Magazin
DR. SC. VELIMIR SRIĆA SVEUČILIŠNI JE PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU

Nije domoljubno gledati u retrovizor, prošlost nas može posvađati
Objavljeno 24. travnja, 2021.

O uvijek zanimljivoj i intrigantnoj temi domoljublja i svega što se uz to veže, napose u Hrvatskoj, razgovarali smo s dr. sc. Velimirom Srićom, sveučilišnim profesorom u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

PUT DO PLANETOLJUBLJA
Što za Vas, kao uglednog profesora i ekonomista, autora mnogih knjiga, predavanja i poznavatelja društvenih zbivanja, znači biti domoljub u kontekstu demokracije, napose zapadnjačke? Koje su poveznice, a koje razdjelnice kad se radi o demokraciji i patriotizmu?

- Prije svega valja reći da u demokratskim društvima domoljublje nije ono što pod tim pojmom misle i rade mnogi u Hrvatskoj, pogotovo desnica. Pravo domoljublje je osjećaj ljubavi prema svojoj zemlji, a nikako mržnja i rivalstvo prema drugim nacijama ili zemljama. Takva ljubav sa sobom nosi potrebu za suradnjom, žrtvovanjem, poštovanjem različitosti i stalnim napretkom. Pravi domoljub voli svoje, ali poštuje tuđe. U idealnim uvjetima to je osoba koja će biti spremna služiti interesima zajednice, angažirati se, odricati ako treba i boriti da nam svima bude bolje, a to će raditi "ispod radara", samozatajno, bez isticanja, samohvale i busanja u prsa. Manje drastično rečeno, to je osoba koja će navijati za svoj tim, ali će pljeskati dobrim potezima protivnika. U srži pravog domoljublja je žrtvovanje i služenje, a ne držanje ruke na srcu, koju se zatim potajice uvlači u tuđi džep. Pravi pokazatelj domoljublja je stalno zauzimanje za mir i prosperitet, a ne militantno neprijateljstvo prema bilo kome. Kod nas se, nažalost, domoljublje često poistovjećuje s nacionalizmom, nametljivim oblikom "patriotizma", koji podrazumijeva isključivost, mržnju, nesnošljivost, agresiju i netolerantnost.

Koja je razlika između manifestiranja domoljublja kroz povijest i danas, u digitalnom dobu globalne umreženosti i novih političkih i ekonomskih interesa?

- Istinsko domoljublje oduvijek znači bezuvjetnu odanost, nesebičnu ljubav i bezrezervnu spremnost na obranu doma i domovine, pa se često izjednačuje s lojalnošću naciji. Zato se u ratobornoj prošlosti čovječanstva domoljublje najčešće iskazivalo i mjerilo spremnošću pojedinca da služi u vojsci i obrani domovine i nacije. Povijesno gledano, domoljublje i nacionalizam bili su daleko bliži pojmovi nego što su danas. S vremenom prvi je dobio uglavnom pozitivno, a drugi uglavnom negativno značenje. Nacionalizam su posebno doveli na zao glas razni fašistički režimi zagovarajući superiornost pojedinih nacija, uz istodobno proganjanje drugih naroda, rasa i manjina. Takav je nacionalizam zapravo šovinizam, odnosno domoljublje koje se otelo kontroli i zabrazdilo u mržnju, agresiju i netoleranciju prema manjinama, doseljenicima, pripadnicima drugih vjera i nacija, proglasivši sve koji se s tim ne slažu "izdajicama domovine".

Danas domoljublje nalazi prostor u svim oblicima služenja domovini i njezinim interesima, pa patriotima možemo zvati dobre diplomate, uspješne poslovne ljude, nepokvarene političare, ali i dobre liječnike, učitelje, znanstvenike, umjetnike, sportaše i sve one koji nesebično, odano i s ljubavlju obavljaju svoj posao, žrtvujući vrijeme i energiju za interese šire zajednice. To posebno vrijedi za volontere i javne djelatnike, ali svatko od nas, gotovo svakodnevno, ima priliku pokazati i dokazati svoje domoljublje, na primjer, noseći masku, održavajući fizičku distancu, cijepeći se, vozeći oprezno i neagresivno, ili prijavljujući nečije kriminalne aktivnosti.

Za mene su najveći domoljubi idealistični političari, dobronamjerni zviždači, filantropski orijentirani poslovni ljudi i svi drugi koji sebične osobne interese ne stavljaju ispred interesa šire zajednice, odnosno "domovine". U tom smislu, danas je sve više globalnih domoljuba koji ne žele dobro samo svojoj obitelji, poduzeću, gradu, naciji i zemlji... nego i cijelom čovječanstvu. Upravo takvi dobivaju na važnosti u suvremenom digitalnom svijetu, čija tehnologija probija uskogrudne barijere nacija, rasa, vjera i kontinenata stvarajući pretpostavke za "planetoljublje".

DOMOLJUBNA POMIRBA
Gotovo polovina Hrvata smatra se velikim domoljubima. Gledajući unatrag, od Tuđmanove ideje pomirenja do suprotstavljenih mišljenja o, primjerice, pozdravu ZDS, jesmo li domoljublje poimali na ispravan način ili još lutamo?

- Da, gotovo svi se kunu u domoljublje, ali mnogi to žive i pokazuju na stari, "nacionalistički", agresivni i mrzilački način. No to nije čudno, jer živimo u svijetu agresije, manipulacije, produbljenih podjela i lažnih vijesti u kojem se na ljude gleda kao na objekte, kupce i birače, a ne kao na osobe kojima treba služiti, za čiju se dobrobit, sigurnost i blagostanje treba boriti. Okruženi smo sebičnošću i pohlepom, manipulativnim liderima i potkupljivim medijima, interesnim ratovima koji se opravdavaju političkim neistinama. Za to su najodgovorniji političari koji "truju narod" jezikom koji je često nalik na Orwellov "novogovor". Da podsjetim, to je umjetno stvoren jezik s ciljem da zaustavi "zlomisao", da ukloni opasne ideje koje bi ugrozile poredak. Zato je većini ljudi dojadilo svakodnevno slušati frazetine o domoljublju, ljudskim pravima i zaštiti demokracije kojima centri moći opravdavaju svoje stavove i akcije. Naime, raste spoznaja da su političari uglavnom sofisticirani lažljivci, produhovljeni prodavači magle, komunikološki uvježbani zavodnici masa i lobisti interesnih skupina čija ih je financijska moć lansirala u orbitu vlasti. Problem je u tome što je interes domovine i nacije stavljen u drugi plan, a interes dolaska i ostanka na vlasti uvijek ima prednost. Zato će, na primjer, rijetki zagovarati ono što je stvarno "domoljubno" ako nije "politički korektno" i ne donosi glasove.

Spominjanje Tuđmana podsjetilo me na Josipa Broza, pa mi dopustite digresiju. U Hrvatskoj je danas Tito za jedne heroj, a za druge zločinac. Naravno, kod svake povijesne ličnosti prava istina je negdje između ekstrema. Moj domoljubni prijedlog je da tu temu skinemo s dnevnog reda tako da kažemo, jednom i zauvijek: Dio onoga što je radio bio je dobar, dio onoga što je radio bio je pogrešan. Kad ga netko idolizira, složit ćemo se jer je napravio puno dobrih stvari. Kad ga netko grdi, opet ćemo se služiti jer napravio je i loših stvari. Tako razmišljajući uklonili smo razlog za svađu. To bi bila prava domoljubna pomirba. Isto treba napraviti sa ZDS-om i sličnim ikonografijama. Posebno zato što nije domoljubno gledati u retrovizor; prošlost nas uvijek može posvađati. Valja u ruke uzeti dalekozor; budućnost nam svima može biti sjajna, samo ako se oko toga potrudimo.

SVIJET NA RASKRIŽJU
U aktualnoj pandemiji koliko su osobna odgovornost i pridržavanje mjera čin domoljublja? Zašto unatoč golemoj pomoći države mnogi imaju skeptičan odnos prema vlasti? Je li takav manjak domoljublja tipičan u kriznim vremenima?

- Takvo domoljublje ponekad izostaje jer su ljudi poslušni samo sustavu i vođama kojima vjeruju. A kod nas se danas ne vjeruje ni Vladi, ni ministrima, ni Stožeru, ni znanstvenicima… Hrvatska u tome nije nikakav izuzetak. Naime, sve manji broj ljudi u razvijenim zemljama svijeta ima povjerenje u svoje političke vođe, ali i u poslovne ljude, da ne spominjem medije. Potpuno je izgubljeno povjerenje u pravednost pravosuđa, gubi se povjerenje i u znanost, školu, crkvu, pa čak i u instituciju obitelji. Ljudi se pitaju zašto neke od najuspješnijih tvrtki odjednom dolaze na naslovnice novina kao kolosalni neuspjesi. Zašto sve veći broj uglednih političara i poslovnih ljudi preko noći postaje osumnjičenim kriminalcima? Zašto 824 milijuna ljudi u svijetu gladuje, 630 milijuna je bez krova nad glavom, 40 milijuna je zaraženo virusom HIV-a, a desetci tisuća svakodnevno umiru od COVID-a? Unatoč svim tehnološkim inovacijama, zašto nismo uspješni u rješavanju gorućih pitanja pandemije, političke nestabilnosti, zaustavljenog gospodarskog rasta, siromaštva i nepravde, međunarodnog terorizma, globalnog zatopljenja i masovnih ubojstava, počinjenih od frustriranih, često maloljetnih, pojedinaca?

Danas je svijet na raskrižju. Ova kriza ne donosi samo "manjak" domoljublja. Ona pokreće dublja pitanja o nedostatcima suvremenog svijeta, prije svega onoga što zovemo liberalni kapitalizam i populistička demokracija. No ta kriza je šansa jer će iznjedriti promjene. Kao što nas je ubrzano digitalizirala, tako će nas natjerati na duboke društvene i gospodarske reforme. U tome je bit pravog domoljublja - stalno se mijenjati nabolje! (D.J.)
Potpuno je izgubljeno povjerenje u pravednost pravosuđa, gubi se povjerenje i u znanost, školu, crkvu, pa čak i u instituciju obitelji...
Pravo domoljublje osjećaj je ljubavi prema svojoj zemlji, a nikako mržnja i rivalstvo prema drugim nacijama ili zemljama...
Većini ljudi dojadilo je svakodnevno slušati frazetine o domoljublju, ljudskim pravima i zaštiti demokracije kojima centri moći opravdavaju svoje stavove i akcije...
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. ŽELJKO PAVIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU

Laž se i ne mora često ponavljati, dovoljno ju je dobro upakirati

2

DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR S KRKA

Medijsku interpretaciju kaosa u državi stvara predsjednik Milanović

3

TAJVAN: MALI OTOK U SJENI VELIKE KINE

Pacifička zona nervoze