Magazin
OPTIMIZAM U KRIZI (I)

Društveni pesimizam opasniji je od virusa
Objavljeno 13. studenog, 2021.
Kako se oduprijeti crnim prognozama?: Hrvatska bi trebala početi vježbati jačanje optimizma u stanjima krize...

Sreća ne znači život bez briga, nego upravo svladavanje neprilika, suočavanje s teškoćama i rješavanje tih teškoća. Na to upozorava Zygmuntom Baumanom, svjetski poznati poljski sociolog, filozof i teoretičar kulture te sveučilišni profesor koji je predavao na najuglednijim svjetskim sveučilištima, a autor je golemog broja djela, prevedenih na brojne svjetske jezike. A na to nas je podsjetila i ova pandemija, pa ako je po Baumanovom, ni u ovim teškim vremenima ne bi nam trebalo nedostajati ni optimizma kao puta prema sreći.



Naročito što je optimizam često i povezan sa zdravljem. Zato se zapitajmo hoće li se i svi oni pesimisti te antivakseri u Hrvatskoj koji negiraju koronu i cijepljenje, ali i svi drugi, konačno okrenuti prema optimizmu i cijepiti se bar sada kada polako shvaćaju da je država dnevno na korak do 10.000 zaraženih i isto toliko umrlih od početka pandemije. Inače, prema definiciji optimizam (od latinske riječi - optimum, što znači "najbolje") pozitivno je shvaćanje i gledanje svijeta i sklonost očekivanju najboljeg mogućeg ishoda. Oslanja se na one aspekte dane situacije koji ulijevaju najviše nade. Suprotnost optimizmu je pesimizam. Optimizam se definira i kao "ispunjenost nadom i uzdanje u budućnost ili uspješan ishod nečega". Smatra se da je Gottfried Leibnitz predstavnik optimizma, za razliku od Arthura Schopenhauera, koji je predstavnik pesimizma. Tu, nažalost, dolazimo i do defetizma (iz francuskog défaitisme, od défaite, "poraz") koji označava prihvaćanje poraza bez borbe. U svakodnevnoj uporabi defetizam ima negativnu konotaciju i često je povezan s izdajom i pesimizmom.

UČENJE OPTIMIZMU


A pesimizam u hrvatskom društvu, kao nekakvu konstantu, prepoznao je i premijer Andrej Plenković, koji je u tom kontekstu, u smjeru optimizma, nedavno poručio: "Svi koji su se cijepili učinili su golem korak za dobro društva, apeliram na ostale da se cijepe, sad je trenutak", izjavio je još sredinom lipnja, i više puta ponovio, apelirajući da prevlada razum umjesto bezumlja kad se radi cijepljenju i necijepljenju. "Neshvatljivo mi je, nerazumno mi je, nelogično mi je. Ako imamo pandemiju koja je najveća zdravstvena kriza u posljednjih sto godina, ako je to najveća gospodarska kriza u posljednjih sto godina, ako nas je korona stajala desetaka milijardi kuna, ako smo dali milijarde kuna za plaće ljudima koji bi inače ostali bez posla jer bi njihovi poslodavci propali, ako smo osigurali da u ovoj krizi zdravstveni sustav uspije funkcionirati normalno, da svi imaju zdravstvenu skrb, da ima zaštitne opreme, da mirovine dolaze na vrijeme, da je cijelo gospodarstvo premostilo krizu, da smo stvorili preduvjete za turizam, da smo osigurali novac za razvoj idućih deset godina, onda baš svatko od nas u hrvatskom društvu ima zadaću dati neki svoj mali doprinos", poručio je premijer svima onima koji i dalje sumnjaju u sve, pa i postojanje korone i nužnost cijepljenja, da o pesimističkom pogledu na situaciju i ne govorimo.

