Novosti
PREDSTAVLJANA KAO DRVO BUDUĆNOSTI

Hoće li plantaže paulovnije morati biti uklonjene do 2027.?
Objavljeno 17. kolovoza, 2022.
Umjesto za namještaj i parket, paulovnija će se moći uzgajati samo za biomasu

Dragan Perković (54) vlasnik je parcele na kojoj raste 80 stabala paulovnije. Riječ je o dvadesetak metara visokim stablima koja je posadio prije šest godina kao dvogodišnje sadnice.



– Živim u Slatini, a na ovoj parceli nekad je bila moja roditeljska kuća, tu sam rođen, pa sam htio sačuvati taj komad zemlje. Nisam znao što bih posadio, jer to je mali komad neplodne zemlje. Na internetu sam našao informaciju da je paulovnija kvalitetno brzorastuće drvo, da ima i energetsku vrijednost, i odlučio sam posaditi malu plantažu. Kao što sam i očekivao, sada se krošnje polako šire i zatvaraju gornji prostor, pa ne raste trava, tako da je dovoljno kositi jednom ili dva puta godišnje. A da bi debla bila što deblja, kidali smo zaperke do šest metara visine. Sada se stabla "debljaju", u promjeru su 25 do 30 centimetara. Najdeblja su na mjestu gdje je bila kuća, a na mjestu nekadašnjeg voćnjaka vjerojatno im je trebalo više vremena da se ukorijene. Možda sam ih trebao dublje posaditi, jer ponegdje vidim na površini zemlje korijene iz kojih izbijaju mladice - ispričao nam je Dragan Perković svoja iskustva.

Brzorastuće


U nemogućnosti navodnjavanja, posađene je sadnice prve godine zalijevao i dobro su napredovale. Sada je zadovoljan cijelim nasadom, lijepo izgleda, ali još ne zna hoće li ga i kako moći komercijalizirati.

- Hrastu treba 30 godina da deblo dobije promjer kakav sada imaju ova stabla paulovnije. Tek sada vidim brži rast, unatoč ovogodišnjoj suši. Dva stabla prilikom lanjskog nevremena srušio je jak vjetar, pa sam ih odrezao pri zemlji, a mlada stabla iz panja za godinu dana narasla su više od tri metra - kaže Perković.

Prema riječima Davora Jakupeca, voditelja virovitičke Područne jedinice Odjela za unaprjeđenje šuma Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije Ministarstva poljoprivrede, paulovnija je "izbačena" iz šumarske struke, a plantaže paulovnije sada su u nadležnosti agronomske struke. Jakupec podsjeća da je na temelju Zakona o drvenastim kulturama kratkih ophodnji, koji je na snazi od 1. siječnja 2019. godine, u veljači iste godine donesen Pravilnik o popisu biljnih vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te načinu i uvjetima pod kojima se mogu uzgajati. Taj Pravilnik propisuje koje je zavičajne i strane biljne vrste i njihove križance dopušteno koristiti za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji na poljoprivrednom, odnosno šumskom zemljištu, kao i duljinu ophodnje. U popis je uvrštena i paulovnija, za koju je propisana sadnja 2165 do 10.000 biljaka po hektaru uz ophodnju (obveznu sječu) u vremenskim razmacima od jedne do četiri godine nakon sadnje. To znači da neće biti dopuštena plantažna sadnja radi dobivanja trupaca, nego samo radi dobivanja biomase.

- Ljudi su preko interneta naručivali razno sjemenje i sadili ga, jer za to nije postojala zakonska regulativa. Kad je krenula sadnja paulovnije u Hrvatskoj 2014., 2015. godine, nije bilo nikakvih zabrana ni problema, svatko je mogao na poljoprivrednoj površini posaditi paulovniju, jer je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdavalo dozvole za unos strane vrste i sadnja paulovnije uzela je maha. Šumarska struka već 2017. godine odrekla se te vrste, poslije su se tako očitovali i agronomi, a zakonska regulativa, zakon i pravilnik koji reguliraju tu problematiku, doneseni su mnogo kasnije. Njima se željelo omogućiti ljudima koji su posadili paulovniju da se ona uvrsti u drvenaste kulture kratkih ophodnji, i plantaže su u Agronet upisane kao takve, ali uvjet za buduću sadnju jest gusta sadnja radi dobivanja biomase. U Hrvatskoj nema zakona ni pravilnika koji podržava plantažnu sadnju paulovnije i sve postojeće plantaže morat će biti uklonjene do 2027. godine - kaže Jakupec.

Pčelari podijeljeni


Dvojbe postoje i u pogledu meda. Dok jedni pčelari tvrde da su paulovnijom dobili novu vrstu meda, drugi se bune jer paulovnija cvjeta u isto vrijeme kad i bagrem, pa kažu da nemaju više čisti bagremov med.

