Magazin
GLOBALIZAM I GLOBALIZACIJA (I)

Svakoj recesiji dođe kraj,
ekonomski rast je neizbježan
Objavljeno 14. svibnja, 2022.
U sjeni pandemije i ukrajinskog rata: Kapitalizam bi mogao na korekciju, doradu i prilagodbu...

Od početka pandemije i koronakrize pa do sadašnjih posljedica ukrajinskog rata jedno od akutalnijih svjetskih pitanja jest i što će biti s globalizacijom. Od svih mogućih odgovara prevladava onaj o deglobalizaciji. Jer, u suprotnom, prema prilično crnim predviđanjima Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum, WEF), nema mjesta optimizmu. Naime, kada je prije dvije godine na redovitom sastajanju svjetskih moćnika u Davosu izvršni direktor WEF-a Klaus Schwab najavio inicijativu pod nazivom "Veliki reset" (Great Reset), mnogi su u njegovim riječima pronašli zlokobne namjere.



Predviđanja i zaključci iz Davosa iz godine u godinu privlače sve veću pozornost i izazivaju sve žešće rasprave. Jer, riječ je o projektu preoblikovanja svjetskog poretka koji je u središtu razmišljanja i regularnih konzultacija elitne skupine gospodarstvenika, političara i popratnih znanstvenika i intelektualaca koji se svake godine sastaju u tom švicarskom odmaralištu. Osnovan 1971., Svjetski ekonomski forum od tada je prerastao u globalni događaj pa je 2020. godine sastanku nazočilo više od tri tisuće čelnika iz cijelog svijeta. Pod vodstvom WEF-a, program Velikog resetiranja upozorava na to da dovršetak trenutačne industrijske transformacije i prijelaza u numeričko doba i doba umjetne inteligencije zahtijeva veliku reviziju i preobražaj ekonomije, politike i društva. Poziva i na "novi društveni ugovor" usredotočen na rasnu jednakost, socijalnu pravdu i zaštitu prirode. Cilj je izgraditi "jednakija, inkluzivnija i održivija gospodarstva".

GLOBALNO I GLOKALNO


O jednom takvom velikom resetiranju svijeta pisao je i hrvatsko-francuski pravnik, diplomat, politolog i esejist Jure Vujić koji, između ostaloga, navodi kako su razna društvena, zdravstvena i gospodarska ograničenja nastala s pandemijom koronavirusa povod za razmišljanje i preusmjeravanje globalne ekonomije i za ubrzanje provedbe dugogodišnjih planova za uspostavljanje "novoga svjetskog poretka". Programima poput zajamčena minimalnog dohotka i zdravstvene zaštite za sve, nova vrsta upravljanja kombinira strogu društvenu kontrolu s obećanjima o punoj socijalnoj pravdi. Novi svjetski poredak mora se "hitno" provesti, kažu promotori WEF-a i ističu da je pandemija "razotkrila neodrživost našeg sustava". Projekt WEF Grand Reset, temeljen na tezama Klausa Schwaba, osnivača Foruma u Davosu, legitimira primjenu socijalnog inženjeringa na najvišoj razini. Pristalice "resetiranja" tvrde da UN nije uspio uvesti red u svijetu i unaprijediti svoj program održivog razvoja (Agenda 2030) zbog birokratskog i sporog načina rada. Suprotno tome, predlaže se da ga postupno zamijeni učinkovitiji i brži rad organizacijskog odbora WEF-a. Jer, kako navodi Vujić, "nijedan drugi ‘ekstremni događaj‘ ili pokret (poput pandemije, nap. a.) nije tako naglo i radikalno zaustavio globalni kapitalistički stroj: gašenje svjetske ekonomije, povratak intervencionističke države, pad ponude i potražnje i uništavanje tržišta. Međutim, uz urušavanje manjih i srednjih poduzeća, obrta i uslužnog sektora, e-ekonomija i platforme e-trgovine cvjetaju, a multinacionalne kompanije GAFA, Google, Amazon, Facebook i Apple zasigurno će biti najveći dobitnici pandemije. Na taj način pandemija dovršava proces uberizacije gospodarstva, koji se sve više udaljava od klasičnih kanala proizvodnje i distribucije realne ekonomije", piše Vujić.