Naravno, osim zdravstvenog, za državu i sve njezine građane bitan je i ekonomski aspekt, i tu nam također ne bi trebalo manjkati optimizma, bez obzira na evidentne probleme koje je prouzročila pandemija. Naime, Hrvatska će ove godine nadoknaditi gospodarski pad od osam posto koji se dogodio 2020. godine. Protivno svim, pa i onim najoptimističnijim prognozama, domaće gospodarstvo će rasti za čak devet posto! I time se vratiti na razinu s kraja 2019. godine. Razlog tako velikog pada u 2020. bila je, naravno, epidemija COVID-19, koja je poharala svjetsko gospodarstvo. Sve u svemu, vijest da će Hrvatska i njezin BDP ove godine rasti za čak devet posto i više je nego dobra u ovo depresivno vrijeme kada korona opet divlja i prijeti nam pooštravanje epidemioloških mjera. Drugim riječima, ekonomski optimizam je jedan od ključnih faktora za izlazak iz koronakrize, a njega bez dosadašnjih i budućih pozitivnih intervencija države ne bi uopće bilo.

O optimizmu, ali u nekom drugom kontekstu, govorio je i sociolog Dragan Bagić, upozoravajući: "Optimizam je doista nešto što je našem društvu nedostajalo... Jer, najveći društveni problem kod nas danas jest rašireni i sveprisutni pesimizam, koji u nekim elementima jest utemeljen, ali opet u nekim elementima i nije", kaže Bagić. Konačno, svjesnost o važnosti društvenog optimizma čini se da je ipak sve prisutnija. Tako npr., kako bi ljude svih generacija potaknula na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju, primjerice i Cedevita je, kao sveprisutan brend, pokrenula, nadasve zanimljivu, edukativnu internetsku stranicu budidobrobudice.com, koja kroz kontekst nade i vjere u pozitivne životne ishode uči kako se nositi s nizom životnih izazova i poručuje da, iako ne možemo utjecati na ono što se događa oko nas, možemo utjecati na našu reakciju na to.

Iznenađujuće, ali optimizam kao ključ očuvanja mentalnog zdravlja prepoznalo je i 77 posto građana u sveobuhvatnom istraživanju o mentalnom zdravlju i optimizmu koje je provedeno u suradnji s istraživačkom agencijom Ipsos. Istraživanje provedeno u siječnju pokazalo je kako su naši građani i u ovim neizvjesnim vremenima ipak donekle zadržali optimizam i zadovoljstvo životom - kod većine njih (66 posto) zadovoljstvo životom prevladava nad nezadovoljstvom, dok je 60 posto njih optimistično kad je riječ o budućnosti. Jer izvore optimizma pronalazimo u medicinskim i tehnološkim naprecima, ali isto tako i u vlastitim snagama i iskustvu te obitelji, djeci i prijateljima. Optimizam i zadovoljstvo životom najviše su narušeni osobama pogođenima negativnim događajima (pandemija koronavirusa i potresi), ponajprije nezaposlenima i umirovljenicima. Građani su stoga pozvani da žive s optimizmom, jer se kroz provedeno istraživanje utvrdilo da je upravo optimizam pravi čuvar našeg mentalnog zdravlja i dobrobiti. Gotovo dvije trećine građana tvrdi da se nešto intenzivnije brine o svom mentalnom zdravlju, no manje od 3 posto njih zatražilo je pomoć stručnjaka kao što su psihijatri i psiholozi.

Dobre vijesti stižu i iz udruge Psihološka pomoć (psiholoskapomoc.hr), čiji stručnjaci za mentalno zdravlje sudjeluju u kreiranju samog sadržaja u obliku stručnih članaka, intervjua i podcasta koji je zamišljen kao razgovor psihologa i stvarnih ljudi o njihovim problemima. Riječ je o nizu aktualnih tema, a među prvim sadržajima je strah, primjerice od potresa, i trauma zbog naglih promjena u životu, postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života, ostvarivanje stabilne veze i bliskosti koja nam svima ovih mjeseci nedostaje, izgradnja kvalitetnih obiteljskih odnosa i slično. Sadržaj na platformi pomaže u zaštiti od stresa i lakšem nošenju sa životnim nedaćama, nepredvidljivim situacijama i neizvjesnošću te pokazuje da je optimizam stav koji se može naučiti.

NOVI VJETROVI


S obzirom na to da su upravo zajedništvo, nada, obitelj i ljubav najčešće izdvojene pozitivne riječi, ohrabrujuće je da gotovo dvije trećine naših građana vjeruje kako će iskustva posljednjih godina pozitivno utjecati na našu budućnost. Smatraju kako ćemo se više usmjeriti prema obiteljskim vrijednostima, zajedništvu i solidarnosti, ali i da ćemo više cijeniti druženja s prijateljima te da ćemo voditi više računa o zdravlju, okolišu, znanosti i obrazovanju.

Sve navedeno, konačno bi trebao biti i svjež dokaz promjena nabolje, ali Hrvatima svejedno pesimizma uglavnom ne nedostaje, pa i Zagrebačko psihološko društvo nudi sjajne vježbe optimizma. I na stranicama te organizacije pregršt je korisnih savjeta koji mogu pomoći da se bolje nosimo sa svakodnevnim izazovima. Na sva pitanja odgovara i psihologinja Sena Puhovski, koja kao neki generalni savjet za psihičku ravnotežu usred kaosa koji nas okružuje ističe kako je moguće smanjiti i izloženost vijestima na jednom, maksimalno dva puta dnevno, a ostatak vremena isključiti vijesti i uključiti "unutarnje oko".

I inače se sve više naglašava da je hrvatski pesimizam samo donekle opravdan, iako Hrvati ne žive tako loše. Postoji čak i ljestvica "sretnosti" pojedinih zemalja u svijetu, na kojoj se Hrvatska nalazi negdje u sredini. Dakle, iako se ponekad teško oteti dojmu da smo okruženi samo lošim vijestima i budućnost nam se ne čini svijetlom, istraživanja pokazaju da većina Hrvatske ipak nije klonula duhom. I to je dobro. Hrvati su i u ovim vremenima zadržali optimizam i zadovoljstvo životom, kaže i psiholog Igor Mikloušić s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar.

Uzimajući, dakle, sve u obzir, pa i spomenuta istraživanja i optimistička mišljenja nekih stručnjaka, svakome u teškim vremenima, pa i stanovnicima Hrvatske, nedostaje više optimizma. Teorija je naime jedna strana priče, a praksa posve druga. Jer ako postoji neka konstantna podjela u svijetu jučer, danas i sutra, to je podjela na one kojima je čaša uvijek na pola puna i one kojima je uvijek na pola prazna. Vrlo jednostavno - podjela na optimiste i pesimiste! U tom smislu ni Hrvati nisu iznimka... Uz napomenu da tu podjelu ne treba promatrati kroz "optiku" društvene solidarnosti među običnim ljudima, koja je uvijek i bila, a i danas je velika i potvrđena nizom primjera u praksi poput pomoći stradalima od poplava, potresa, uključujući i mnoge humanitarne akcija. A i to su sve važni faktori za više optimizma u društvu izloženom teškim situacijama kakvih je bilo, kakve su danas i kakvih će i dalje biti. Nadajmo se sve manje...



Damir Gregorović
Prvi dan optimizma
Biti optimist u današnjim vremenima, navodilo se, graniči s ludilom, no to nije pokolebalo televizijskog voditelja Sinišu Cmrka da 2012. pokrene prvi Svjetski dan optimizma, koji se trebao obilježavati svakog 15. rujna. “Kada sam čuo da su Hrvati četvrta najpesimističnija nacija svijeta, morao sam nešto poduzeti. Povezali smo se sa starijom braćom Rusima i Kanađanima, da nas povedu u zajednicu optimizma. Povezani smo 45. paralelom, najidealnijim područjem za život, i to čini krug optimizma”, entuzijastično je tada objasnio Cmrk, svoju poruku nade u bolje sutra.

Možda ste propustili...

REDOVITI PROF. DR. SC. KRUNOSLAV NIKODEM ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

U Hrvatskoj se dugo razvija antiintelektualna klima

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana