TvObzor
RAZGOVOR: MATEJ DUČKIĆ - SUICIDAL

Najveći je izazov svakog izvođača zadržati konstantu i ostvarivati progres
Objavljeno 8. listopada, 2021.
Kada bih obraćao pozornost na neutemeljene kritike, davno bih se ovim prestao baviti, a konstruktivan savjet ili sugestiju uvijek ću poslušati

Dvije godine nakon izlaska njegova debitantskog albuma “Jedino što znam”, Matej Dučkić, poznatiji kao Suicidal, vratio se u studio i najavio novi album singlom “Divlji grad”. Inspirirana svim dobro nam poznatim problemima društva i stanja u istom, ova tvrda, beskompromisna pjesma praćena je videoprodukcijom za koju se pobrinuo mladi, ali već renomirani redatelj i snimatelj Sven Čustović. Tekst za “Divlji grad” potpisuje Suicidal, a u glazbenom mu se dijelu pridružio Rolando Orlandi, koji je radio mix i mastering pjesme koja je bila razlog za kraći razgovor sa zagrebačkim reperom.


Predstavi nam svoj najnoviji singl. Što ti je bila inspiracija za “Divlji grad”?


- Dvije godine nakon izlaska albuma “Jedino što znam” odlučio sam krenuti u izradu novog materijala. Logičan slijed događaja bio je i nastavak suradnje s izdavačkom kućom Dallas Records, a “Divlji grad” pjesma je koja je prva ugledala svjetlo dana. Za glazbu, mix i mastering zaslužan je jedan od mojih dugogodišnjih producenata Rolando Orlandi, a tema je već dobro poznata situacija u društvu, stanje uma te svakodnevne priče koje nas okružuju čim upalimo TV, radio, otvorimo novine, ili jednostavno samo iziđemo iz kuće. S autorske strane, srećom, s ljudske strane, nažalost, inspiracije u Hrvatskoj nikada ne fali.

 

 

Rad i iskrenost


Što nam možeš ispričati o pratećem spotu?


- Za kompletan vizual zaslužan je genijalni Sven Čustović, jedan od najperspektivnijih domaćih snimatelja i redatelja. Njemu sam prepustio kompletan rad na spotu, a rezultat je zasigurno najbolji videobroj u mojoj dosadašnjoj karijeri. Samim time “Divlji grad” izišao je na kanalu Balkan’s Finest, kojeg je osnovao i vodi već navedeni Sven. Spot je sniman na brojnim lokacijama Zagreba.

U njemu se, između ostalih, pojavljuju i Tram 11. Što je ono najvažnije za tvoju karijeru što si naučio od Generala Wooa i Targeta te koliko ti znači njihova podrška?


- Tram 11 jedan su od velikih razloga zašto sam još kao klinac odlučio početi pisati vlastite tekstove i snimati. Činjenica je da su ostavili najveći trag na generacije i generacije hip-hop izvođača na ovim prostorima, tako da mi je iznimna čast i blagoslov što iz prve ruke imam priliku učiti i razvijati se uz njih i njihov suport. S obzirom na dugi niz godina poznanstva i prijateljstva, teško mi je izdvojiti samo jedan savjet, ali mislim da mi je ipak najvažnije što sam naučio profesionalnost, temeljitost u radu i iskren pristup stvaranju glazbe.

Jesi li zadovoljan dosadašnjim reakcijama publike na “Divlji grad”?


- Zadovoljan sam reakcijama publike, a vrijeme će biti najbolji pokazatelj koliko je stvar zaživjela.


Koliku, pak, važnost pridaješ mišljenju glazbenih kritičara?


- Prihvaćam svaku konstruktivnu kritiku od svakoga tko ima argumente za istu. Problem današnjice je taj što svatko može, bez ikakvih temelja ili pokrića, a priori javno obezvrijediti tuđi rad jednim log inom na društvenu mrežu. Međutim, kada bih obraćao pozornost na neutemeljene kritike, davno bih se ovim prestao baviti, a konstruktivan savjet ili sugestiju uvijek ću poslušati i razmisliti o istome, jer se jedino tako mogu razvijati i napredovati kao autor i kao čovjek. Nije se rodio onaj koji je svima udovoljio, pa niti ne očekujem da ću svima biti super, ali isto tako neću zbog toga prestati stvarati.

Kreativna blokada


Postoje li neki nerazvikani izvođači ili albumi koje bi preporučio obožavateljima hip-hop kulture u Slavoniji?