A kakva nas budućnost čeka nakon pandemije u svom se eseju "Globalizacija je mrtva, počinje glokalizacija", objavljenom doduše prije dvije godine (travanj 2020.), ali aktualnom i danas, osvrnuo i hrvatski političar i diplomat Davor Ivo Stier, između ostalog istaknuvši: "Iako je prerano za opis novog poretka, svima je jasno da nakon ove krize neće biti povratka na staro. Dapače, već duže vrijeme odvijalo se postupno urušavanje međunarodnog poretka, što je bilo vidljivo Trumpovom marginalizacijom multilateralnih organizacija ili pak Brexitom, renacionalizacijom politika i sve većom fragmentacijom Europske unije... Dakako, pandemija će u jednom trenutku proći i čovječanstvo će dobiti mali predah da se resetira. I vjerojatno neće odmah doći do novog međunarodnog poretka. Jer prije nego što se etabliraju forme nove globalne solidarnosti, očito će se morati jasnije odrediti odnosi između Zapada i Kine te pronaći bolju geopolitičku ravnotežu. No koronakriza će ostaviti tako dubok trag da će nova globalna suradnja nužno biti drukčija (nadamo se i naprednija i prirodnija) od stare ideologije globalizma. I kao u slučaju svake veće društvene promjene, ona će biti poticana i popraćena razvojem revolucionarnih tehnologija. Umjesto starih uniformnih oblika globalizacije, moguće je očekivati puno značajniji impuls ‘glokalizacije‘. Dakle, tehnologije i procesi koji djeluju i globalno i lokalno. Koncept glokalizacije nije nov, ali nije ni toliko raširen ni općeprihvaćen kao pojam koji bi mogao definirati buduće društvene tijekove. Institut za hrvatski jezik definira ga kao ‘proces modifikacije globalnih utjecaja u lokalnim kontekstima‘. Ovdje pak mislimo na nove tehnologije i zatim na odgovarajuće političko, ekonomsko i društveno uređenje koje omogućava i potiče inovacije koje se idejno šire globalno i brzo digitalnim putem, ali se proizvode lokalno, zapošljavaju lokalno, oporezuju lokalno; a time značajnije pridonose razvoju lokalnih zajednica... Daljnji i snažniji razvoj takvih tehnologija omogućio bi, u znatno širim razmjerima, kombinaciju globalnih inovacija i lokalne proizvodnje. A takav bi novi oblik globalne suradnje zahtijevao nove društvene i ekonomske modele. Jer, nakon što je stara globalizacija dovela do deindustrijalizacije Zapada i premještanja proizvodnje u Aziju, moguća nova era glokalizacije mogla bi vratiti proizvodnju u Europu. I to ne samo u velike gradove nego i u manja mjesta, čime bi se ekonomski i demografski revitalizirala ruralna područja", posebno je istaknuo Stier.

