Bliži se kraj siječanjskom prijelaznom roku u većini najjačih europskih nogometnih liga, a to najvjerojatnije znači i završetak izlaznih transfera za hrvatske klubove. Odnosno, bar onih na kojima bi se mogao "zavrtjeti" veliki novac. S time je vjerojatno i kraj (ras)prodaji u NK-u Osijek, a tko koristi koji od ova dva termina ovisi o tome na kakav način promatra poslovnu strategiju osječkog kluba.

Već tjednima svako malo iskaču brojni komentari, osvrti i upiti što se to događa u NK-u Osijek i s njegovim mađarskim vlasnicima. I koliko god puta se pojasni kako prodaja nekoliko igrača, pa makar i prvotimaca, ne znači nikakav raspad sistema, nego zaokret u strategiji, odnosno povratak onome što se i zagovaralo od početka, ipak je nemoguće pobjeći od katastrofičnih predviđanja raspada kluba. Dosta je onih koji ovakve poteze bijelo-plavih smatraju očitim koracima prema izlasku Mađara iz vlasničke strukture kluba iz Gradskog vrta. Kao argumenti povlače se i teze o jačoj gospodarskoj krizi kod naših susjeda, "divljanju" cijena zbog kojih se sada Mađari sve češće odlučuju na shopping kod nas, nakon što je godinama smjer bio suprotan, pa i političke zavrzlame oko poteza njihova premijera Viktora Orbana, koji se često i glasno opire potezima EU-a prema Rusiji. Sve to, jasno, ima utjecaj i na vlasnike NK-a Osijek, koji su kao poslovni ljudi sigurno osjetili posljedice neplaniranih događanja na svjetskoj sceni, a koje su uzdrmale ekonomiju, od višegodišnje pandemije koronavirusa do rata u Ukrajini. No mnogi će pritom zaboraviti da NK Osijek nije u vlasništvu "malih igrača", nego ljudi koji u svom portfelju imaju djelatnosti iz različitih grana privrede, sa značajnim prihodima, kojima nije problem održavati funkcioniranje nogometnog kluba. O tome sigurno najbolje svjedoči stotinjak milijuna eura uloženih u klub i izgradnju stadiona na Pampasu. Odbrojavaju se mjeseci do konačnog otvaranja modernog objekta na Pampasu, koji će za klub biti još važniji zbog uvjeta koje će osigurati Školi nogometa. Naime, jedan od razloga ulaska Mađara u NK Osijek bila je i želja za dodatnim razvojem poznate omladinske škole osječkog kluba, koja je redovito, pa i u trenutcima života kluba na granici egzistencije, izbacivala kvalitetne igrače. U posljednje dvije godine pokušalo se drukčijom strategijom skratiti put do trofeja. Nije se uspjelo, pa je sada samo uslijedilo vraćanje na onu početnu strategiju - oslonac na vlastiti kadar i razvoj svojih mladih talenata.

- NK Osijek nije ni u kakvoj krizi, a mađarski vlasnici ne razmišljaju o napuštanju projekta koji su započeli prije sedam godina. Svi hrvatski klubovi dobar dio budžeta pokrivaju transferima, pa ne vidim u čemu je problem kada to radi Osijek. Ne može se očekivati kako će se klupski proračun puniti isključivo novcem mađarskih vlasnika. To jednostavno nije održivo, a već sam prije objasnio kako će NK Osijek ubuduće pokušati napraviti balans kada je u pitanju prihod - pojasnio je nedavno po tko zna koji put Vladimir Čohar, član Uprave NK-a Osijek.

Može se diskutirati je li oko šest milijuna eura koje će Osijek dobiti na transferima Diona Drene Belje, Laszla Kleinheislera i Ivice Ivušića malo, većina će se složiti da jest, iako ne treba zaboraviti kako će se ta brojka uz klauzule bez sumnje i popeti za još poneki milijun. No jasno je da se nije radilo o nemoralnim ponudama te da su i u klubu priželjkivali izdašniji iznos. Ipak, prodavati moraju svi i to će i nastaviti raditi, uspješno ili manje uspješno, pitanje je samo stanja na tržištu (i kvalitete samih igrača, naravno) i stvarnih ponuda koje stignu na klupsku adresu. Nije ni Dinamo, kao najtrofejniji hrvatski klub, uvijek dobivao multimilijunske odštete, i u maksimirskom su se klubu za bogate izlazne transfere morali poklopiti i vrhunski igrači i uspjesi na terenu, klupski i reprezentativni. Realnost je da se NK Osijek još "upisuje na europsku nogometnu mapu" te da bi neki budući rekordni transferi mogli padati nakon velikih rezultatskih ostvarenja - ili trofeja ili uspjeha u Europi. Osijek se na tom putu odlučio vratiti "korijenima" i pretežno oslanjati na vlastiti kadar, što je bez obzira na navijačke želje i najlogičniji potez. G. Roguljić