavi lako bi mogao ostati Jevhen Čeberko, koji je sklon kiksevima, a ako se ne trgne, slično bi se moglo dogoditi i Miji Caktašu. Uglavnom, Osijek je gotovo svu svoju bodovnu zalihu bacio niz Dravu, pa će do kraja sezone voditi žestoku i neizvjesnu bitku za očuvanje pozicije koja će ga izvesti na europsku scenu.