Nadolazeću će veljaču obilježiti osmo po redu Antivalentinovo pod sloganom “Ništa ljubav, samo karanje!”. Ovoga puta vraćamo se tradiciji, ne samo uz tradicionalni, danas već kultni slogan, nego i povratkom u Dom sportova iz kojeg je ovaj zimski festival i krenuo. Pripreme za rasplesanu rokersku feštu u punom su jeku, a svoje pozitivno ludilo i punk veselicu na pozornicu će donijeti Mašinko. Jedni od miljenika domaćeg melodičnog punka svoj posljednji veliki zagrebački nastup imali su u veljači 2020., nakon čega su bez previše kalkulacija objavili “Danas ću, sutra ću”, album koji prvi put u karijeri nisu mogli svirati pred publikom. Marin Šulentić (Šulc), Petar Predrag (Perica), Lovro Koružnjak, Andrija Ražnatović, Srđan Grbić (Srki) i Bojan Horvat (Pitura) prošle su godine dvaput svirali u Osijeku, a ove ćemo ih godine gledati na posljednjem izdanju Ferragosta. Zagrebačka šestorka priprema i novi studijski album, a o svemu smo popričali s njihovim gitaristom Andrijom Ražnatovićem.

S obzirom na to da ste posljednji album objavili početkom pandemije, je li “Danas ću, sutra ću” uspio bar donekle zaživjeti?



- Nismo ga još ni promovirali, a ni prosvirali kako spada, tako da nije još ni imao priliku zaživjeti. Radimo novi album, planiramo da sad u predstojećem razdoblju, kao i svi bendovi željni koncerata, više sviramo. Stoga ćemo i njemu i “Danas ću, sutra ću” dati šansu da zažive, dotad možemo samo pričati o brojkama na YouTubeu i slično, a nismo od ljudi koji na taj način mjere uspjeh.

Tko su glavni kreativci u bendu? Kako izgleda vaš kreativni proces?



- Ovisno o tome tko je kreativac, koliko gotovu pjesmu donese, tako se mijenja i kreativni proces. Imamo pjesme koje se dogode kao krug od četiri akorda na probi, imamo pjesme koje su gotove cijele na akustičnoj gitari i trebaju se transformirati u našu bendovsku buku, imamo gotove složene pjesme... Ono što je svima zajedničko je da ne bi zvučale iste na kraju da nismo svi involvirani u kreativni proces.

Što biste rekli, koliko ste se i u čemu promijenili u ovih dvanaest, trinaest godina kao bend i kao pojedinci?



- Puno u svemu, da ne duljim. Sabit tu zrelost i promjene koje se dogode kroz razdoblje iz srednjih dvadesetih u kasne tridesete godine - jednom tako ključnom i intenzivnom razdoblju života - teško je u odgovoru na jedno pitanje u intervjuu. Drugi smo ljudi, neke su nam druge stvari bitne. Što se tiče benda, meni je samo drago što smo još uvijek prijatelji i što volimo to što radimo, pa nek’ sve ostalo ode naglavačke.

Prošle ste godine u kratkom razmaku dvaput svirali u Osijeku - s Kandžijom u dvorištu Stare pekare i na glavnom trgu u sklopu Žujine rođendanske turneje. Po čemu pamtite te svirke, kako vam se činila osječka publika?



- Naša povijest s Osijekom stvarno niti počinje niti završava s te dvije svirke, i osječka publika je, koliko je god bude, uvijek super. Osjećamo se kao da sviramo pred prijateljima, pa tako je bilo i sad. Ništa posebno nemam za izdvojiti, osim da se i ovom prilikom, u nadi da ovo čitaju, ispričavam dragim ljudima kojima sam se jutro nakon svirke na trgu uparkirao u branik Volva.

Na vašim nastupima vidi se da istinski uživate u svirci pred publikom. Kako sastavljate setliste? Volite li više festivale ili klupske svirke?



- U posljednje vrijeme, posebno s obzirom na to da su nam koncerti bili rijetki i/ili festivalski, setliste su nam bile nekako ziheraške i vodili smo se logikom da neke pjesme baš moramo odsvirati. Sada imamo hrpu pjesama, neke nismo nikad ni odsvirali, a dolazi nam i cijeli novi album. Mene iskreno zanima kako će nam to afektirati i setliste, ali znam da ima dosta pjesama koje smo izbjegavali jer ih publika toliko ne zna, i osobno se nadam da ćemo imati priliku i njih malo provrtiti.

Što publika može očekivati od Mašinka u Domu sportova na nadolazećem izdanju Antivalentinova?



- Nas, doći ćemo svakako. Moći ćete nas u nekom trenutku vidjeti i na pozornici. Ma ne mislimo izvoditi ništa posebno, samo nam se strahovito svira, što mislimo i raditi.

U kojoj ste fazi s novim albumom i kada ga možemo očekivati? Po čemu će se on najznačajnije razlikovati od vaših prethodnih studijskih izdanja? Hoće li biti najavnih singlova?



- U posljednjoj smo fazi, finalni miks. Nadamo se da će izaći negdje u rano proljeće, a do tada će sigurno kapnuti još jedna stvar. Ja ne vidim neke značajne razlike, no kako mi rastemo, tako raste i ta glazba s nama - pustio bih ljudima da sude jednom kad im album dođe u ruke.



Neki članovi Mašinka sviraju i u drugim sastavima. Što nam možete reći o Kombinatoru? Ima li još novosti po tom pitanju?



- Kombinator je nastao, isto kao i Mašinko, dosta godina prije - stari prijatelji koji imaju/imali su druge bendove i dugo nisu svirali skupa (ili nisu nikad), odlučili su napraviti bend da se druže. Tu su Dinko iz Šanka i naš Perica, koji nisu svirali skupa do Dolibasije, i njihov prijatelj Pacov, koji nije imao bend godinama. Punk na kakav smo išli van kao klinci. Jako dobro.

Prema vašem mišljenju, na kakvim je granama punk u Hrvatskoj i u regiji? Ima li nekih nerazvikanih bendova za koje smatrate da se na njih treba obratiti posebnu pozornost?



- Mi smo vam grozne osobe za odgovoriti to pitanje jer stvarno nemamo pojma što se zbiva, a za mlade nove bendove saznamo samo ako sviramo s njima. Ako gledam po logici za koji sam bend zadnje čuo, padnu mi na pamet odlični Trophy Jump, genijalan zagrebački sastav. Ali oni su tu od 2014. i slušam ih već godinama. Dakle, nisu novi bendovi, ali možda pripadaju u kategoriju nerazvikani. Nemam pojma, iskreno se nadam da ću biti informiraniji nakon što ove godine konačno malo izađemo iz brloga. Pa pitajte tad.

Ove godine stižete na Orahovačko jezero na finalno izdanje Ferragosta. Što kažete na dosadašnji lineup? Kakvo je vaše mišljenje općenito o Ferragostu i njegovu gašenju?



- Ferragosto je festival za koji smo sigurno najviše vezani i gdje smo još prije dosta godina stvorili nove prijatelje i gdje znamo da smo kao doma. Gledali smo kako raste, rasli i mi s njim, i bez obzira na to što će nam biti čudno živjeti u svijetu gdje Ferragosta više nema, ne želimo tugovati nego dati sve od sebe da budemo dostojan dio tog zadnjeg i najvećeg izdanja. Drago mi je što je festival završio ne nakon poplava i ispada struje, nego po vlastitim uvjetima.

Osim novog studijskog albuma, koji su vam planovi i želje za 2023.?



- Planovi su nam da nastavimo gdje smo stali 2020. godine. Svirati, svirati i još malo svirati.