- U današnje vrijeme mislim da je najmanji problem potražiti glazbu, ili bilo što u sferi interesa, tako da nemam neke posebne preporuke, ali obvezno savjetujem da obrate pozornost na nadolazeći album u hip-hop krugovima već dobro znanog repera i producenta Burkyja “Cobra Vragec”, koji sam imao priliku čuti i oduševio se. Izlazi za nekih tjedan dana i bit će bomba.

Možeš li se nakratko prisjetiti vremena kada si se navukao na hip-hop? Preko kojih si ga izvođača otkrio i za koje od njih možeš reći da su utjecali na tvoj izričaj?



- Moj prvi doticaj s hip-hopom bio je početkom 90-ih godina kada sam pogledao film “Do the Right Thing”. Iako sam bio premlad da išta razumijem, svidio mi je cijeli taj vibe. Koju godinu kasnije počela je takozvana “zlatna era” velikih hip-hop mainstream hitova, a onda sam bio dovoljno star da sve shvatim (smijeh). Krajem 90-ih imao sam sreće da me zahvatio val prvih velikih domaćih izdanja kao što su Tram 11 - “Čovječe, ne ljuti se”, Nered i Stoka - “Spremni za rat”, “Blackout 00”, Bolesna braća - “Lovci na šubare” i sl. te sam i sam krenuo pisati prve stihove. Imam široki spektar glazbe koju slušam i smatram da je izuzetno mnogo toga ostavilo trag na mom izričaju, pa mi je jako teško izdvojiti jednoga, ili nekoliko izvođača. Ako se pogleda moja playlista, na njoj ćete pronaći od NY, west coasta, dirty southa i njemačkog rapa, do starog r’n’b-a, 80’s & 90’s hitova, pa nazad do trapa i novog vala hip-hopa. Trudim se ne biti glazbeno zadrt, a u isto vrijeme oprezno filtriram kvalitetu od, po mom ukusu, trasha.

Kako to da si uzimao toliko pauza u dosadašnjoj karijeri? Što bi istaknuo kao najveće izazove s kojima si se dosad susreo na tvom glazbenom putu?



- Smatram da svaki izvođač, ili već tko se bavi kreativnim radom, dolazi do faze kreativne blokade, a forsirati bilo kakav projekt u takvim fazama ne poluči dobar rezultat. Više vjerujem u kvalitetu nego kvantitetu te sam htio uvijek ponuditi publici najbolje od sebe u tom trenu. Smatram da je najveći izazov svakog izvođača, baš iz prethodno navedenih razloga, zadržati konstantu i ostvarivati progres. S obzirom na često ograničeni mindset podneblja u kojem živimo, izazov je također bio razbijati stereotipe i predrasude koje su se često vezale uz hip-hop. Bogu hvala, ta vremena su prošla, pa se nove generacije neće morati susretati s peripetijama koje su postojale kada sam ja prvi put primio mikrofon u ruke.


Borilački sportovi


U kojoj je fazi nadolazeći album i s kojom ekipom radiš na njemu te prema čemu će se on razlikovati od tvoga prvijenca “Jedino što znam”?



- Novi je album u fazi pisanja tekstova i snimanja. Zasad dogovoreni producenti definitivno su Rolando i Burky, a oko izvršne produkcije uvelike mi pomaže General Woo. Album će biti svojevrsni nastavak na “Jedino što znam”, ali mnogo kompleksniji i osobniji. Još je prerano da govorim o detaljima.

U kojoj mjeri na tvoje stvaralaštvo utječe aktualna pandemijska situacija? Što si zbog cijele ove ludnice naučio o sebi, i općenito o životu?



- Da citiram jednu dragu osobu: “Sve je ovo prolazno i, iskreno, tako nebitno, koliko se živciramo oko svega i sami sebe ubijamo. Life is too short”.

Čime se baviš osim glazbe? Koji su ti glazbeni planovi osim novog albuma?



- Osim glazbe i svakodnevnog posla koji mi plaća račune, velika su mi ljubav borilački sportovi, ponajprije boks, kickboks i MMA. Dugo godina treniram kickboks, ali sam, nažalost, taj dio zapostavio u zadnje vrijeme, što ne znači da će dugoročno biti tako. Osim albuma, u planu je nekoliko zanimljivih suradnji od kojih bih izdvojio svojevrsnu himnu i video za prvi zagrebački streetwear brand “From Zagreb With Love”, snimljenu u suradnji s grupom Šank, Targetom, hardcore grupom Stronghold te Markom Karačićem iz Prljavog Kazališta. Jedna jako interesantna suradnja i žanrovski crossover, s plemenitom pozadinom cijele priče. Također, tu je i gostovanje na nadolazećem Tram 11 albumu, što mi je velika čast, a i odgovornost u isto vrijeme te još nekoliko projekata u razvoju.

Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
Najčitanije iz rubrike