Kultura
MIRAN BLAŽEK OSJEČKI UMJETNIK O IZLOŽBI “ALIGNMENT/PORAVNANJE”

Ne zanima me naracija, nego praksa crtanja, odnosno fizički aspekt samog čina crtanja
Objavljeno 1. kolovoza, 2022.
Ne volim raditi na način da definiram, ne volim staviti točku na kraju rečenice

U Muzeju likovnih umjetnosti može se pogledati samostalna izložba osječkog umjetnika Mirana Blažeka, naslova "Alignment/Poravnanje". Izložba je njegova nagrada kao dobitniku Nagrade "Vlastimir Kusik" s 27. slavonskog biennala "Slika kao virus", a realizirana je sredstvima Ministarstva kulture RH, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka kao sastavni program Osječkog ljeta kulture.


Blažek je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2006. te završio poslijediplomski magistarski studij na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2012. Slikarsko iskustvo odmah nakon završetka studija počeo je dopunjavati praksama koje se nisu oslanjale isključivo na tradicionalan pojam slikarstva. U radu se oslanja na granična polja medija, primarno crteža i slike, te se bavi transpozicijom - kroz akciju, materijal ili sami prostor. Koristi iskustva slikarstva razrađujući u svojim ciklusima razne mogućnosti koje proizlaze iz prirode tog medija. Izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Autorski krug



Godine 2012. dodijeljena mu je Nagrada "Radoslav Putar" za najboljeg hrvatskog mladog umjetnika do 35 godina u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, a 2020. dodijeljena mu je Nagrada "Vlastimir Kusik" u sklopu 27. Slavonskog biennala. Sudjeluje na nekoliko rezidencijalnih programa za umjetnike u inozemstvu, Hafenkombinat/HDLU, Leipzig, CREART, Kristiansand, te International Studio and Curatorial Program, New York. Godine 2015. osnovao je i vodi projekt Međunarodnog studentskog biennala, nagradne izložbe za studente i mlade umjetnike.


O izložbi "Alignment/Poravnanje" Blažek je ovih dana u MLU razgovarao s kustosicom Valentinom Radoš, a na samom je početku otkrio kako je, kad sve zbroji, najmanje samostalno izlagao u Osijeku, samo četiri puta. Tako da je, kako kaže, doista bilo vrijeme za ovu izložbu u MLU. Radoš je pojasnila kako su prošle godine počeli pripremati izložbu.

- Budući da je riječ samostalnoj izložbi, ja sam umjetniku prepustila da sam koncipira sadržaj i čime se želi baviti unutar ove izložbe. Mogu reći da smatram da je došao na dobru ideju. U startu smo imali i nekih drugih razmišljanja, ali na kraju smo ipak zaključili da je ova najbolja - započela je Radoš.

- Da, imali smo jednu megalomansku ideju, koja se nije takvom činila u početku. Na kraju je to ispalo tehnički i financijski prezahtjevno, pa sam se ja odlučio vratiti na ovaj svoj kontinuirani rad, koji traje već nekoliko godina, međutim ovoj izložbi sam odlučio dati malo drukčiji kontekst. Koliko god formalno to prati vizualno neku priču koja se i prije događala unatrag tri-četiri godine, otkako sam počeo raditi taj ciklus tih crteža na zidu - direktno, unutar raspona svojih ruku. Uglavnom su te izložbe prije podrazumijevale taj arhetipski promjer mojih ruku, dakle moje tjelesnosti koja je uvijek zauzimala središte zidova u galeriji. To se dalje provlačilo kroz različite galerije u Hrvatskoj, gdje je još i otpad od ugljena bio korišten za neke izložbe. Međutim ovdje dolazi do tog nekakvog koncepcijskog pomaka. Prije sam sve te krugove radio sam. Koliko to jest ili nije fizički zahtjevno, to je druga priča.

