Kultura
DODIJELJENE NAGRADE TITO STROZZI

Dobitnici Aleksandar Kalajdžić i Ivica Buljan
Objavljeno 25. studenog, 2021.
Dodijeljene su nagrade Tito Strozzi za najbolje pojedinačno ostvarenje u protekloj sezoni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Laureati su maestro Aleksandar Kalajdžić za glazbeno vodstvo opere "Orfej i Euridika" i ravnatelj Drame Ivica Buljan za režiju drame "U agoniji" Miroslava Krleže. Žiri je bio u sastavu: prof. dr. sc. Leo Rafolt (predsjednik), Jagoda Majska Martinčević, Ljiljana Gvozdenović, Nina Ožegović, Branimir Pofuk (članovi).

U obrazloženju odluke žirija, prof. dr. sc. Rafolt piše: "Pravi čovjek došao je u pravo vrijeme na pravo mjesto. Maestro Aleksandar Kalajdžić, umjetnik zamjetne europske karijere, danas generalni muzički direktor uglednih ansambala Kazališta i Filharmonije u Bielefeldu, došao je na poziv intendantice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u vrlo osjetljivom trenutku. Potres i korona učinili su svoje, a pritom su u kazališnom svijetu mnogoljudni ansambli najviše trpjeli. Kad se pružila još uvijek nesigurna šansa za zajednički rad, maestro je prionuo cizeliranom postupku propitujući mogućnosti ansambala i solista, najprije koncertima, a potom i cjelovečernjom izvedbom opere u polukoncertnoj izvedbi. Hrabro je odabrao djelo koje ne pripada takozvanom željeznom repertoaru, pokazavši već time svoj neuobičajen a istančan ukus glazbenika koji ne podliježe općoj popularnosti opere, ali oplemenjuje one koji žele i znaju slušati danas već gotovo zanemarena vrijedna djela. Upravo je takvo djelo ‘Orfej i Euridika‘, jedna od Gluckovih reformskih opera u izvedbi koje dirigenti ili padaju ili pak dosežu sveobuhvatno pročišćen stil vremena koji ostaje jednim od najvećih dosega u povijesti opere. Nedvojbenim eruditskim znanjem kao i dragocjenim značajkama osobnoga muzikaliteta, a posebno elegantnom smirenošću manualne tehnike, Aleksandar Kalajdžić postigao je s tri vrsne vokalne protagonistice, discipliniranim čistim i prozračnim orkestrom te skrivenim zborom idealnu ravnotežu zvukovnih odnosa, oprečnosti različitih situacija i karakterno dramsku izražajnost partiture koja u pravim rukama nikada nije zastarjela.



Kad je 1928. Krleža u Osijeku javno čitao dramu ‘U agoniji‘, u uvodnom tekstu Krleža je naveo da, različito od postupka u njegovim ranim dramskim djelima, ‘dramatska radnja na sceni nije kvantitativna. Napetost pojedine scene ne zavisi od izvanje dinamike događaja, nego obratno: snaga dramatske radnje je ibsenovski konkretna, kvalitativna, a sastoji se od psihološke objektivizacije pojedinih subjekata, koji na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu‘. Ivica Buljan, režirajući tu dramu, odlučio se dekonstruirati klasičnu semantiku drame, onu po uzoru na nordijske škole, stvarajući zanimljiv korelat s konstruktivizmom vizualnih umjetnosti, ali i na osobnu reminiscenciju na ljubljanske ‘Glembajeve‘, pritom pazeći da se unutarnji raspon psihološke napetosti ne raspline, već što bliže primakne ‘odrazu naše stvarnosti‘. Krležino negativno-aksiološko određenje prema vlastitoj, ranijoj dramskoj produkciji, u kontekstu prevrednovanja avangardnih tendencija, u krležologiji je odavno odbačeno, pa Buljanov eksperiment s vrijednostima ‘vječnog moderniteta‘, ‘vječne avangardnosti‘, koja se stalno vraća, sigurno vrijedi i danas. Intenzitet radnje visoko je motiviran eruptivnom ženstvenošću, gustoćom i razgranatošću motivacija, pa se umjesto drami već imanentne psihologizacije Buljan koncentrira i na svojevrsnu (re)korporalizaciju izvedbenog čina. Ako je Krležin dramski tekst imao na umu puninu gesti i jezičnih signala koji iskazuju doživljaj duhovne kulture jednog staleža na izmaku, Buljanova je režija to dodatno produbila, zaoštrila, usto stvarajući velebni amalgam psihološke, somatske i ideologemske agonije jedne nove civilizacije u neprestanom stanju kriznosti. Osobnost i univerzalnost režijske poetike takve vrste Buljanovu Agoniju čini antologijskom u kontekstu povijesti izvedbenih krležijana." T.K.
Možda ste propustili...

OBNOVLJEN OGRANAK MATICE HRVATSKE U FERIČANCIMA

U planu Dani I. Kršnjavoga i Kuća feričanačkih lončara

"KRICI I ŠAPUTANJA" U ZAGREBAČKOJ GALERIJI "JOSIP RAČIĆ"

Lidija Šeler inspirirana Bergmanom

NA 17. MEĐUNARODNOM FESTIVALU GLUMCA U NIKŠIĆU

Jadranka Đokić dobila Grand Prix za najbolju glavnu žensku ulogu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana