Magazin
ZEMLJA SMIJEŠKA: MENTALNA STABILIZACIJA DRUŠTVA

Možemo izići iz ove krize iskrenim i otvorenim dijalogom
Objavljeno 10. srpnja, 2021.
Dubravka Šimunović: Kod ljudi se budi osobna odgovornost i odlučnost koja se temelji na očuvanom razumu

Svijet je gotovo dvije godine u tzv. koronakrizi. Kriza u suvremenoj filozofiji označuje unutarnju podijeljenost čovjeka, ja bih rekla njegovu nemogućnost da odredi samoga sebe i svoj položaj u svijetu koji mu je postao tuđ i kojega on više ne razumije jer ne pronalazi smisao. Stoga je očekivano da svijetom vlada pesimizam kojemu se odupire optimizam kroz naznake da postoji rješenje za izlazak iz ove situacije - navodi doc. dr. sc. Dubravka Šimunović, profesor u trajnom zvanju, logoterapeutkinja iz Zagreba, te dodaje:



- S druge strane, nameće se bezbroj pitanja na koja nikako da dobijemo jasan i logičan odgovor. Nažalost, sredstva javnog informiranja kao da su se umrežila diljem svijeta i svi odašilju jednake informacije. Nestalo je nezavisnog novinarstva, svi oni koji žele iznositi nezavisne informacije ulaze u kategoriju pobunjenika, antivaksera i izdajnika. Ponekada se pitam, ako je svakome od nas zajamčena sloboda govora, zašto je to odjednom postalo nedopustivo i kao takvo izvor ugroze. Ljudi sve više javno šute, a sve više u zatvorenim krugovima negoduju. Osobno sam mišljenja da ovo ne vodi raspletu krize, da oduzimanjem elementarnih sloboda čovjek ne može biti optimističan, nego sve jače propada u osobnu jamu pesimizma koje je u ovom slučaju sinonim za strah.

Bit ću slobodna i podijeliti osobno iskustvo vezano uz moju privatnu situaciju. Moja majka ima 83 godine, zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, otprilike kako je započela pandemija svjesna da bih mogla imati ozbiljnih poteškoća oko medicinske pomoći, odlučile smo da je najpametnije rješenje potražiti adekvatan domski smještaj. I sami znate da mjesta u državnim domovima nema. Privatni domovi imaju monopol, stoga mogu definirati cjenovne razrede prema nekim svojim izmišljenim uslugama koje daju korisnicima. Ali u narodu ima jedna stara izreka koja kaže: Koga je moliti nije kuditi. Moja je majka, kao i velik broj drugih, preboljela koronu, a dobila je i dva cjepiva za koja ne znam koja su, niti o tome zna moja majka. Ono što je paradoks u ovoj situaciji jest to da su svi oni pristali na cjepivo kako bi mogli i smjeli kontaktirati, pa u konačnici tijekom ljetnih mjeseci izići iz doma i provesti nekoliko dana u krugu svoje obitelji. Nažalost, oni i dalje ne mogu izići iz doma. Temperatura se opet mjeri kao u vrijeme drugog vala, maska je nezaobilazan dio outfita, ljudi su i dalje zatvoreni. Kako onda ne biti pesimističan kada se ne nazire kraj ovoj situaciji? Možete li biti optimistični ako vam unaprijed najavljuju četvrti val virusa? Kada vam jedan put kažu da cjepivo štiti od zaraze, a drugi put u medijima čujete da to isto cjepivo nije pouzdano zbog mutacije virusa. Ako su vam tvrdili na početku da cjepivo nije za djecu, a sada se naveliko govori o potrebi da se procijepe djeca. Sigurnost ljudi temelji se na činjenicama koje su znanstveno utemeljene, transparentne i kao takve pristupačne svakom čovjeku. Ako to izostane, u ljudi se javlja očaj, nepovjerenje i strah. Sve je to prediktor za održavanje stanja pesimizma.

GODINE TEŠKOG PRITISKA


Koliko smo kao društvo mentalno stabilni, koliko smo se uspješno nosili (i nosimo) s izazovima mentalnog zdravlja, uza sve nevolje koju su nas snašle..., ako se uopće može donositi neke takve zaključke?

- Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao “stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici” (prema World Health Organisation, 2004.). Iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, koja također kaže kako je “zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti”, vidljivo je da u svijetu nema zdravlja ako nema mentalnog zdravlja. Kada govorimo o mentalnom zdravlju, tema često skrene k psihičkim poremećajima i emocionalnim teškoćama poput depresije, anksioznih poremećaja ili ovisnosti, no mentalno zdravlje kao pojam označava puno više od same odsutnosti psihičke bolesti.

Jasno je da dobro mentalno zdravlje nije samo stvar pojedinca, jer da bismo bili produktivni, ostvarivali zadovoljavajuće odnose i doprinosili zajednici, moramo biti okruženi drugim mentalno zdravim ljudima i zajednicom koja potiče produktivnost i suradnju i cijeni naš doprinos. Osim sposobnosti da se suočavamo s vlastitim mislima i emocijama, da se prilagođavamo situacijama i upravljamo vlastitim životom, važne su i vještine suočavanja sa socijalnim svijetom, tj. ljudima oko nas: sudjelovanje, suradnja, empatija, prihvaćanje različitosti i uzajamna odgovornost. No sad već gotovo dvije godine moramo poštovati fizičku distancu, izbjegavati socijalne kontakte - kako onda možemo biti mentalno zdrava nacija?

Mnogi kažu da se nikada kao danas suvremeni čovjek nije našao pred krucijalnim pitanjem - kako pronaći smisao u ovoj besmislici zbivanja i kako ostati normalan u nenormalnom vremenu?

- Viktor Frankl, utemeljitelj terapije smislom (logoterapije), postavlja pitanje - postoji li nešto što je svojstveno samo čovjeku? Odgovor se nalazi u jednoj riječi NOUS - duh - duhovna dimenzija, kao treća dimenzija uz tijelo i psihu (tertium datur). Važno je u ovom vremenu aktivirati duhovne snage. Duhovnost se često veže samo uz religioznost, što nije ispravno. Ima puno duhovnih pojedinaca koji nisu religiozni, ali imaju razvijenu duhovnu sferu. Oni se zalažu za istinu, pravdu, dosljedni su, imaju svoj stav i vrijednosni sustav koji se temelji na moralnim vrednotama. Za njih je dobrobit čovjekova prvom mjestu.

Ovo je vrijeme kada svako od nas treba zaviriti u svoju duhovnu dimenziju i aktivirati je. Zasigurno se postavlja pitanje kako se to može učiniti? Samo na jedan način - čuvanjem vlastitog stava. U našoj duhovnoj dimenziji nalazi se naša savjest, naša slobodna volja i naša odgovornost. Stoga kolektivizam, koji je na vrhuncu ludila, kao takav pokušava narušiti naš integritet, a na svakome od nas je kako ćemo se postaviti i što ćemo učiniti. Ja sam uvjerena da se kod ljudi budi osobna odgovornost i odlučnost koja se temelji na očuvanom razumu.

Nije lako danas biti sretan u okruženju gomile problema i izazova. Što je zapravo sreća, kako definirati sreću...?

- Ako sreću mjerimo samo kategorijom života ili smrti, kao što se to čini kroz preživljenje od virusa i preživljavanjem nakon cjepiva, onda kategorija sreće gubi izvorno značenje. Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Sve definicije sreće uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojemu ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama, koje bi inače dovele do nesreće. Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje, koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća.

NE PODLEĆI FATALIZMU



Optimizam i pesimizam kod mladih u Hrvatskoj danas, u vrijeme globalne umreženosti i digitalnog doba? Mogu li se tu izvući neki zaključci? Odgajamo li mlade u duhu optimizma ili pesimizma, ako se tako može reći, premda to zvuči pretjerano...?

- Tijekom ovog razdoblja pandemije većinu nastave i sama sam održavala online. U većini slučajeva nisam imala priliku vidjeti lica mojih studenata, neki od njih imali su lošu internetsku vezu, neki jednostavno nisu bili spremni na susrete preko kamere, neki su bili toliko revoltirani i nezainteresirani da im je bilo svejedno.

Tu sam im dala slobodu izbora, nastojeći svoje obveze izvršiti najbolje što sam mogla u danim okolnostima. Tijekom travnja, krenuli smo s praktičnim vježbama uživo. Sedam tjedana svakodnevno pod maskama i vizirima izvodile su se praktične vježbe. Ono što je obilježilo to vrijeme je srdačnost i povezanost koju smo imali. Nakon 33 godine radnog staža dobila sam od studenata uramljenu zahvalnicu na kojoj je pisalo: “Hvala vam što ste nam pružili podršku i prenijeli praktična znanja.” Bio je to najemotivniji trenutak za mene. Ti isti mladi ljudi prenijeli su samo jednu poruku; globalna umreženost, digitalno doba, ne mogu dati ono što može pružiti i dati čovjek drugom čovjeku. Ako se nastavi s digitalizacijom na način kako se predviđa, izgubit ćemo generacije koje neće znati što je empatija. Stvorit ćemo sociopatsko društvo u kojemu će samo moć i materijalna dobra definirati svrhu i smisao života. Stoga se moramo odlučno suprotstaviti novom valu, zbog generacija koje imaju pravo na dostojanstven i humani život.

Uzimajući u obzir količinu negativizma oko nas, ali i u nama samima, kako uopće izići iz krize s kojom smo trenutačno suočeni, a koju mediji još dodatno potenciraju...?

- Mediji su prodali dušu vragu, znanost se prostituira, tako bi to nekako rekli narodni ljudi. Danas je sve na prodaju ako je u pitanju dobra zarada. Mi možemo i trebamo izići iz ove krize iskrenim i otvorenim dijalogom. Ljudi su iskoristili ovo ljetno razdoblje da bi osjetili i doživjeli ono što nam je uskraćeno, a zove se sloboda. Ako mislite, radite ili djelujete suprotno onome što se od vas traži, za vas će reći da prijetite samome sebi i ugrožavate ljude oko sebe. Nije li to drugi naziv za diktaturu? Stoga, izlazak iz krize je moguć samo ako zauzmemo ispravan stav koji se temelji na moralnim, etičkim i humanim vrednotama. I za kraj, dodala bih jednu važnu misao koju često koristim u psihoterapijskom radu s klijentima, a temelji se na tvz. Kopernikovu obratu: Tko misli da je njegova sudbina zapečaćena nije ju sposoban svladati.


(DOC. DR. SC. DUBRAVKA ŠIMUNOVIĆ, profesor u trajnom zvanju, logoterapeutkinja iz Zagreba, 33 godine radi kao redovni profesor na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Trenutačno je u zvanju docenta i sudjeluje u realizaciji odabranih nastavnih sadržaja za potrebe veleučilišta u Zagrebu, Studija kreativne terapije u Osijeku i Visoke medicinske škole u Prijedoru)

Piše: Dubravka Šimunović

Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema...

Nakon 33 godine radnog staža dobila sam od studenata uramljenu zahvalnicu na kojoj je pisalo: "Hvala vam što ste nam pružili podršku i prenijeli praktična znanja."

Sad već gotovo dvije godine moramo poštovati fizičku distancu, izbjegavati socijalne kontakte - kako onda možemo biti mentalno zdrava nacija?

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Istina o Škorinoj ostavci tek će isplivati

2

RAZGOVOR: KRISTINA ERCEGOVIĆ

Fokusirati se na ono što imamo, a ne što nemamo

3

NOVI OBLICI TURIZMA: OTVARANJE NAKON PANDEMIJE

Imamo potencijale za brz oporavak u postkorona razdoblju