Novosti
VOLONTERI KOJE ZAKON NE ŠTITI

Osječki ribočuvari u stalnoj su borbi protiv ribokradica
Objavljeno 5. svibnja, 2021.
Često su izloženi fizičkim napadima * Traže učinkovitije kažnjavanje ribokradica

Vodstvo Zajednice športskih ribolovnih društava Osijek na lomači je ovih dana spalilo sav ribolovni materijal koji su članovi njihove ribočuvarske službe u proteklih godinu dana pronašli, prikupili ili oduzeli kao nedopušteni materijal za legalni ribolov na vodama kojima gospodare. Iako je prijašnjih godina "ulov" ilegalnog ribičkog materijala znao biti i znatno veći, ovaj je put bila riječ o 50-ak ribolovnih mreža ukupne duljine približno dva kilometra i četiri vrške, što također sigurno nije zanemariva količina. Posebno uzme li se u obzir za kolike bi količine svih vrsta riba te mreže i vrške smanjile riblji fond na našem vodnom području. A ono nikako nije malo jer ZŠRD Osijek gospodari s 2800 hektara ribolovnih voda na području Osijeka i nekolicine susjednih općina. Zajednica ne izdaje samo ribolovne dozvole i organizira natjecanja, nego se ponajprije bavi poribljavanjem i zaštitom ribljeg fonda te zaštitom okoliša.

Stanje alarmantno
Stanje s količinama svih vrsta riba na našem vodnom području je alarmantno jer je ribokradica sve više, a sve su bolje organizirani i opremljeni. Za nedopušteni izlov ribe koriste snažna plovila opremljena najmodernijim tehologijama poput sonara i dronova kojima prate kretanja riba, ali i samih ribočuvara. Posebno se velika šteta pravi strujom jer na taj način ne samo da ubijaju veću ribu nego i mlađ, a zanimljivo je da se riba na to područje ne vraća sigurno duže vrijeme. S obzirom na sve to, čini se da je ilegalni ribolov prilično unosan posao, a ne samo socijalna kategorija i ulov nekoliko riba za vlastite potrebe, kako se često percipira u javnosti.

- Ako se želi iskorijeniti takav način ribolova, treba krenuti od restorana. Ribarski inspektori trebaju otići do restorana i provjeriti na koji način i odakle nabavljaju ribu - kaže predsjednik ZŠRD-a Osijek Igor Lončar, napominjući kako je ipak važnije da država donese zakonska rješenja koja će prikladno kažnjavati počinitelje nedopuštenog ribolova.

- Nama je dano da se brinemo o ribljem fondu, njegovu očuvanju i borbi protiv ribokrađe, no ribočuvari nemaju za to pravu legislativu, odnosno ovlasti. Da ne kažemo koliki je to obujam aktivnosti i na kraju kada uhvatiš neku osobu u ribokrađi i predaš je na sud, svi budu na razini prekršajne prijave, a presude su ili oslobađajuće ili se svode na simboličnu kaznu radi socijalnog statusa - tvrdi Lončar dodajući kako je naše zakonodavstvo u usporedbi s, primjerice, Mađarskom, Srbijom i Austrijom najnesređenije.

Ribočuvarima je problem i što nemaju pravo provjeravati profesionalne ribare. Naime, mreža koja je obilježena oznakom apsolutno se ne smije dirati, osim u slučaju da je nepravilno postavljena.

- Naši ribočuvari su volonteri, a njihov stimulans je samo ljubav prema tom poslu, odnosno prema prirodi. To su mahom sve bivši dragovoljci, vojnici i policajci koji su u mirovini, vole pecanje i prirodu, ali imaju još dovoljno snage i volje da rade to s entuzijazmom i ljubavlju. Jedini problem je kada u tom entuzijazmu uhvate ribokradicu na djelu, a sud ga oslobodi te mu tako pošalje poruku "da je bolje ne raditi nego raditi". Apsurd je i kada naiđu na mrežu od ribara, moraju zvati policiju i ribarskog inspektora koji pak nema čamac, zbog čega takve stvari znaju trajati satima ili ostanu nedorađene - priča predsjednik osječkog ZŠRD-a naglasivši kako su upravo zbog svega toga ribočuvari odlučili snimati takve slučajeve kako bi i sami imali dokazni materijal za ono što odrađuju na terenu.


Branitelj, HGSS-ovac...
Zajednica športskih ribolovnih društava Osijek broji 23 udruge i ukupno s kadetima 2500 aktivnih članova s plaćenim dozvolama. Ribočuvarska služba sastoji se od devet aktivnih ribočuvara koji su pod ugovorom. Isključivo su to volonteri s položenim ribočuvarskim ispitom koji obilaze cijeli teren koji pokriva Zajednica. Ima još 15 zonskih ribočuvara i oni su vezani uz klubove odnosno vodna područja koja pokrivaju. Ukupno su to 24 ribočuvara, svi imaju svoje osiguranje čiji trošak snosi Zajednica, ali ovih devet idu čamcima svuda okolo. Jedan od njih je i Zrinko Šumanovac, dragovoljac Domovinskog rata, obučen za specijalne zadatke, pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja i veliki ljubitelj pecanja i boravka u prirodi. U Zajednici volontira već desetak godina.

- Strastveni sam ribič i doista sam puno vremena provodio na vodi. U to sam vrijeme često imao prilike na vodi sretati ribokradice, što je bio i jedan od osnovnih razloga što sam se i odazvao pozivu Zajednice kada su tražili ljude za ribočuvarsku službu. Želio sam da se uspostavi red na vodi, no vidio sam da to ne ide baš tako lako - priča Zrinko, koji je i kao pripadnik specijalne policije i HGSS-a prošao obuke za upravljanje čamcima, za ronice i niz drugih obuka za boravak na vodi.

Kroz ovo vrijeme shvatio je, međutim, da zbog lošeg Zakona o slatkovodnom ribarstvu i toliko malim ovlastima ribočuvara zabranjeni ribolov ne može biti iskorijenjen.

- I kada uhvatimo nekoga u krađi, moramo zvati policiju, a dok oni dođu, ribokradice svu opremu i ulov pobacaju u vodu. Nedavno smo tako zatekli ribiče sa "strujom" u čamcu i dok je došla policija sve su već bili pobacali. Iako je to teško kazneno djelo, moja riječ u tom slučaju ne vrijedi ništa jer policija tu opremu nije zatekla pri očevidu. Moram reći da je suradnja s policijom odlična, ali u takvim slučajevima ni oni ne mogu ništa učiniti - kaže Zrinko, prisjetivši se događaja kada je bio i fizički napadnut od trojice ribokradica koji su na kraju završili s uvjetnim zatvorskim kaznama. Iako sve to radi potpuno volonterski, predan je poslu jer želi da se uvede red i da pravi ribiči koji plaćaju dozvolu uživaju u pecanju.

- Zahvaljujući našoj prisutnosti na vodi osjetno je više ribe u posljednje vrijeme. Moram reći da imamo veliku pomoć i onih pravih "zagriženih" ribiča kakav sam i sam i koji su godišnje na vodi i do 300 dana. Većina njih me zove kada vidi nešto sumnjivo ili uoči nepoznate ljude. Potičem ih na to jer samo zajedno možemo riješiti taj problem - zaključuje Zrinko u nadi da će novi zakon koji se priprema biti na njihovoj strani i dati im veće ovlasti i slobode u radu.

U Hrvatskoj je riba najnezaštićenija životinja jer se, primjerice i u vrijeme lovostaja na smuđa ili šarana, pregrade mrežom i izlov matice koja je pred mrijestom smatra običnim prekršajem. To su prema procjenama stručnjaka tone neke buduće ribe, a prekršiteljima slijedi u najboljem slučaju simbolična kazna.

- Jedan od zadataka ribočuvara je i postavljanje smuđevskih i somovskih gnijezda. Mi postavljamo 211 smuđevskih gnijezda i 25 somovskih. To se postavlja u plićim dijelovima rukavaca koji su već ribočuvarima dobro poznati. Radi se ‘inkognito‘ da ih ne bi tko vidio, a kamoli da ih se obilježi, kao što je to slučaj u Austriji, gdje se bovama obilježavaju smuđevska gnijezda kako bi ribiči u što većem luku zaobišli ta mjesta. Tamo su, naime, kazne goleme i ribiči se ne usuđuju približiti tim vodama. Kod nas pak takva mjesta moramo sakrivati i ni slučajno ih obilježiti jer bi to bilo kao poziv na gozbu ribokradicama - pojašnjava Lončar.

Tomislav Prusina

Igor Lončar

predsjednik ZŠRD-a Osijek

Naši ribočuvari su volonteri. To su mahom bivši dragovoljci, vojnici i policajci u mirovini, vole prirodu, a imaju još snage i volje da rade to s entuzijazmom i ljubavlju. Jedini problem je kada u tom entuzijazmu uhvate ribokradicu na djelu, a sud ga oslobodi.

OPTUŽNI PRIJEDLOG ZBOG SPALJIVANJA MREŽA
Ovih se dana dogodio i apsurd koji je iznenadio predsjednika ZŠRD-a Osijek Igora Lončara. Naime, stigao je zapisnik ribarskog inspektora u kojemu njega kao odgovornu osobu i zajednicu terete za spaljivanje mreža. “To je nonses, iako se poziva na pravilnik čija točka govori o alatu i postupanju od poznatog vlasnika i počinitelja prekršaja, u ovom se slučaju radi o mrežama koje su postavljene radi ribokrađe. Prema svim drugim člancima ribočuvari su dužni ukloniti takve alate. To spremamo i, kada se nakupi, uništavamo. S druge strane alat od poznatih vlasnika moramo čuvati do okončanja prekršajnog procesa. Alat nepoznatih vlasnika desetljećima se tradicionalno palio. Naime, nikakvim pravilnikom nije regulirano što raditi s nedopuštenim alatom nepoznatih vlasnika”, tvrdi Lončar dodajući kako mu zbog toga prijeti optužni prijedlog.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DAJANA MRČELA PREDSJEDNICA UPRAVE SAPONIJE D.D. OSIJEK

Saponia će još jednom osnažiti gospodarsku sliku Osijeka i Osječko-baranjske županije

2

ODLIČAN ODAZIV ZA CIJEPLJENJE BEZ PRETHODNOG NARUČIVANJA

Lončarić nakon primljene dvomilijunte doze: Samo će cjepivo pobijediti koronu!

3

VLAŽNO I TOPLO - IDEALNO ZA KRVOPIJE

Komarce se može uništiti samo zajedničkom akcijom