Magazin
DOC. DR. SC. ERNEST VLAČIĆ, VELEUČILIŠNI PROFESOR IZ ZAGREBA

Osjeća se doza rastućeg optimizma, Vladine su krizne mjere pomogle
Objavljeno 13. studenog, 2021.
Upravo je sposobnost prepoznavanja i postavljanja ciljeva, zatim borbe za njihovo ostvarenje toliko poželjna odlika optimista. Takvi bi profilirani ljudi trebali upravljati gospodarskim sustavima

Mnogi upozoravaju da Hrvatskoj kronično nedostaje optimizma u svim sektorima društva, da je pesimizam društvena konstanta, koju je koronakriza samo pojačala. Primjerice, dežurni katastrofičari ne priznaju da bi bez kriznih mjera i državnih intervencija zemlja bila u bankrotu, da ne bi bilo mirovina, plaća, posla, prihoda... S tim u vezi, ali i o temi optimizma i pesimizma u širem kontekstu, uključujući i ekonomski, razgovarali smo s dr. sc. Ernestom Vlačićem, sveučilišnim docentom i veleučilišnim profesorom iz Zagreba, suosnivačem i direktorom razvojno-istraživačke organizacije Novamina - Centar inovativnih tehnologija.



DOBAR OMJER


Koliko su nas pandemija i koronakriza učinile manjim optimistima, a većim pesimistima nego što smo to bili u nekim prijašnjim, "normalnim" vremenima...?

- Započet ću svoj osvrt, a takav duh projicirat ću i u nastavku ovog intervjua, time kako sam osobno po naravi umjereni optimist - i u skladu s Churchillovom tvrdnjom "Za sebe sam optimist - ne čini mi se kao da ima ikakve koristi biti nešto drugo" smatram da se nema što žaliti za prolivenim mlijekom, odnosno da je kronična retrospektiva i pretjerana analitika razlog zbog kojeg sebi kontaminiramo sliku i djelovanje u sadašnjosti i budućnosti, osim ako se ona ne koristi za uspješan prolazak kroz "minsko polje" na temelju naučenih lekcija.

Stoga, iako je COVID-19 kriza snažno udarila, pokidala dobavne i vrijednosne lance, u određenim segmentima znatno podigla i cijene usluga, prijeteći puzajućom, ali i u drugoj fazi znatnom inflacijom, dodatno poremetila tržišta radne snage, i mnogo toga drugog, uz dominantno prožimajući pesimizam..., osjeća se ipak doza rastućeg optimizma. Vladine krizne mjere svakako su pomogle da se gospodarski momentum ne izgubi potpuno, premostile su krajnje pesimističan COVID-19 scenarij, a to je potpun kolaps gopodarskog ekosustava, koji je njemački Zukunftsinstitut projicirao u svom istraživanju u kontekstu poveznica s dominantnim globalnim megatrendovima.

Dodatni optimizam ulijeva i famoznih 25 milijardi eura, koje na jedan ili drugi način stoje na raspolaganju RH u idućih sedam - deset godina. Iako sam uvjeren da će dežurni pesimisti i takvoj prilici imati štošta zamjeriti, tvrdeći kako to nije realistično i da smo nesposobni taj novac apsorbirati.

Često u svojim istupima naglašavam da je upravo ovo pandemijsko vrijeme, uz odmjerene i pomalo usudne nacionalne strategije, izvrsna prilika za gospodarsko (re)pozicioniranje, no dojma sam da nam to za sada ne uspijeva najbolje, što može postići opći javni pesimistični efekt. Ipak, sama Europska komisija predviđa rast BDP-a u 2022. godini od 5,6 %, s relativnim padom stope inflacije, što dodatno hrani i njeguje rastući optimizam.

Ako postoji neka važna podjela danas u zemlji, to je podjela na one kojima je čaša uvijek napola puna i one kojima je uvijek napola prazna. Vrlo jednostavno - podjela na optimiste i pesimiste, pa i kad je ekonomija u pitanju. Koliko je to opasno za društvo, za njegov razvoj i napredak općenito?

- Podjele, ili, prikladnije rečeno, društvene segmentacije, u smislu osjećanja i/ili promišljanja uvijek su postojale i dobro je da postoje, prema mom osobnom mišljenju. Posebno se različitosti cijene kod timskog rada kada je potrebno rješavati kompleksne zadatke i pronalaziti nova strateška rješenja. Pesimisti su obično izvrsni analitičari, sve detalje vide i u svemu traže razloge zašto ne bi trebalo usudno krenuti u nove izazove.

To onda optimistima i vizionarima kao logičnim donositeljima odluka daje odličnu podlogu za produkciju tzv. analize rizika i njezino nadilaženje ako nešto pođe po zlu. Dakle, u ekonomiji je dobro imati dobar omjer pesimista (kritičara), realista (savjetnika) i optimista (vizionara), pri čemu ti posljednji definitivno čine razliku. Iskreno, najlakše je u životu biti pesimist, a za optimizam je potrebna dugoročna projekcija bolje i svjetlije budućnosti i sposobnost kombinatornog inovativnog prepoznavanja prilika.

Volio bih da Hrvatska posjeduje više tog drugog, da ga od malih nogu stvaramo, oblikujemo, njegujemo i razvijamo, a ne da se, s obzirom na kulturološko i situacijsko okruženje, našim budućim naraštajima i dalje usađuje duh quasi kastorskog ophođenja.

U poduzetništvu, odnosno ekonomiji, potrebno je u novih naraštaja razvijati i njegovati duh i pristup pokušaja i promašaja, u čemu su Sjedinjene Države posebno uspješne, čak i u usporedbi s Britancima.

Može li netko tko je pesimist biti uopće efikasan na nekim od važnih upravljačkih i poslovnih funkcija. Drugim, riječima, kako do više optimista, obrazovanjem, edukacijom ili nekim drugim načinima...?

- Upravo je sposobnost prepoznavanja i postavljanja ciljeva, zatim borbe za njihovo ostvarenje toliko poželjna odlika optimista. Takvi bi profilirani ljudi trebali upravljati gospodarskim sustavima koji teže kontinuiranom i ubrzanom jačanju i razvoju vlastite konkurentske sposobnosti, vrhunskim tehnološkim start-upovima, malim i srednjim poduzećima, hrvatskim izvoznicima i svim drugim gospodarskim organizacijama koje žele biti propulzivne u globalnoj tržišnoj utakmici. Kad je u pitanju javni sektor, obično se optimisti/vizionari trebaju postavljati na pozicije u kojima Hrvatska želi ostvariti posebne iskorake, odnosno pozicije koje izravno utječu na razvoj znanosti, gospodarstva, zdravstva, prometne i komunikacijske infrastrukture. Ne tvrdim da u segmentu financija i/ili prava, primjerice, ne treba koristiti vizionarsko-optimistični pristup, no razvoj je u tim područjima relativno inkrementalan pa se vizionari ponekad u tim ulogama i ne snalaze najbolje.

Pitanje koje se ovdje postavlja kao potraga za Sveti gralom jest kako zaista stvoriti takve optimiste lidere. Posjedujemo li mi potrebna znanja i vještine, kulturološki sklop i omogućava li nam okruženje takvo što? Odgovorno tvrdim da je odgovor na te dvojbe uglavnom afirmativan, jer i sam sudjelujem u oblikovanju mladih, posebno u njihovoj studentskoj dobi. Za razliku od nekih zagovornika isključivo i krajnje kreativnog razvoja kroz odgojno-obrazovni proces djece i mladih, osobno zagovaram kombinaciju kreativnog promišljanja i djelovanja s faktografskim pristupom u njihovu razvoju. Kao znanstvenik i poduzetnik u tehnološkom segmentu, svjedok sam čestih situacija u kojima možete biti beskrajno kreativni, no bez činjeničnog poznavanja tematike, odnosno okruženja, sa svojom kreativnošću ne da ne možete de facto ništa postići, nego možete zastraniti u drugu krajnost, koja vas vodi neuspjehu i frustraciji. Takav kombinatorni pristup treba njegovati na svim razinama, kako formalnog tako i neformalnog cjeloživotnog učenja i obrazovanja. U kontekstu i vašeg pitanja koje slijedi ovdje niže, djecu i mlade od najranije dobi treba učiti i usmjeravati kako Hrvatska jest naša mila domovina, ali kako se za naše dobro moramo snažno povezivati s ostatkom svijeta, tu mislim posebno na Europu, i to u svim segmentima; ekonomski, kulturološko-jezično, sociološki itd.

U knjizi intervjua "Optimizam, a ne očaj" Noama Chomskog možemo pročitati kako su ekonomija, politika i optimizam uzajamno vezani kroz povijest i u mračnim vremenima, kakva se sadašnja. Vaš komentar?

- Chomsky u svom djelu sjajno i snažno poentira: "Optimizam je ključna strategija stvaranja bolje budućnosti. Jer ako ne vjerujete da budućnost može biti bolja, malo je vjerojatno da ćete se okuražiti i preuzeti odgovornost za takvu bolju budućnost." Uz Chomskog, opet bih se pozvao na Churchila, i pitam se u čemu nam pesimizam, za razliku od optimizma, u razvoju domaćeg gospodarstva može pomoći.

Ipak, poseban je izazov kako djelovati učinkovito na pozicijama donositelja odluka u raznim industrijama nacionalnog gospodarstva, posebno u uslužnim industrijama, kad je stohastika svakodnevnih kretanja toliko izražena da je nemoguće kvalitetno planirati, koliko god bili optimistično raspoloženi.

BOLJE SUTRA


S tim u vezi, ima li Hrvatska razloga za ekonomski i gospodarski optimizam, napose u postkoronavremenu, kao uđemo u neko pozitivnije stanje "budućeg normalnog"?

- Hrvatska gospodarski čini malu i otvorenu ekonomiju kao dio snažnog političko-gospodarskog udruženja EU-a, čime su nam mogućnosti djelovanja djelomično ograničene, no ipak kao nacija posjedujemo određene komparativne i konkurentske prednosti. U isto nam vrijeme globalni poremećaji stvaraju iznenadne prilike i upravo je sad vrijeme da se one i iskoriste. Jedna od najvećih prilika je u tome što je svijest o važnosti jačanja proizvodnog sektora dosegla kritičnu masu i dobar dio EU poduzetnika, koji su prije 20-30 godina selili pogone na Daleki istok, sada je prisiljen svoju proizvodnju vraćati u EU. Zapitajmo se koja bi, hipotetski, bila jedna od boljih adresa za takvo što… Rekao bih, i odgovorno tvrdim, Hrvatska!

Zagovornici gospodarskog pesimizma na to će gledati kao na kiselo grožđe i u svemu tražiti nedostatke… jer su plaće u proizvodnji obično niske, pa onda da nam dolaze samo "prljave industrije", pa onda više nemamo radne snage… i tako do beskraja. Zagovornici hrvatskog optimizma gledaju na povrat industrijske proizvodnje na način da se u tim industrijama isključivo iskoriste zelene tehnologije, da se stvaraju novi kapaciteti socijalnog i tehnološkog kapitala, da se ostvaruje visoka zapošljivost na nacionalnoj lokalnoj razini, i da kao nacija postajemo sve samodostatniji.

Svijet se s COVID-om mora naučiti živjeti, što prije to bolje! I za kraj, mi kao nacija ekonomski relativno malo o sebi odlučujemo jer pripadamo kao mala kap velikom globalnom slapu.



No ono na čemu svakako možemo složno i snažno raditi jest to da se podigne razina nacionalnog optimizma, koji se mora utkati u neko pozitivnije stanje "budućeg normalnog". (D.J.)



Darko Jerković
U poduzetništvu, odnosno ekonomiji, potrebno je u novih naraštaja razvijati i njegovati duh i pristup pokušaja i promašaja, u čemu su Sjedinjene države posebno uspješne...

Dodatni optimizam u društvu ulijeva i famoznih 25 milijardi eura, koje na jedan ili drugi način stoje na raspolaganju RH u idućih sedam - deset godina...

Možda ste propustili...

DR. SC. MARTINA PEZER/DR. SC. BRANKO STANIĆ

Umjesto na problem fokus treba staviti na rješenje

DENIS AVDAGIĆ POLITIČKI ANALITIČAR IZ KONZULTANTSKE TVRTKE INMS (IDEJE NOVIH MEDIJSKIH STRATEGIJA

Još jedna Mostova promašena inicijativa

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana