Magazin
SONYA ANGELICA DIEHN NOVINARKA, UREDNICA I HUMANISTICA

Zamah je odavno izgubljen
Objavljeno 14. svibnja, 2022.

Mnogi stručnjaci vide rat u Ukrajini, zajedno s pandemijom, kao prekretnicu - sada počinje deglobalizacija, kažu. Prekidaju se lanci opskrbe, troškovi rastu, ima nestašica. Pokazuje se slabost modela u kojem proizvođač u Njemačkoj čeka na dio iz Kine kako bi napravio bicikl, a zemlja istočne Afrike ovisi o pšenici iz Rusije - piše za DW Sonya Angelica Diehn, te u nastavku citira niz uglednih europskih i svjetskih stručnjaka.



Logika iza toga - proizvodi se tamo gdje je jeftino, svi se specijaliziraju za nešto i na kraju su svi bogatiji - dugo je donosila plodove. Ali ne svima. "Nejednakost se povećala na međunarodnoj razini, ali i unutar industrijskih društava", kaže Andreas Wirsching, profesor povijesti na Sveučilištu Ludwiga Maximiliana u Münchenu. Ekonomska globalizacija imala je "mnogo dobitnika, ali i mnogo gubitnika, i to se ne može poreći", dodaje Wirsching.

U loše strane globalizacije Cora Jungbluth, gospodarska stručnjakinja u Zakladi Bertelsmann, ubraja i socijalne i ekološke posljedice. Radnici u razvijenim zemljama doživjeli su da radna mjesta odlaze tamo gdje je radna snaga jeftinija, a "multinacionalne korporacije izmjestile su prljave faze proizvodnje" u siromašnije zemlje, zaoštravajući tamošnje ekološke probleme.

Već duže postoje naznake da je globalizacija u opadanju. Glavni je pokazatelj udio međunarodne trgovine u globalnom bruto društvenom proizvodu (BDP). On je imao svoj vrhunac 2008. godine, prije početka svjetske krize i recesije. "Odnos izvoza prema BDP-u diljem svijeta znatno se povećao devedesetih i dvijetisućitih godina. Ali od financijske krize 2008. i 2009. taj odnos je stagnirao ili se smanjio", kaže Douglas Irwin, profesor ekonomije na američkom Dartmouth Collegeu u New Hampshireu. Irwin i drugi stručnjaci to dijelom pripisuju populizmu i protekcionističkim ekonomskim politikama. Ali ima i drugih bitnih čimbenika koji su prikočili globalizaciju. I onda je došla pandemija kao moćna kočnica.

Je li itko prije i pomislio da bi u zapadnim trgovinama moglo nestati toaletnog papira? Ili da će paket na koji se inače čeka četiri-pet dana sada doći tek za četiri-pet tjedana, možda i više? Pandemija je dovela u pitanje proizvodnju prema modelu just-in-time, kaže Megan Greene, gospodarska stručnjakinja na Harvard Kennedy School. Just-in-time podrazumijeva da svaki dio stiže odakle treba upravo kad je potreban u proizvodnji, umjesto da se skladišti. Tako se smanjuju troškovi. Kako kaže Greene, od pandemije vlada logika "globalnih lanaca opskrbe, ali uvijek uz plan B", tako da tvrtke nisu u škripcu ako se globalni lanci prekinu ili uspore.

Jungbluth naglašava da mnoge države ozbiljno razmišljaju o skraćivanju lanaca opskrbe - da sve imaju u susjedstvu. "Možda vrate kući neku proizvodnju, kako bi ključne sirovine i tehnologije bile blizu njihovih tvornica." Upravo to je znak deglobalizacije. Sigurna isporuka, korak prema samodovoljnosti, umjesto efikasnosti i niske cijene koje nudi globalizacija. I onda još rat u Ukrajini i prateće sankcije.

Radi se o ruskim energentima, ali i pšenici i suncokretu. "Vidimo da osjetno rastu cijene hrane kao posljedica rata, posebno pšenice i ulja", kaže Irwin. To potiče inflaciju, a u nekim zemljama Afrike i Bliskog istoka može izazvati i glad.

"Vrhunac globalizacije je odavno iza nas", kaže ekonomistica Greene te dodaje: "Rekla bih da je napredak globalizacije mnogo sporiji nego prije, ali još nismo na terenu deglobalizacije."

Jungbluth pak naglašava da su posljednjih godina države pokušale smanjiti ovisnost o takozvanim kritičnim resursima iz drugih predjela, što je također korak prema deglobalizaciji. On zagovara tezu da politička polarizacija svijeta sve više vodi i ekonomskoj - jedan ekonomski blok bit će zapadni, a drugi blok autokratskih država Rusije i Kine, i njihovih najznačajnijih trgovinskih partnera. "Svjedočimo povratku geopolitike, a i taj trend vodi deglobalizaciji, to jest pokušaju da se smanji ovisnost o državama koje nisu u vlastitom taboru", upozorava Jungbluth.

Andreas Wirsching također napominje da će se tek kasnije moći izvući ispravni zaključci. Ali da sada doživljavamo pandemiju i rat u Ukrajini kao dvije velike krize stopljene u jednu. "Kao suvremenici imamo osjećaj da se nešto temeljito mijenja", zaključuje Wirsching.

 

PIŠE: SONYA ANGELICA DIEHN Novinarka, urednica i humanistica

Možda ste propustili...

GLAZBENI INTERVJU: VLADO SIMCICH VAVA, O SEBI, TURISTIMA, PJESMAMA...

Život je daleko više od pukog protoka vremena

Najčitanije iz rubrike