Magazin
DR. SC. ERNEST VLAČIĆ, SVEUČILIŠNI DOCENT I VELEUČILIŠNI PROFESOR IZ ZAGREBA

Hrvatska ima razloga za ekonomski i gospodarski optimizam
Objavljeno 10. srpnja, 2021.

Premda smo još daleko od kraja pandemije, popuštanje kriznih mjera, početak turističke sezone, najave ekonomskog oporavka i naravno nastojanje da se poveća dinamika cijepljenja stanovništva, faktori su koji opravdano upućuju na optimizam, iako niti pesimizna ne manjka. Upravo o optimizmu i pesimizmu u Hrvatskoj, napose na ekonomskom planu, razgovarali smo s dr. sc. Ernestom Vlačićem, sveučilišnim docentom i veleučilišnim profesorom iz Zagreba, suosnivačem i direktorom razvojno-istraživačke organizacije Novamina - Centar inovativnih tehnologija.



Kakvi su vaši dojmovi? Winston Churchill jednom je rekao: "Za sebe sam optimist - ne čini mi se kao da ima ikakve koristi biti nešto drugo"...

- Osobno sam po prirodi umjereni optimist - i, u skladu s Churchillovom tvrdnjom, ne čini mi se da ima ikakve koristi biti nešto drugo, pogotovo kad su u pitanju promišljanja o gospodarskom razvitku. Često naglašavam da je upravo ovo pandemijsko vrijeme uz prave nacionalne strategije izvrsna prilika za gospodarsko (re)pozicioniranje, no dojma sam da se to još nije dogodilo. Narušavanjem, pa čak i kidanjem, globalnih dobavnih lanaca zbio se težak poremećaj u svjetskoj trgovini, koji je, između ostalog, potaknuo djelovanje raznih lokalno-regionalnih i nacionalnih ekonomija prema vlastitoj gospodarskoj samodostatnosti, s ciljem da ona bude ostvarena u što većoj mjeri. To praktično znači da ekonomija jedne zemlje osnažuje svoj vlastiti proizvodni input kako bi kod sličnih poremećaja bila spremnija i žilavija svojom reakcijom. Takva, viša, razina gospodarske samodostatnosti nije poželjna samo u vremenima kriza nego i u vremenima normalnog funkcioniranja, jer potiče razvoj nacionalnih ekonomija na svim razinama.

Kad je u pitanju stanje osjećaja, odnosno razina optimizma opće populacije, iz osobnih iskustava mogu ustvrditi da je ona u određenoj mjeri porasla, jer ljudi shvaćaju da će uskoro morati živjeti s virusom, a predati se njemu u pesimističnim scenarijima znači poraz čovječanstva. Iako se nerijetko ironično ističe da je optimist zapravo neinformirani pesimist, mi bismo kao pojedinci, ali i cijelo društvo, trebali poticati i razvijati optimističan duh od malih nogu. Upravo je sposobnost prepoznavanja i postavljanja ciljeva, a zatim borbe za njihovo ostvarenje, toliko poželjna odlika optimista.

NOVE PRILIKE


Što se RH tiče, na širem ekonomskom planu imamo Hrvatsku ekonomskog optimizma i Hrvatsku ekonomskog pesimizma. Koja, odnosno kakva, Hrvatska danas prevladava? Vaš komentar?

- Trenutna nam globalna konjunkturna kretanja u nekim segmentima ide na ruku, prema jačanju Hrvatske optimizma, ali u drugima i nije tako. Nalazimo se u globalno poremećenoj situaciji u kojoj kao nacija nismo bili nikada do sada. Podsjetimo se samo naše pozicije, mi smo mala otvorena ekonomija koja je dio snažnog političko gospodarskog udruženja EU-a, čime su nam mogućnosti djelovanja djelomično ograničene, no ipak kao država posjedujemo određene komparativne i konkurentske prednosti. U isto nam vrijeme globalni poremećaji stvaraju iznenadne prilike i upravo je sad vrijeme da se one i iskoriste, posebno zato što nam ovaj put, rekao bih, i jedini, na raspolaganju stoji dosad neviđeni izvor financijskih resursa (25 miljardi eura). Najveća je prilika u tome što je svijest o važnosti vlastite proizvodnje dosegla kritičnu masu i dobar dio EU gospodarstvenika koji su prije 20-30 godina selili pogone u Kinu, Aziju ili Ameriku sada je prisiljen te pogone vraćati. Koja bi bila jedna od boljih adresa za takvo što? Tvrdim - Hrvatska! Zagovornici hrvatskog gospodarskog pesimizma na to će gledati kao na kiselo grožđe iz basne i u svemu tražiti nedostatke…, jer su plaće u proizvodnji obično niske, pa nam onda dolaze samo prljave industrije, pa onda nemamo više radne snage… i tako beskrajno. Zagovornici hrvatskog optimizma gledaju na povrat industrijske proizvodnje tako da se u tim industrijama gotovo isključivo koriste zelene tehnologije, da se stvaraju novi kapaciteti socijalnog i tehnološkog kapitala, da se ostvaruje visoka zapošljivost na lokalnoj razini, i da kao nacija postajemo sve samodostatniji. No nije samo prerađivačka industrija ona koja izaziva pozornost, a time i optimistično-pesimistične debate, nego trebamo voditi računa i o onoj uslužnoj, koja u RH de facto dominira i koja je doživjela zaista snažan i neviđen COVID udar. No opet bhi se pozvao na Churchila, i pitam se u čemu i kako pesimizam za razliku od optimizma u tim industrijama može pomoći. Ipak, s druge strane, poseban je izazov kako djelovati učinkovito na pozicijama donositelja odluka u uslužnim industrijama, posebno u turizmu i ugostiteljstvu, kad je stohastika svakodnevnih kretanja toliko izražena da je nemoguće kvalitetno planirati koliko god bili optimistično raspoloženi.

BOLJE SUTRA


Kad smo kod ekonomije i razvoja, na strani pesimista i dalje su u optjecaju priče koje, ne bez osnove, pozivaju na oprez, ali i priče koje su inačice scenarija sudnjeg dana, o propasti kapitalizma, a optimisti misle da je pandemiji kraj pa se masovno vesele, idu na more, koncerte, dok se država brine da gospodarstvo održi u krizi i pomogne mu da krene naprijed... Vaš komentar na takve teze...?

- Svijet se s COVID-om mora naučiti živjeti, što prije to bolje! Puno je i zagovornika prakse da to treba učiniti što prije, za šest mjeseci, recimo, pri čemu takav otvoreni scenarij moguće znači kratkoročni dinamičniji impakt na populaciju i društvo. S druge strane stoje zagovornici konzervativnog scenarija, kojim nas se u oporavak vodi tek za nekoliko godina, međutim, postavlja se pitanje koliko nas takav scenarij košta i/ili iscrpljuje. Još sebi kao društvo nismo jasno definirali pokazatelje kojima ćemo mjeriti uspješnost borbe protiv ove ili drugih mogućih novih pandemija, osim, nažalost, broja žrtava. No koji su to onda drugi parametri koje treba uzimati u obzir u ovakvim izazovima - ekonomski (pad BDP-a), etički (dileme oko cijepljenja), medicinski (još su nepoznate dugotrajne posljedice preboljenja), socijalni (okupljanja) - koje treba postavljati kad želimo kao nacija uspješno okončati ovu pošast? A onda opet na kraju mi kao nacija najmanje sami o sebi odlučujemo, jer smo dio velikog globalnog sela.

I u segmentu svakodnevnog ljudskog života optimizam je važan, on nas čini onima što jesmo ili težimo biti te perpetuira ekonomski razvoj i blagostanje. Moguće je da se dobar dio nas u takvom obrascu ponašanja postavlja nešto rizičnije, ali uz postojeće mjere koje je država nametnula svatko od nas ovdje snosi vlastitu odgovornost za svoje postupke, tj. odlučujemo sami hoćemo li ići na plažu ili bazen, koncert, utakmicu, druženje s prijateljima... Ipak nam, budimo OPTIMISTIČNI, trenutne brojke idu na ruku, od postotka procijepljenosti (kakve-takve), preboljenja, jačanja imuniteta, i vjerujmo da smo prešli Sizifov vrh i sad se kamen kotrlja prema dolje.

Ušli smo u turističku sezonu s puno optimizma, optimizam ulijevaju i najave da bi BDP mogao porasti, da će s jeseni poslovanje biti olakšano itd. Koliko sve to ulijeva nadu da ovu godinu možemo uspješno završiti i od iduće krenuti u bržem tempu prema bržoj obnovi i razvoju, naravno, očekujući novac iz fondova EU-a...?

- Upravo takav scenarij i osobno projiciram. Sezona nam je kao naciji ključna zbog godišnjeg svježeg novčanog priljeva, jer se radi o milijardama kuna, koje su itekako važne nacionalnoj ekonomiji. Pesimisti bi smjesta zazvali četvrti val korone, zatvaranje granica, protekciju vlastitih turističkih sezona kod nekih država, no pitam se kojeg smisla ima promišljati na takav način ili se tako djelovanjem postavljati. Pustimo i potaknimo turistički sektor da optimizira i pojača svoju apsorpcijsku moć, i ostvari najbolje moguće rezultate u postojećim uvjetima. Zatim, neka se dodatno optimizira klima privlačenja proizvodnih i drugih investicija u RH, neka se što prije osmisle nacionalni razvojni projekti koji će učiniti zemlju konkurentnijom i, u konačnici, neka se gospodarstvenicima i poduzetnicima znatno olakšaju uvjeti poslovanja.

O svemu tome puno se debatira i piše u medijima, a uglavnom se prstom za nedjelovanje i manjak učinka pokazuje prema političkim strukturama. Ipak, osobno imam vjere u mlade koji dolaze, između ostalog, i na političke pozicije, i OPTIMIST sam da će promjene koje se planiraju provesti pomaknuti Hrvatsku s dna niza komparativnih ljestvica zemalja Europe. To se nedavno prvi put i dogodilo, i to prema indeksu nacionalne inovativnosti European Innovation Scoreboard 2021, gdje smo se nakon dugog vremena fenjeraškog čučanja na posljednjim mjestima ove godine pomakli za četiri pozicije nabolje. (D.J.)
Pustimo i potaknimo turistički sektor da optimizira i pojača svoju apsorpcijsku moć, i ostvari najbolje moguće rezultate u postojećim uvjetima...

Upravo je sposobnost prepoznavanja i

postavljanja ciljeva,

a zatim borbe za

njihovo ostvarenje, toliko poželjna

odlika optimista...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Istina o Škorinoj ostavci tek će isplivati

2

RAZGOVOR: KRISTINA ERCEGOVIĆ

Fokusirati se na ono što imamo, a ne što nemamo

3

NOVI OBLICI TURIZMA: OTVARANJE NAKON PANDEMIJE

Imamo potencijale za brz oporavak u postkorona razdoblju