The Old Way prvi je vestern Nicolasa Cagea, što se doima nevjerojatnim s obzirom na dugovječnu karijeru tog glumca i golem broj različitih filmova koje je dosad snimio. Budući da je film sada u kinima, glavni urednik portala collider.com, Steve Weintraub, imao je priliku razgovarati s Cageom o filmu i njegovim drugim nadolazećim projektima. U intervjuu Cage objašnjava što ga je u “Starom putu” privuklo prvom vesternu u njegovih 45 godina glume, od scena s Armstrongom do srca priče. Cage također govori o čemu bi nastavak Face/Off bio ako ga snime (molimo neka se ovo dogodi), govori o inspiraciji iza svog pogleda na Renfieldov film Dracula (uskoro u kinima!) i daje nekoliko preporuka iz svoje filmografije za stare i nove obožavatelje. Intervju, koji je za objavu priredila Tamera Jones, uz neznatne prilagodbe prenosimo u cijelosti.

COLLIDER: Napravili ste tako nevjerojatan posao tijekom toliko godina: Ako netko zapravo nikada nije vidio ništa od toga što ste dosad radili, što biste prvo željeli da pogleda i zašto?

NICOLAS CAGE: Vjerojatno bih odabrao nešto - jer sam eklektičan, ali moji korijeni su dramatična drama neovisnog duha - vjerojatno bih odabrao nešto od toga jer je to moja prva ljubav. Vjerojatno bih preporučio filmove Pig ili Joe ili Bringing Out the Dead.

Volim Face/Off i znam da se već neko vrijeme priča (redatelj Adam Wingard) o nastavku tog filma... Hoće li se to stvarno dogoditi, je li to nešto što te zanima?

- I ja volim Face/Off, no mislim da je Face/Off nastavak koji je predložen pun preokreta i nepredvidljivosti. To je gotovo kao da uračunate ideju o potomstvu, da Castor i Sean imaju djecu, i dok ta djeca odrastaju, onda to postaje poput trodimenzionalnog šaha, jer više nismo samo nas dvoje - John Travolta i ja - već nas je četvero i pingpongamo i idemo na različite razine, i to postaje još složenije. Mislim da tu ima dosta plodnog tla. Imao sam jedan sastanak u uredu, ali od tada se nisam čuo s producentima, pa ne znam što se dalje planira.

Ako Adam Wingard režira, stvarno želim da se to dogodi...

- I ja također. On je sjajan i mislim da dijelimo sličan ukus. Imamo sličan senzibilitet. Svidjelo mi se sve što je napravio s Godzillom protiv Konga i mislim da je pametan. Poštuje film i razne vrste ikonografije. Mislim da bi bilo super.

U The Old Way, veći dio filma si sa svojom kćeri, i mislim da mi je najdraža scena kad je učiš plakati. Je li to sve po scenariju ili se radi o improvizaciji...?

- Ne, to je sve bilo u scenariju i možemo zahvaliti (redatelju) Brettu Donowhou za to. I ja sam mislio da bi to bila sjajna scena. Zapravo, to je bila jedna od scena koje su me natjerale da odlučim uskočiti u taj projekt i snimiti film, a ne da bude samo moj prvi vestern nakon 45 godina bavljenja filmom. Meni je u središtu ove priče obiteljska drama, moj omiljeni žanr je obiteljska drama. Da, uokviren je mjestom, razdobljem i odjećom tradicionalnog vesterna, ali u središtu je to priča o ocu i kćeri koji su oboje društveno neprilagođeni, koji se oboje pokušavaju ponašati kao da pripadaju društvu, pokušavajući se ponašati kao da mogu osjećati i plakati, pokušavajući se ponašati kao da se mogu smijati nečijim šalama, ali oni to stvarno nemaju u sebi. To nikad nije objašnjeno u filmu, a oboje imaju sklonost nasilju. Ali ideja da obitelj Coltona i Brooke proživi tragediju, krene zajedno na put i nauči voljeti bila mi je privlačna. A posebno ta scena koju si naveo, za mene je bila, da, tužna je, ali u isto vrijeme je urnebesna jer je Ryan (Ryan Kiera Armstrong) tako dobra u toj sceni. Morala je namjerno glumiti (loše), ona je sjajna glumica. Pokušava se ponašati kao da se ne može ponašati kako bi se uklopila u društvo, a ja sam mislio da ima puno srca.

Da budem iskren, puno sam se smijao gledajući tu scenu, i to vrlo glasno...

- Pa i ja sam. Morali su prekinuti moj smijeh. Znala je da pucam jer mi se toliko sviđao njezin lažni plač. Tako je talentirana, Ryane. Mislim, stvarno jest. Za njezinu dob, dubina, složenost i zrelost koju ima u filmskoj izvedbi je nešto što treba vidjeti. Mislim da ćemo je često viđati. Nadam se.

Jako je dobra. Vas dvoje ste jako dobri zajedno. Jesu li Vam prije ovoga zapravo bili ponuđeni vesterni i samo ste rekli: “Ne želim to raditi?”

- Ne sjećam se da mi je ijedan vestern ponuđen. Bilo kakav. Uopće se toga ne sjećam. Mislim da bih vrlo ozbiljno razmatrao ponudu za snimanje vesterna. Ljudi se smiju kad kažem: “Odrastao sam u Kaliforniji, a živim u Nevadi.” Želim reći da glumiti u vesternu za mene ne bi bio poseban skok u karijeri kao u slučaju kad bi me netko pozvao da portretiram nekoga iz srednjovjekovne Engleske. The Old Way je područje koje razumijem, kad otegnuto govorim osjećam se pomalo kao Mojave Indijanac. Mislim, činilo mi se da je vestern lak meč i zbunjen sam što je trebalo toliko dugo da se dogodi, ali drago mi je da jest.

Nedavno je objavljen prvi trailer za film Renfield i izgleda fantastično. Producent Robert Kirkman mi je rekao da je bila tvoja ideja nositi sve to silno prstenje na ruci... Reci nam nešto o izgledu Drakule?

- Pa, imao sam puno pomoći. Bila je tona supertalentiranih ljudi u tom filmu koji su pomogli dizajnirati izgled. Htjeli smo da bude više u čast Christopheru Leeju. Više sam volio Christophera Leeja kao Drakulu i sviđala mi se njegova vrsta frizure iz 60-ih. Ali garderoba, kostim, ne, nisam ja došao na ideju za prstenje. Sve je to izišlo iz ormara. Ušli su sa svim tim. Možda su osjetili nešto u meni da bih to volio, ali to je zapravo bio njihov doprinos.

Budući da ste odigrali toliko uloga tijekom svoje karijere, kako je to dobiti telefonski poziv: “Hej, snimamo film i želimo da ti glumiš Drakulu?”

- Pa, prije svega, ne znam kako reći ne Drakuli, ali dvije mi stvari padaju na pamet. Prvo, on je lik koji je mnogo puta bio dobar, a zatim mnogo puta loš. Dakle, želite biti na strani da radite nešto dobro. Također, želite biti na strani da radite nešto svježe i nešto novo što se pojavljuje. Za mene, budući da film zapravo nije o meni, nego o Drakuli, nemam puno vremena pred ekranom. To je stvarno film Nicka Houlta i govori o Renfieldu, pomoćniku Drakule. Nisam imao vremena u dvosatnom narativu filma da zaista duboko kopam po Drakulinoj patetici, per se. To nije to. Ali imao sam dovoljno vremena pred ekranom da mogu pokušati razviti pop-art stil lika koji će, nadam se, biti lijep doprinos drugim izvođačima koji su to učinili. (D.J.)