Magazin
REDOVITI PROF. DR. SC. KRUNOSLAV NIKODEM ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

U Hrvatskoj se dugo razvija antiintelektualna klima
Objavljeno 27. studenog, 2021.

Rezultati istraživanja provedenih u sklopu međunarodnog projekta Europsko istraživanje vrijednosti (European Values Study - EVS) jasno pokazuju trend opadanja institucionalnog povjerenja u zadnjih 20-ak godina i sukladno tome izrazito nisko povjerenje građana Hrvatske u ključne institucije demokratskog sustava - navodi redoviti prof. dr. sc. Krunoslav Nikodem, redoviti profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dodaje:



- Tako je 2017. godine samo 7 % građana Hrvatske iskazalo povjerenje Saboru (1999. godine takvih je bilo 22 %), oko 14 % iskazalo je povjerenje u pravosuđe (1999. godine bilo ih je 35 %), a te 2017. godine oko 10 % građana Hrvatske ima povjerenje u Vladu RH i oko 4 % ima povjerenje u političke stranke. Za kratku usporedbu, u Norveškoj iste godine 70 % građana ima povjerenje u parlament (dakle deset puta više nego u Hrvatskoj), 86 % ima povjerenje u pravosuđe (oko šest puta više), 60 % ih ima povjerenje u Vladu (šest puta više nego u Hrvatskoj), i 36 % ima povjerenje u tamošnje političke stranke (devet puta više nego u Hrvatskoj). Ova jednostavna usporedba pokazuje svu razliku života u Hrvatskoj i u Norveškoj. Naime, rezultati empirijskih istraživanja ne pokazuju samo kako se ljudi ponašaju i djeluju u određenom kontekstu sadašnjosti, već i kako će se ponašati i djelovati u bližoj budućnosti. Ključni razlog izrazitog nepovjerenja građana Hrvatske u većinu institucija jest (ne)djelovanje tih institucija, odnosno ljudi koji predstavljaju te institucije. Nesposobnost i nezainteresiranost za opće dobro većine onih koji predstavljaju državne i javne institucije posljedica je dominacije političke podobnosti, korupcije i nepotizma koji se temelje na shvaćanju društva i države kao plijena. U takvom sustavu institucije nisu na usluzi većini građana (osim ako građani nisu spremni dati dodatnu naknadu za neku uslugu), nego se očekuje i zahtijeva da građani budu na usluzi institucijama. Zato građani gube povjerenje u institucije, jer većina građana ne može i/ili ne želi stalno i gotovo svakodnevno davati dodatne naknade za usluge koje bi prema pravu građanstva i državljanstva Hrvatske u za to određenoj mjeri trebali moći ostvariti.

Zašto se u Hrvatskoj, osim općenitog nepovjerenja u javne institucije, premalo vjeruju u znanost i znanje?

- U Hrvatskoj se dugo, posebice zadnjih 80-ak godina, na različite načine razvija jedna izrazito antiintelektualna društvena klima koja bi uskoro mogla dosegnuti svoj vrhunac i koja generira nepovjerenje u znanje i znanost. U socijalizmu se, bar formalno, isticala vrijednost materijalnog rada (uglavnom industrijskih radnika), a na nematerijalni rad se (osim ako nije bio u službi partijskih interesa) gledalo s cinizmom i prijezirom. Danas se u kapitalizmu, koji se temelji na potrošnji, na gotovo svaki oblik rada gleda s prijezirom. Razvoj znanja i znanosti u socijalizmu je bio uglavnom pod kontrolom partijskih interesa, a danas je uglavnom pod pritiskom profita. Osim toga, kada je vrijeme novac, osnovna vrijednost je brzina, a znanost ne trpi brzinu. U Hrvatskoj se danas na znanost uglavnom gleda kroz odnose financijske koristi i štete, tako da se sva ona znanstvena područja i polja koja ne vode izravnoj financijskoj dobiti promatraju kao nepotrebna. Dugoročno, to je pogubno za većinu znanstvenih područja koja se sad silom prilika trude prikazati kao izrazito profitabilna. U socijalizmu je bar bio naglasak na širem obrazovanju, povijesnom pristupu znanju i razvijanju opće kulture, a u zadnjih 20-ak godina od toga se odustalo, jer takvo obrazovanje dugo traje i nije profitabilno. To je potpuno pogrešan pristup koji je doveo do formalnog povećanja udjela visokoobrazovanih građana i sadržajnog smanjivanja znanja, odnosno stručnih i sposobnih visokoobrazovanih građana. Upitnost sadržaja iza formalnih diploma, ali i promicanje partikularnih (političkih, kulturnih i ekonomskih) interesa umjesto interesa cjelokupne zajednice od strane pojedinih znanstvenika, također su razlozi nepovjerenja u znanost. Da se na znanje i znanost u Hrvatskoj gleda uglavnom površno kroz odnose financijske koristi i štete te kroz odnose moći različitih interesnih skupina, može se vidjeti i prema sastavu Znanstvenog savjeta RH, a koji čine uglavnom liječnici bliski vladajućoj političkoj stranci. No kriza izazvana pandemijom bolesti COVID-19 nije samo i isključivo zdravstvena kriza, nego je i šire društvena kriza, a krizno upravljanje ne mogu voditi samo i isključivo liječnici i to samo i isključivo oni koji su bliski vlasti. Dakle, u Znanstveni savjet Vlade RH od početka je trebalo, osim liječnika, uključiti i druge znanstvenike iz različitih znanstvenih područja, od matematičara, informatičara i ekonomista, pa do sociologa, psihologa, pravnika i stručnjaka za krizno upravljanje. Čini se da je do te spoznaje konačno došao i ministar Beroš, koji u svom obraćanju medijima od utorka, 23. studenoga 2021., vapi za "veleučenim pravnicima, sociolozima i bioetičarima" da mu kažu kakve bi epidemiološke mjere trebale biti.

Prosvjeduje se na samo u Hrvatskoj nego još i više u drugim EU zemljama, Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj... Može li se govoriti da je na djelu "teror manjine nad većinom"...?

- To je posljedica snažne liberalizacije društva koju nije pratila i demokratizacija društva bar sličnog intenziteta. Konkretno, društvene promjene u većini suvremenih zapadnih društava usmjerene su na liberalizaciju osobnog života i na prava pojedinca da bude što god i tko god želi biti, a istovremeno društveni poredak predstavlja se kao optimalan i nepromjenjiv. Dakle, promiče se liberalizacija osobnog života i konformizam društvenog života. Ako tome dodamo i globalni razvoj kulture političke (i svake druge) korektnosti onda je otvoren put prema "teroru manjine nad većinom". Nije to karakteristika samo Hrvatske, no u Hrvatskoj je to izrazito vidljivo u gotovo svim područjima društvenog života. Konkretno, većina ne mora nužno uzimati u obzir zahtjeve manjine, posebice ako su oni neodgovorni i štetni za cjelokupnu zajednicu, kako s pravnog, tako i s moralnog stajališta. A ovdje je riječ i o pravu i o moralu, ali i o zdravlju, pa ako hoćete i o opstanku.

Koliko u ovoj koronakrizi stradavaju i neke demokratske norme, prava građana, sloboda izbora...?

- Činjenica je da gotovo dvije godine živimo u jednom izvanrednom stanju za koje ne znamo kada će završiti i koje doista narušava određene demokratske norme i prava građana. No u određenoj mjeri to je neizbježno, ako želimo da ova kriza završi što prije i sa što manje posljedica. Iako su već sada posljedice strašne, prije svega u prevelikom broju preminulih građana i štetama u različitim sektorima gospodarstva Hrvatske. Ne smijemo zanemariti i rastuće osjećaje nezadovoljstva, straha i anksioznosti. Dugoročno gledano, postoji velika vjerojatnost da će ova kriza utjecati na produbljivanje krize demokracije i jačanje autoritarnih stajališta i autokracije. Naime, rezultati EVS-a od 1999. do 2017. godine, pokazuju značajan porast prihvaćanja moćnog vođe koji se ne osvrće na vladu i izbore u velikom broju europskih zemalja, a posebno u srednjoj i istočnoj Europi. U tom kontekstu važno je misliti i djelovati sada na suzbijanju krize, prije svega cijepljenjem i poštivanjem epidemioloških mjera, no važno je i razmišljati o tome što će biti nakon krize.

Dok se neke zemlje članice EU-a ponovno zatvaraju, Hrvatska pokušava uspješno balansirati između novih mjera i uvjeta za normalni život i rad! Neki to i dalje ne prihvaćaju, pa pokreću referendum protiv COVID potvrda (Most), i druge akcije čime, čini se, još više zbunjuju javnost. Koliko je to manipulacija i politikantstva? Vaš komentar na ovo moje, više opaske, nego pitanje?

- U manipulaciju i politikantstvo oko pitanja rješavanja ove zdravstvene i društvene krize uključene su sve interesne skupine. Svaka pojava u hrvatskom društvu, bilo pozitivna ili negativna, bilo da je riječ o uspješnoj turističkoj sezoni, uspjesima u sportu ili potresima, pandemiji, budi strast borbe za partikularne interese različitih interesnih skupina koje pod svaku cijenu žele "svoj dio kolača", i da taj dio, naravno, bude što veći. To je jedan od ključnih razloga nemogućnosti demokratizacije društva koja bi osnažila društvene kapacitete kriznog upravljanja. (D.J.)
Možda ste propustili...

PROF. DR. SC. DOMAGOJ BEBIĆ, FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU

Sadržaje biramo, medijska prehrana je individualna stvar

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PANDEMIJSKA STVARNOST (I)

U društvenim krizama
laž se percipira kao istina

2

REAGIRANJE: NESPORAZUMI OKO IVE ANDRIĆA

Kristić: Kramarić iznosi neistine!

3

TJEDNI OSVRT

Potpuno je jasno tko radi na "demontaži države"