Dugogodišnji član Upravnog odbora, a odnedavno i predsjednik Hrvatskoga pčelarskog saveza Dražen Kocet, za sve to vrijeme nije čuo, niti je bilo ikakvih upita, sugestija ili primjedaba pčelara da postoji problem miješanja peluda cvijeta paulovnije s peludom cvijeta bagrema, što bi "onečišćavalo" bagremov med.

- Činjenica je da med nije čisti bagrem ako bagrem nije samostalan u vrijeme cvatnje. Na zagrebačkom području sviba cvjeta u isto vrijeme, pa umjesto bagremova možete dobiti cvjetni med. Paulovnije nema previše, ali moguće je da pčele oblijeću i njezine cvjetove. Mi, međutim, ne možemo utjecati tko će gdje saditi neko drvo ili biljku. U Slavoniji, gdje nema mnogo bagrema, ljudi su sadili i faceliju, koja cvjeta u to vrijeme. Nama je svaki cvijet dobrodošao, a pčelar odlučuje gdje će postaviti košnice kako bi dobio med koji želi - kaže pčelar Kocet.

Zamjećuje se i drugi problem: zasađene paulovnije dobro su krenule i brzo su rasle, ali su nakon dvije-tri godine jednostavno stale - prestao je njihov rast. Ljudi se nisu u dovoljnoj mjeri informirali, nisu se educirali, pa nisu postigli očekivano. Indikativno je da paulovnija u istočnim zemljama, u Kini i Japanu, nije namijenjena masovnom uzgoju za neke gospodarske svrhe, nego je parkovna vrsta.

Dugo bez propisa      


Kako se vremena mijenjaju pokazuje i činjenica da do 2018. godine nijedan zakon i pravilnik nisu propisivali koje vrste i hibridi paulovnije se mogu, a koji se ne smiju saditi na području Republike Hrvatske. Registrirani rasadnici koji su se bavili uzgojem paulovnije imali su dozvolu za uzgoj Ministarstva zaštite okoliša i energetike, izdanu uz prethodno pozitivno mišljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode. U rješenju toga ministarstva bilo je navedeno da “nije utvrđeno nekontrolirano prirodno širenje na nova staništa, odnosno prirodno razmnožavanje unesenih jedinki u Republici Hrvatskoj” te da prema stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode “uzgoj i stavljanje na tržište Republike Hrvatske predmetnih hibrida ne predstavlja ekološki rizik”. Još je Petar Tadić, savjetnik u tvrtki Mirtalis, koja se bavi uzgojem i prodajom sadnica i jednogodišnjih korijena paulovnije, 2016. godine ustvrdio da “nema nikakve invazivnosti ili agresivnosti paulovnije, jer ekološki nije opasna, ne predstavlja opasnost za bioraznolikost, život i zdravlje ljudi i životinja ili za gospodarstvo”.

Petar Žarković
Dragan Perković vlasnik parcele zasađene paulovnijom

Danas dvadesetak metara visoka stabla posadio sam prije šest godina kao dvogodišnje sadnice. Sada su stabla u promjeru 25 do 30 centimetara. Hrastu treba 30 godina da deblo dobije promjer kakav imaju ova stabla paulovnije.

Vukoja: Dobili smo dozvolu za sadnju
Danijel Vukoja iz BIG Win rasadnika OPG-a Vukoja, u Požegi, rekao nam je da taj OPG i danas proizvodi i prodaje sadnice paulovnije. “Neki misle da je dovoljno posaditi sadnicu, a paulovnija traži, kao i svaka kultura, određenu njegu. Brzina i kvaliteta rasta ovise o zalijevanju bar prve dvije godine, ali i o gnojivu. Naša plantaža u Pleternici, veličine jednog hektara, zasađena je prije četiri godine, dobiva sve potrebno i odlično napreduje, sada su to već velika stabla. Nakon sedme godine ona se mogu već rušiti i koristiti. Kad smo kretali u taj posao, poslali smo zahtjev i dobili dozvolu, godinu dana kasnije već je trebalo kategorizirati zemljište, pa se nije moglo saditi svagdje, a pitanje je što će biti za nekoliko godina, jer kod nas je svakih nekoliko godina drukčije. Ne vidim u čemu je problem, možda nekome smeta što to drvo tako brzo raste, i što ima veliku iskoristivost”, dvoji Danijel Vukoja.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TRŽIŠTE NEKRETNINA U 2021.

Lani je prodano nekretnina za 60 milijardi kuna

2

SAVJET O POPISU

Upozoravali na netočne rezultate

3

NISU PRISTALI NA VLADINU PONUDU

Sindikati bi povišicu 8 %