Magazin
IZDAJA EUROPSKE UNIJE

Čini se da nas je Shakespeare urekao, baš kao i državu Dansku
Objavljeno 12. lipnja, 2021.

Nema vjerojatno nikoga koga tijekom školovanja nije zaintrigirala rečenica slavnog engleskog pisca Williama Shakespearea: “Something is rotten in the state of Denmark” (Ima nešto trulo u državi Danskoj), iz prvog poglavlja “Hamleta”. Čitateljima iz komunističke zemlje, kao što je bila Jugoslavija, ta je rečenica istrgnuta iz svog dramskog konteksta zvučala paradoksalno zbog čega smo je i upamtili.



Naime, kada živite u režimu koji neprestano govori o “trulom kapitalizmu” kako bi zataškao vlastite neuspjehe, agitpropovska priča o nekakvoj truleži u Danskoj zvučala je krajnje mutno. Dapače, spretni govornici su se, s podignutim obrvama i u biranim društvima uz nadu da ih posvudašnji zaštitnici poretka neće uspjeti shvatiti, koristili tom frazom kako bi ukazali na trulu situaciju u vlastitoj državi. Umjesto komunističke Jugoslavije, koja se nije smjela javno kritizirati, spominjala se Danska.

PRODAVAČI MAGLE


Naravno da nikome, ni u najluđem snu, nije padalo na pamet za bilo što osuđivati ili kuditi daleku i mnogima nedostižnu Dansku, koja se velikoj većini činila još jednom zapadnom zemljom smiješka. Sve do praktički jučer ova nordijska zemlja doživljavana je kao mjesto dostojnog življenja. Oni skloni pretjerivanju i idealiziranju možda bi se usudili nekritički Dansku nazvati domovinom vrline. Kako naša to zemlja nije i možda nikada neće ni biti, jer mi kao narod ne valjamo, ništa se ne trudimo i jednostavno ne želimo biti bolji, susjedova nam je trava uvijek zelenija. Ta Danska, što god mislili jedni o drugima, naš je europski susjed, a to će još više postati onog trenutka kada Hrvatska uđe u Schengen. Posljednjih godina mnogima je mozak zavrtjela knjiga samopomoći pod naslovom “Hygge - Danski recept za sretan život”. Zapravo, tko ne bi za 99 kuna ovladao starom danskom mudrošću uživanja u životu i sreći? Ako su uspješni i uljuđeni Danci toliko sretni kao što se priča zašto ne bismo povjerovali autoru ove knjige Meiku Wikingu, ravnatelju nekakvog Instituta za istraživanje sreće?

Svima koje je uvijek zbunjivala činjenica da je Shakespeare pisao o tako udaljenoj adresi kao što je Danska možda je promaknula povijesna činjenica da su danski vikinzi jedno vrijeme držali pod svojom okupacijom veliki dio današnje Engleske. Bilo je to u 9. i 10. stoljeću, nešto prije nego što će jedna druga nordijska ekspedicija, ona kojom je zapovijedao Vilim Osvajač, pregaziti Angle i Sase. Ozemlje pod vlašću danskih vikinga nazivalo se Danelaw, Danelagh ili Danelagen. U sastavu okupiranog područja bio je i London. Okrutni nordijski vikinzi kontrolirali su široko područje od Newfoundlanda (L’Anse au Meadows) u današnjoj Kanadi, Tallina (u prijevodu: Danski grad) u današnjoj Estoniji, pa sve do Kijivske Rusi na tlu Ukrajine, Rusije i Bjelarusa. Drugim riječima, Danci u svijesti prosječnog Engleza nisu bili nekakvi egzotični stranci s drugog kraja svijeta, nego kolonijalni gazde kojima su plaćali danak. Otuda Shakespearov sentiment prema tragičnoj sudbini danskog kraljevića Hamleta.

Postoji i druga strana medalje kada je riječ o danskom poštenju. Dakako, Danci kao narod nisu upitni, njih i dalje krase brojne vrline. Nešto je drugo, mnogo ozbiljnije, tu posrijedi. Naime, ovih dana procurio je podatak da je Danska bila svojevrsni “trojanski konj” u prisluškivanju europskih državnika, poput njemačke kancelarice Angele Merkel ili njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera. Iza ove špijunske operacije stoji ozloglašena američka Državna sigurnosna agencija (NSA). Nju pamtimo iz afere koju je izazvalo neočekivano svjedočenje njezina bivšeg analitičara Edwarda Snowdena. Dakle, nije ovo nikakva nova priča. Novi su u njoj tek siroti Danci. Dogodio se zanimljiv paradoks, dok su oni ostatku Europe prodavali priče o novoj udobnosti iliti hyggeu, njihova tajna služba Forsvarets Efterretningstjeneste 2012. - 2014. aktivno je uhodila prve ljude njima susjednih zemalja. Ovim činom ne samo da je ugroženo partnerstvo Danske i njezinih susjeda, nego je i zadan ozbiljan udarac sigurnosti i povjerenju unutar same Europske unije. Danska se još jednom pokazala kao europska država sumnjivih motiva. William Shakespeare kao da je urekao ovu zemlju, a njegov proročanski citat o tome kako ima nešto trulo u državi Danskoj obistinio se u svoj svojoj bestidnoj raskoši. Naravno, nećemo sada ovdje moralistički histerizirati. Očito je prisluškivanje, kao i u stara udbaška vremena bivše Jugoslavije kada smo pazili što ćemo kome šaptom ili u kakvim šiframa kazati, postalo toliko posvudašnje i uobičajeno. Oni koji prednjače u tome to su Amerikanci. Afera s prisluškivanjem ključne američke saveznice u Europi Angele Merkel, koliko god bila sablažnjiva, govori nam kako ne postoji baš nikakvo povjerenje među ključnim članicama Sjevernoaltantskog pakta i Europske unije. Više je nego vjerojatno da svatko svakoga prisluškuje i snima. Za svaki slučaj.

Sjetimo se samo vladavine američkog predsjednika Donlada Trumpa, njegova paktiranja s Vladimirom Putinom i Ruskom Federacijom kao i ustrajnog antizapadnog djelovanja. Nažalost, Europa u Sjedinjenim Državama može vidjeti samo privremenog, ali ne i pouzdanog saveznika. Tužno je izreći tu otrežnjavajuću istinu. Kao što je Ukrajina prije ruske invazije 2014. bila dužna imati obrambene planove od potencijalnog napada svog dojučerašnjeg mirnog susjeda Rusije, tako je i Europska unija mora stalno imati u glavi scenarij o mogućoj izdaji Sjedinjenih Država. Donald Trump je poput “reformatora hrvatskog pravosuđa” Zdravka Mamića bio dovoljno lud da nam priopći planove dijela američkog establišmenta. Nema dvojbe da nas Sjedinjene Države prisluškuju jer smo za njih bili i ostali suparnik na gospodarskom i znanstveno-tehnološkom polju, a više je nego očito da nas ta velesila podcjenjuje. No, ne treba imati iluzije da unutar Europske unije nema istih nagnuća i silnica.

TROJANSKI KONJ


Danska je još 1961. pokušala ući u Europsku uniju, ali je zbog protivljenja francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea primanju Ujedinjenog Kraljevstva od toga demonstrativno odustala, sve do 1973. kada je i London dobio zeleno svjetlo. Danci su 1992. na prvom referendumu rekli “ne” Maastriškom ugovoru, a sve do danas odbijaju uvesti euro. Euroskepticizam je u toj zemlji vrlo snažan. Osim priče o nesretnom kraljeviću Hamletu, Dansku i Britaniju povezuje umreženost dvaju gospodarstava, a Kopenhagen i Washington su 1917. sklopili izvrstan posao o kupoprodaji Danskog djevičanskog otočja koje je pripalo Amerikancima. Kada isposluju dobru cijenu, Danci će prodati i Grenland. Spretni trgovci magle (priča o hyggeu) pokazali su se kao pravi Neeuropljani, trojanski konj Sjedinjenih Država i njezinih špijunskih ambicija u ovom dijelu svijeta. Nije nikakva tajna da je Europska unija već jako dugo posve truo organizam. Čini se da je cijeli ubogi kontinent sustigla Shakespeareova kletva.

Piše: Draško CELING

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Istina o Škorinoj ostavci tek će isplivati

2

RAZGOVOR: KRISTINA ERCEGOVIĆ

Fokusirati se na ono što imamo, a ne što nemamo

3

NOVI OBLICI TURIZMA: OTVARANJE NAKON PANDEMIJE

Imamo potencijale za brz oporavak u postkorona razdoblju