NERED I KAOS


No, gdje je u svemu tome Hrvatska i koje su joj mogućnosti, pokušalo se odgovoriti i u jednoj od posljednjih opširnih Liderovih makroekonomskih analiza u kojoj se navodi: "Ako je pandemija COVID-a još i ostavila dilemu je li globalizacija krenula u rikverc, izgledne posljedice ruske agresije na Ukrajinu otklonile su većinu nedoumica. Treba računati na resetiranje na razini država, ali i tvrtki. Kad je o posljedicama kraja dosadašnje ere globalizacije riječ, više razloga za optimizam moguće je naći u procjeni kapaciteta ovdašnjih poduzetnika i menadžera. Kad je pak o snalaženju države riječ, tu bi koeficijenti na kladionici bili pod utjecajem mnogo manjeg optimizma. Hrvatska je propustila profitirati od globalizacije, sada je prilika da se iskoriste prilike koje nudi deglobalizacija", ističe se te optimistički nastavlja: "Članovi poslovne zajednice u Hrvatskoj, starijih, srednjih, ali i mlađih generacija, bez pretjerivanja, ubrajaju se u sâm europski vrh kad je riječ o sposobnosti snalaženja u najneočekivanijim situacijama. Veterani imaju živo sjećanje i nezahrđalo iskustvo poslovanja u uvjetima hiperinflacije. Srednja generacija stasala je u ratnim i poratnim okolnostima, posebno obilježenima opstankom u uvjetima nelikvidnosti i neplaćanja. Mlade generacije poduzetnika i menadžera, koliko god bile, oprostite na izrazu, razmažene neimanjem iskustva s pravom recesijom, zadržale su genski kôd snalaženja i improviziranja. Odgovorna bi vlada u nekoliko idućih mjeseci morala napisati novu nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine. Ova postojeća nije držala vodu u normalnim vremenima, a kamoli da bi u ovako dramatično izmijenjenima", zaključuje autor.

Naravno, što se tiče navedenih promjena i onoga što nas čeka, nisu svi optimisti. Njemački analitičari primjerice tvrde da će doba globalizacije koje traje već četiri desetljeća zamijeniti nered i kaos. Dok je koronakriza europsku ekonomiju već dovela do raskrižja, analitičari Deutsche Banka smatraju da će iduće desetljeće biti "biti ili ne biti za Europu". Među faktorima koji će odrediti budućnost jesu veliki dugovi i takozvani helikopterski novac (podjela novca javnosti), koji će postati mainstream politike i koje će vjerojatno dovesti do naglog porasta stopa inflacije, smatraju analitičari.

Uglavnom, zapadne vrijednosti su na velikom iskušenju, iako su konture svijeta nakon koronakrize još daleko od jasne definicije, uključujući i posljedice (napose ekonomske, ali i svake druge), ukrajinskog rata, sankcija prema Rusiji i neizbježne energetske krize, faktora o kojima ovisi i daljnji tijek, resetiranje i refreširanje globalizacije, odnosno njezin preustroj i prilagodba na nove postkrizne (nakon korone i rata u Ukrajini) geopolitičke i geoekonomske uvjete. U svakom slučaju, novi poredak mora se početi jasno definirati kako bi kroz njega perspektiva budućnosti bila prožeta razvojem i napretkom, odnosno optimizmom, umjesto sadašnjeg pesimizma i katastrofičnih predviđanja. I da završimo u optimističnom tonu - svakoj krizi i recesiji dođe kraj, nakon čega je ekonomski rast neizbježan. Ili kako to kaže Bill Clinton: Globalizacija nije nešto što možemo zaustaviti ili ugasiti. To je ekonomski ekvivalent sili prirode poput vjetra ili vode.

Damir Gregorović
Kraj jeftinih dobara i usluga
Mnogi analitičari predviđaju kraj jedne ere, odnosno da se doba jeftinih, lako dostupnih i raznolikih proizvoda, bliži svom kraju, bar u nekim segmentima ekonomije. Skraćivanje dobavnih lanaca donijet će neke prednosti pojedinim sektorima gospodarstva i određenu stabilnost, ali istodobno će u većini slučajeva značiti više cijene finalnih proizvoda, smanjenu dostupnost, manji izbor, katkad i slabiju kvalitetu... Ipak, to ne mora značiti smrtnu presudu globalizaciji. Njezine plime i oseke tijekom povijesti sugeriraju da će u jednom trenutku nastupiti ponovno, pojačano otvaranje svjetske ekonomije, premda je nemoguće reći kada i u kojim okolnostima.

Veliko resetiranje upozorava na to da dovršetak trenutačne industrijske transformacije i prijelaza u doba umjetne inteligencije zahtijeva veliku reviziju i preobražaj ekonomije, politike i društva...

Programima poput zajamčena minimalnog dohotka i zdravstvene zaštite za sve nova vrsta upravljanja kombinira strogu društvenu kontrolu s obećanjima o punoj socijalnoj pravdi...

Možda ste propustili...