Krugovi se u parovima podudaraju geometrijskim središtima, kroz prostor, u istom prostoru ili iza zida u drugom prostoru. Za ovu sam izložbu došao na konceptualnu ideju da svaki drugi krug izradi drugi autor. Dakle, tu autori više nisu samo asistenti u izvedbi moje izložbe, nego se upisuju sami sa svojim autorskim crtežom, svojim promjerom ruku, u tkanje tog jednog rada. Ja volim to sebi shvatiti i prihvatiti da zapravo taj rad - što ga više radim, sve je manje moj. Moram reći da uživam u tome, gdje taj cijeli koncept krugova sve manje shvaćam kao svoj rad i sve ga manje želim shvaćati kao moj osobni rad, zato što kad koristim raspon svojih ruku, koliko god smo ja i drugi autor tu prisutni u grafizmu, u tom crtežu - koji je zapravo drukčije crtan - opet je to univerzalna priča o ljudskoj dimenziji. Tako da to i je autorski krug svakog pojedinačno, ali i nije. To je mali uvod u to što se tu zapravo događalo, a naziv sam uzeo iz pojma koji se u literaturi koristi za planetarna poravnavanja kozmičkih tijela, jer sam u jednom trenutku šaranja tih krugova primijetio da taj grafizam, svaki na svoj način, daje jednu živu površinu koja ima daleku asocijaciju na gibanja na površinama planeta, koje gledamo kroz teleskop. Tako ugljen nije više samo medij izražavanja, nego je tu i ta priča sunčeve energije itd... Cijelo se vrijeme zapravo zatvara krug. Jesam li ili nisam uspio, ne znam, ali pokušavam napraviti opću sintezu tjelesnosti, autora, koncepta, vizualnog jezika i, na kraju, komunikacije tog kruga s cijelim galerijskim prostorom. Što sam više šetao i gledao izložbu, činilo mi se da se arhitektura prostora prilagođava crtežu, a ne crtež prostoru. Tu stalno dolazi do neke tenzije na više razina, bar ja to sebi tako objašnjavam. Sve su ove ostale asocijacije naravno dopuštene i dobrodošle, ja ih osobno volim čuti, zato što ne volim raditi na način da definiram i - da se tako izrazim - ne volim staviti točku na kraju rečenice - ispričao je Miran Blažek o svojoj izložbi.


Prema riječima kustosice Radoš, ovo nije klasična izložba, nego je riječ o kolaboraciji, ne samo u smislu da je Blažek pozvao svoje kolege u izvođenje radova nego poziva i posjetitelje da sudjeluju u stvaranju rada.

- Ovi radovi, kao što vidite, možda se na prvi pogled čine zatvoreni, hermetični... i na prvu možda nije posve jasno u što gledaju. Ali nakon nekog vremena, ako si čovjek malo da truda, onda na neki način pokrenu i otključaju misaoni procesi - rekla je Radoš.

Pregled planetarija



- Radi se o asocijativnom nizu. Ja volim samo dati koordinatu onoga što se događa, a onaj narativni dio zapravo mene u mom radu i ne zanima. Nisam netko tko funkcionira u naracijama, tako da se i ovi crteži zapravo bave praksom crtanja. To nisu narativni, reprezentacijski crteži, koji nešto trebaju prikazivati. Mene više zanima taj fizički aspekt samog čina crtanja, kao apstraktno ili energetsko isijavanje tijela prema van, što zapravo nastavlja priču dalje - objasnio je Blažek i dodao kako se sa svakim kolegom dogovorio da ispod svakog kruga doda samo svoje ime prostoručno, jer se želio igrati s imenovanjem planeta, a i potpisom autora, kao da su "u nekom leksikografskom pregledu planetarija".

- To su sve sitni hintovi koji se pojavljuju, a zapravo nisu zatvorenog tipa da se to baš tako treba čitati. Više je to tenzija koja mene jako privlači, jer su to zapravo - kako se to mladenački popularno kaže - teaseri toga što leži iza obične prakse crtanja - rekao je Blažek, koji je, prema riječima kustosice Radoš, želio stvoriti interakcije svega: umjetnika međusobno i s muzejom, ali i ostaviti otvorene mogućnosti.


- Stalno se igram s pričom kozmologije, iako ta kozmologija ovdje nije prisutna. Što se više čovjek stavlja u odnos s tim idejama, nemoguće je da se to ne dogodi, tako da se sve više i više stvari nekako počinju širiti i vezati. Zapravo ste me dobro podsjetili: ova ideja, odnosno rad koji traje već godinama, zapravo proizlazi iz jedne bazične stvari. Svi smo mi, kad smo išli po akademijama, učili da se prva bazična stvar crtanja potreta, figure ili prostora svodi na mjerenje..., i to je stalna igra s prostorom. Uglavnom su to vježbe rađene ugljenom, tako da ja ovdje nisam učinio ništa drukčije od toga. Kroz godine i iskustva se ta priča širila, ali ja sam se uvijek najbolje nalazio u tom najbazičnijem mediju crtanja. Samo to učenje crtanja na akademiji je vrsta otkrivanja, a zapravo stvaranja prostora. Na kraju krajeva, ovdje se i dalje to događa: proporcija tijela, odnosi krugova, geometrijska središta, ugljen koji više nije medij, nego postaje slojevita priča itd. Svaki krug za sebe je jako interesantan - priča Miran Blažek, čiju izložbu “Alignment/Poravnanje” u MLU u Osijeku možete pogledati sve do 4. rujna 2022.

Danijel Miklić
Krugovi se u parovima podudaraju geometrijskim središtima, kroz prostor, u istom prostoru ili iza zida

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

MSU:

Izložba Zbirke Infeld

2

68. SPLITSKO LJETO

Baletna predstava "Veliki Gatsby"

3

MONOGRAFIJA PLOD SURADNJE MUO-A I ŠKOLSKE KNJIGE

U novoj je monografiji o zlatarstvu i građa iz slavonskih gradova