Magazin
PROF. DR. SC. VELIMIR SRIĆA, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Pozitivan stav jedan je od glavnih uzroka uspjeha pojedinaca i nacija
Objavljeno 13. studenog, 2021.
Za Hrvatsku je posebno zanimljivo da smo zemlja velikih uspjeha u sportu, timskom i individualnom, čiji rezultati proizlaze iz pobjedničkog duha samopouzdanja i optimizma

Prije više od četiri godine, u tadašnjem intervjuu za Magazin, dr. sc. Velimir Srića, sveučilišni profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, između ostaloga, naglasio je i kako smo društvo s previše negativnih emocija.



Koliko je danas stanje bolje ili lošije, uzimajući u obzir aktualnu pandemiju koja sve više divlja, pitali smo profesora Sriću, vezano uz ovotjednu temu o kojoj se bavimo manjkom optimizma, a viškom pesimizma u hrvatskom društvu?

- Tada smo razgovarali o činjenici da prosječni stanovnik Hrvatske na svijet gleda s negativne strane, i da je to vrlo zabrinjavajuće. Negativne emocije i pesimizam zapravo su neka vrsta otrova koji snažno utječe na sve što radimo, čemu se nadamo i za što smo se spremni boriti. Kao svaki otrov, takva emocija crpi nam snagu, smanjuje otpornost, stvara strah i produbljuje podjele. Negativno uvijek rađa negativno, a strah i sumnja usporavaju svaku aktivnost i proizvode stres koji vodi ili u depresiju, ili u agresiju.

Bojim se da se u protekle četiri godine situacija nije promijenila nabolje. Pandemija nas je samo potaknula da svijet i sebe postupno vidimo još negativnije. Istina, u početku je Vlada radila principijelno i poštivala stavove struke, pa smo kratkotrajno bili svijetla točka na pandemijskoj karti Europe. Imali smo i sjajnu turističku sezonu, jer su naši glavni konkurenti trpjeli nemire, požare i zarazu. No kako pandemijska kriza odmiče, na površinu izbijaju sve proturječnosti koje danas pesimizmu opet daju krila. Sve manje vjerujemo Stožeru i političarima, jer su nas izbombardirali oklijevanjem, dvosmislenim porukama, neprincipijelnim ponašanjem i nekonzistentnim odlukama. Zato nas je premalo cijepljeno, širitelji lažnih vijesti i teorija zavjere dobivaju podršku vladajućih, ili se na njih ne reagira i opet pomalo tonemo na dno onoga što je Krleža nazivao mentalitetom balkanske krčme. Ovih dana pesimizam izgleda normalniji nego prije četiri godine, ali je ujedno mnogo opasniji, jer nas čini nedoraslima za izazove i dubinu krize kojom smo okruženi.

"TEST" VRIJEDNOSTI


Iz Vaše sjajne knjige "Život kao igra", objavljene prije 11 godina, ostala mi je u sjećanju rečenica "Jučer sam bio pametan, želio sam mijenjati svijet, danas sam mudar, mijenjam sebe!". To i danas, svim krizama, pa i aktualnoj pandemiji unatoč, zvuči vrlo optimistično. Postoji li neki univerzalni "mentalni model" koji nam može pomoći u osobnom razvoju, u smjeru prema više optimizma, a manje pesimizma?

- Nedavno sam na tu temu s jednim Amerikancem objavio knjigu koja se bavi "strateškom harmonijom". Tekst počinje opisom stanja svijeta koji normalnim ljudima sve više ide na živce. Ljute nas pandemija i ekološka katastrofa, političari, banke, škole, osiguravajuća društva, pokvarenjaci, njihove malverzacije, manjak demokracije i zločeste korporacije. Do bijesa nas dovode loši šefovi, korumpirane birokracije, bezosjećajne institucije, koristoljubive stranke i partije. Izluđuje nas poskupljenje, globalno zatopljenje, referendumi, konzumerizam, zaglupljujući marketing i navijački primitivizam. Plaše nas ekstremizmi, fundamentalizmi, dužničko ropstvo, globalni i lokalni teroristi, siromaštvo, recesija i kriza. Patimo od alkoholizma, depresije, ovisnosti o seksu, porasta razvoda brakova, pada morala, gubitka povjerenja i manjka poštenja. Najgore od svega je osjećaj da smo na brodu koji polako, ali sigurno tone, a nema spasonosnog jedra na horizontu.

Naš odgovor na sve te probleme promjena je sustava vrijednosti, težnja skladu umjesto konflikta. Glavna okosnica tog modela, jer ne mogu ovdje prepričavati knjigu od 300 stranica, jest težnja da se svakodnevno u svemu što radimo vodimo TEST vrijednostima. To je kratica prvih slova engleskih riječi za "povjerenje", "empatiju", "održivost" i "transparentnost". Nema čarobnog mentalnog modela, ali svakodnevna afirmacija povjerenja prvi je važni korak prema osobnom, porodičnom, organizacijskom, društvenom, nacionalnom i globalnom skladu. Danas nemamo povjerenja ni u najbliže, a o političarima, poslovnim ljudima, trgovcima i medijima da se i ne govori, jer okruženi smo lažima, neiskrenošću i manjkom otvorene i istinite komunikacije.

Druga vrijednost koju treba svakodnevno naglašavati jest empatija, sposobnost da naučimo cijeniti i razumjeti osobne i poslovne partnere, klijente i kupce, zaposlenike, susjede, pa čak i konkurente, da se osposobimo gledati na svijet iz "tuđih cipela", ili iz tuđih glava. Danas caruje sebičnost, koristoljubivost, nemar i agresivnost koji nas otuđuju od drugih, umjesto da prema njima gradimo mostove. Održivost ne treba niti spominjati, jer bez te vrijednosti svijet srlja u jednosmjernu ulicu samouništenja, a četvrta komponenta TEST-a, transparentnost, ukazuje na to da u skladnom svijetu ne smije biti sakrivanja, malverzacija, manipulacija i nepotrebnih tajnovitosti, nego sve javne institucije, njihovo ponašanje, trošenje novca i djelovanje treba podastrijeti na uvid javnosti. Svijet strateškog sklada bio bi i svijet nade i optimizma, kakav danas uglavnom ne vidimo oko sebe.

RETROVIZORI ILI DALEKOZORI?


Kad se inače radi o optimizmu, kako se zapravo definira taj pojam? Koliko je optimizam predispozicija s kojom se rađamo, koliko stav i životna filozofija, a koliko vještina koja se može naučiti i potaknuti dobrim odgojem i pozitivnim primjerima?

- Optimizam je najlakše opisati idejom da je čaša napola puna, a ne napola prazna. Sebe i svijet optimisti gledaju s pozitivne strane. Nadaju se dobrim ishodima svega što rade i poduzimaju. Kad si uvjeren da možeš, da ćeš uspjeti i da si dobar, onda ćeš to od sebe stalno i očekivati. Dogodi li se kakva kriza, problem, nevolja, ili pogreška, smatrat ćeš ih iznimkom, jer vjeruješ u uspješan i pozitivan ishod. Takav će te nesvjesni stav činiti boljim nego što jesi. Optimizam i pozitivni stav jedan je od glavnih uzroka uspjeha uspješnih pojedinaca i samopouzdanih nacija.

Iako se optimisti donekle "rađaju", takav se stav može razviti odgojem i utjecajem okoline. U našoj je kulturi najčešće obrnuto. Prevladava pesimizam, puni smo negativnih emocija i ne vjerujemo u svoje sposobnosti niti u svoje suradnike. U svaku akciju ulazimo s kompleksom manje vrijednosti, očekujući da će sve poći krivo, u strahu od neuspjeha i bez nade. Kao da otvaramo vrata kockarnice razmišljajući: Idem izgubiti 100 eura, a onda ću na spavanje. Zar možda očekujemo da nas s takvim stavom krene sreća?

Za osobni i poslovni uspjeh važno je izbjegavati negativni i stvarati pozitivni duh, posebice kad smo izloženi izazovima poput pandemije, ili kad se očekuju tehnološke, društvene, političke ili gospodarske promjene. Pritom je osobito važno ne osvrtati se unazad, izbjeći vraćanje na stare sukobe, podsjećanje na pogreške i bivše neuspjehe. Budućnost nam je svima potencijalno blistava i pobjednička, dok nas prošlost može beskonačno dugo svađati. Zato pozitivno orijentirane kulture odbacuju retrovizore i u ruke uzimaju dalekozore, kako bi optimistički gledale naprijed, u bolje sutra. Ako je iza nas bilo problema, pogrešaka i nesklada, ispred nas je polje uspjeha, pobjede i harmonije, samo ako se oko toga potrudimo.

BITI POBJEDNIK


U knjizi intervjua "Optimizam, a ne očaj" Noam Chomski kaže da su ekonomija, politika i optimizam uzajamno vezani kroz povijest. Ima li Hrvatska razloga za ekonomski i gospodarski optimizam, nakon korone u "budućem normalnom"? Kako se oduprijeti pesimizmu, defetizmu i crnim prognozama? Treba li Hrvatska početi vježbati jačanje optimizma u stanjima krize?

- Chomski je potpuno u pravu. Međutim, još nitko nije točno izračunao koliko vrijedi optimizam, samopouzdanje, moć, snaga i pobjednički duh, za razliku od suprotnih osjećaja pesimizma, beznačajnosti, inferiornosti, negativizma i gubitničkog mentaliteta. No poznato je da postoje pobjedničke i gubitničke individue, skupine, organizacije, regije, pa čak i nacije. Za Hrvatsku je posebno zanimljivo da smo zemlja velikih uspjeha u sportu, timskom i individualnom, čiji rezultati proizlaze iz pobjedničkog duha samopouzdanja i optimizma. Golemi uspjesi naših nogometaša, vaterpolista, skijaša, rukometaša, tenisača ili veslača govore da smo "velikani", daleko iznad naše demografske, gospodarske ili prostorne snage i značaja. Istodobno, na društvenom, ekonomskom i političkom planu sasvim smo suprotni, često se osjećamo mali, beznačajni, prestrašeni, depresivni i pesimistični. Onaj tko se osjeća kao pobjednik i razmišlja kao pobjednik, najčešće i postaje pobjednik. Zato i u teškim kriznim vremenima glavni resurs promjene i razvoja možemo i moramo naći u glavama naših vođa i njihovih sljedbenika, šefova i njihovih djelatnika. Treba nam otklon od negativizma i iskreni pozitivni stav o sebi, svojoj organizaciji, svojoj zemlji i njenoj budućnosti. Pouka iz naše već spomenute knjige jednostavna je: Prvo pobijedi u glavi, onda ćeš i na terenu! Prvo stvori sklad u sebi, pa ćeš ga imati u svom timu. Na kraju će harmonični odnosi ukloniti negativne emocije i pridonijeti jačanju samopouzdanja i pobjedničkog duha.

Dodao bih još da su negativizam i pesimizam glavna, ali ne i jedina bolest neuspješnih i neharmoničnih sredina. Naša kultura također pati od nesposobnosti prihvaćanja kritike. Problemi s egom i strah od "kritičara" teret su koji nas čini manje uspješnima. To posebice vrijedi za naše političke, ekonomske i sve ostale "vođe", odnosno raznorazne "šefove". Njihovoj taštini najviše odgovaraju klimavci. Od njih dolazi stalna pohvala stavova i akcija "vođa", oni iskazuju bezrezervnu podršku i prihvaćaju sve što "šefovi" misle, rade, ili odluče. Uz njihovo povlađivanje i divljenje naši se lideri osjećaju veći, bolji i uspješniji. Zato su skloni okružiti se istomišljenicima. To godi egu i stvara klimu zajedništva koju naizgled ništa ne može poljuljati. No to je trulo zajedništvo, temeljeno na poslušnosti i izostanku iskazivanja vlastitog mišljenja. Mali je broj vođa koji se u praksi drže poznatih izreka: Ako vam je suradnik potpuno odan, jedan od vas dvojice je suvišan. Najmanje su korisni suradnici koji o svemu imaju vaše, a ne svoje mišljenje. Otvorena kritička rasprava glavni je model ponašanja koji donosi uspjeh.

Na kraju valja reći da pandemijska kriza predstavlja sjajnu priliku da se promijenimo, da ispravimo sve "krive Drine" našeg mentaliteta i "novo normalno" pretvorimo u okruženje koje nije problem nego izazov, u kojem možemo prevladati pesimizam i početi se stvarno mijenjati nabolje. (D.J.)
Najmanje su korisni suradnici koji o svemu imaju vaše, a ne svoje mišljenje. Otvorena kritička rasprava glavni je model ponašanja koji donosi uspjeh...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana