Magazin
EKOLOŠKA BUDUĆNOST: MORA, OCEANI I MIKROPLASTOZA

Plastika fantastika
Objavljeno 10. travnja, 2021.
Neopravdana agresija ekologista nedovoljno dokaza o štetnosti mikroplastike za okoliš i zdravlje

Već niz godina poznate su bolesti silikoza i azbestoza, izazvane česticama silicijeva dioksida i azbesta. Posljednjih godina učestalo se ukazuje na bolesti koje izaziva plastika i guma. Za te bolesti uvodi se opći naziv - plastoza. Na temelju nužnih kriterija prosudbe, jedan je veličina čestica, uvode se nazivi mikroplastoza i nanoplastoza. To je potaknuto sve snažnijim napadima radikalnih ekologista na plastične i gumene mikročestice u moru i oceanima manje od 5 mm.

Najčešće se navodi da u mora i oceane ulazi oko osam milijuna tona plastike godišnje. Pri čemu nema podataka o tome koliko od te količine otpada na mikroplastiku. Ona se nakuplja u moru gdje njihova mala veličina olakšava morskim bićima da ih unesu u svoje tijelo. Mikroplastika također može ući u hranidbeni lanac. Nedavnim istraživanjima pronađena je mikro­plastika u zraku, vodi za piće i hrani. No s ne­po­zna­tim utjecajima na ljudsko zdravlje. Za sada pojam "mikro­plastika" nije definiran konzistentno. Prema raspoloživim podatcima, u svijetu je 2019. proizvedeno 368 milijuna tona plastike i 13,8 milijuna tona kaučuka, osnovnog sastojka gumenih proizvoda.

NUŽNE DEFINICIJE
Iz opširne analize pojma "mikroplastika" provedene u tekstu koji je poslužio kao osnova za ovo izlaganje (Što je plastoza, http://www.ipg-society.org/Novosti/Sto%20je%20plastoza.pdf), može se zaključiti da ne postoji jedinstvena definicija mikroplastike. Zato se navodi samo jedna praktična. Veličina čestica mikroplastike je između 100 nm i 5 mm.

Slično je i s nanoplastikom. Prema reviziji Europske komisije 2011/696/EU, definicija nanomaterijala je: "Prirodni, slučajno nastao ili proizvedeni materijal koji sadrži čestice, u nevezanom sta­nju, kao agregat ili kao aglomerat. Pritom 50 % ili više čestica ima jednu vanjsku dimenziju ili više vanj­skih dimenzija u rasponu veličina 1 nm - 100 nm".

U REACH-u se nanomaterijali tretiraju kao i druge kemikalije. Kao tvari, iako nema izričite re­ference za nanomaterijale.

Pozornost privlače pojmovi primarna i sekundarna mikroplastika. Mikro­plastika se pojavljuje u dva oblika, kao primarna i sekundarna. Primarna mikroplastika su čestice koje se ispuštaju izravno u okoliš, u tlo ili u vodu i čine oko 16 % ukupne mikroplastike. Mogu potjecati od: nam­jerno dodanih aditiva za gnojiva, sredstva za zaštitu bilja i deterdžente; mikrokuglica koje se koriste u kozmetici; industrijskih abraziva koji se koriste za pje­skarenje itd. Prema podacima Europske agencije za kemikalije i asocijacije PlasticsEurope, namjerna proizvodnja tako definirane mikroplastike manja je od 0,1 % ukupne proizvodnje plastike.

Većina primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš u EU-u potječe od: pranja tekstilnih proizvoda i trošenja gumenih pneumatika. Abrazijsko trošenje gumenih pneumatika (oko 500 tisuća to­na godišnje) moglo bi se nazvati kopnenim tragom mikročestica. Za razliku od čestica koje potječu od brodskih premaza namijenjenih zaštiti brodskog trupa od njegovog obraštanja (eng. fouling) i korozije. To bi bio trag klizanja u vodi, vrlo važan izvor stvaranja mikročestica.

Prema istraživanjima stručnjaka s njemačkog Sveučilišta Oldenburg, nameće su spoznaja da bi mikročestice nastale odvajanjem slojeva zaštitnih premaza protiv obraštanja i korozije brodskog trupa mogle biti najzastupljenije u morima. Ustanovljeno je da su polietilenske i polipropilenske mikročestice od ambalažne plastike zastupljenije u područjima blizu obale. Činile su samo trećinu sakupljenih čestica. Ostatak, posebno onih skupljenih u otvorenom oceanu, čine čestice od poli(vinil-klorida), akrilata i polikarbonata. Stvaranju mikročestica pridonose i boje za ceste (< 100 tisuća tona) te rasute granule tijekom proizvodnje pla­stike i plastičnih proizvoda itd.

VRSTE BOLESTI
Sekundarna mikroplastika čini 84 % ukupne mikro­plastike i nastaje usitnjavanjem i vremenskim utje­cajima većih plastičnih predmeta (npr. vrećica, plastenki itd.), posebno u morskoj vodi.

Potrebno je više istraživanja kako bi se poboljšalo razu­mi­je­vanje izvora i utjecaja mikroplastike, uključujući učinke na okoliš i zdravlje, te razvila ino­va­tiv­na rješenja za sprječavanje njezina širenja.

Najstarija je profesionalna bolest silikoza. Vrlo je poznata i bolest koju izazivaju mikroazbestna vlakna, a bolest je precizno mikroazbestoza. Uvodi se naziv plastoza za sve bolesti koje se povezuju s plastikom i gumom. Ovdje su od interesa samo bolesti povezane s veličinom čestica, tj. iza­zva­ne mikročesticama i nanočesticama, mikroplastoza i nanoplastoza. Plastozu se definira kao "bolest prouzročenu štet­nim fizičkim ili kemijskim utjecajima plastike i gume na žive organizme". Mikroplastoza je vrsta plastoze izazvana mikroplastikom, a nanoplastoza nanoplastikom. Definicija "mikroplastoze" točno određuje sadržaj pojma plastoze izazvane česticama reda veličine mikrometra, što vrijedi i za pojam "nanoplastoza".

Usporede li se nazivi azbestoza, nanooza i plastoza, dva su načinjena po istom kriteriju, a jedan po drugom. Azbestoza i plastoza prema podrijetlu tvari i materijala koji izazivaju bolesti, a nanooza prema veličini čestica. To omogućuje definiranje dviju skupina utjecaja mikročestica na pojavu mikroplastoze.

Plastika je inertni materijal. Definicija mikroplastike nije jednostavna. No postoji širok ra­spon svojstava koja karakteriziraju mikroplastiku. Poput veličine, oblika, kemijskog sastava, boja, hidrofobnosti itd. koja bi mogla naštetiti utjecajem čestica na stanice i tkiva.

Štetni učinci na sve organizme koji su izloženi mikroplastici mogu se podijeliti u dvije skupine: fizički i kemijski utjecaji. Fizički utjecaji se odnose na ve­liči­nu čestica, oblik i koncentraciju mikroplastike, a ke­mij­ski na opasne kemikalije (npr. ostatci monomera, dodat­ci polimerima) povezane s mikro­pla­sti­kom.

Razmotrit će se samo fizički utjecaji. Primjerice, čestice nanoplastike i mikro­plastike najčešće ulaze u ljudski sustav gutanjem konta­mi­ni­ra­nih namirnica - hrane i pića. Očekuje se da ljudski sustav za izlučivanje treba ukloniti i do 90 % unesene mikroplastike i nanoplastike. Pro­cjenjuje se da će se do 90 % une­sene mikroplastike i nanoplastike izluči­ti nakon konzumacije. Smatra se da bi se nano­plastika lakše unosila u stanice od mikroplastike. Rizike za okoliš i ljud­sko zdravlje koje predstavlja mikro­plastika teško je kvantificirati.

Potencijalni ekološki i zdrav­­stve­ni rizici za humana bića prouzročeni mikroplastikom relativno su nova područja istraživanja i tre­nut­no postoji veliki stupanj nesigurnosti oko ovog pi­tanja. Rizik je funkcija opasnosti i izloženosti (doza). Opasnosti koje plastika predstavlja u okolišu razlikuju se ovisno o veličini pla­stičnih čestica i veličini orga­ni­zma. Ispuštanja mikroplastike u okoliš uglavnom se odvijaju na tri načina: (1) ispuštanjem u kanalizaciju; (2) putem komunalnoga čvrstog otpada; (3) izravnim oslobađanjem.

NEDOVOLJNO DOKAZA
Ulazna točka mikroplastike u ljudska bića može biti: gutanje kontaminirane hrane (hranidbenim lancem), udisanjem ili dodirom s kožom. Mjera u kojoj mikroplastika u pojedinim namir­ni­ca­ma šteti ljudskom zdravlju pitanje je rasprave. Uzi­ma­jući u obzir vrlo proširenu uporabu plastičnih ma­te­ri­jala u svakodnevnom životu, mikroplastika iz hrane i pića vjerojatno predstavlja samo manji put izlaganja ljudskih bića česticama plastike i s njima povezanih kemikalija. To se rijetko naglašava i stvara iskrivljenu sliku o izloženosti ljudi plastici.

Procijenjena dnevna količina unesene mikroplastike hranom i pićem kod odrasle osobe je 2 µg (mikrograma) (WHO). Kvantitativni podatci o izloženosti ljudi mikroplastici preko prehrane još nisu dostupni, te još uvijek nema legislative o mikroplastici i nanoplastici u namir­ni­cama. Na temelju dostupnih podataka, postoje velike praznine u znanju o unosu i sudbini plastičnih čestica mikrodimenzija i nanodimenzija kod ljudi i njihovu utjecaju na ljudsko zdravlje.

Prisutnost i učinci plastičnih ostataka sve se više istražuju. Većina istraživanja usredotočena je na mikro­pla­stiku, ali malo izvješća sugerira mogu li se fragmenti plastike u rasponu veličina < 100 nm (nanoplastika) stvarati i u vodenom okolišu, a potom i u ljudima.

Općenito, nedostaju rezultati produbljenih istraživanja navedenih čestica na ljudsko zdravlje i okoliš. Stoga je agresivno nasrtanje ekologista, naglašavajući utjecaj plastičnih čestica na zdravlje humanih bića, neopravdano. Naime, za sada nema dovoljno dokaza o njihovu utjecaju na zdravlje ljudskih bića.

Pišu: Igor ČATIĆ i Aleksandra MIHAJLOVIĆ
Postoje velike praznine u znanju o unosu i sudbini plastičnih čestica mikrodimenzija i nanodimenzija kod ljudi i njihovu utjecaju na ljudsko zdravlje...
Štetni učinci na sve organizme koji su izloženi mikroplastici mogu se podijeliti u dvije skupine: fizički i kemijski utjecaji...
Primarna mikroplastika su čestice koje se ispuštaju izravno u okoliš, u tlo ili u vodu i čine oko 16 % ukupne mikroplastike...
Rezolucija o otpadu
Europski parlament je krajem ožujka u rezoluciji o morskom otpadu ukazao na štete koje nanosi ribarstvu i zatražio hitno donošenje mjera za smanjenje morskog otpada, od dodatnog ograničenja uporabe jednokratne plastike do promicanja sakupljanja i reciklaže otpada. Sa 646 glasova za, tri protiv i 39 suzdržanih, usvojena rezolucija o “utjecaju morskog otpada na ribarstvo”, izvjestiteljice Catherine Chabaud iz kluba liberala (Renew Europe). U rezoluciji se ističe da morski otpad, osim što ugrožava životinjske vrste u moru, vrlo negativno utječe i na sektor ribarstva, ali i dobrobit i zdravlje potrošača. Zastupnici su stoga zatražili niz mjera za smanjenje otpada u moru, poput dodatnog ograničenja uporabe jednokratne plastike, osnaživanja kružnog gospodarstvo kroz sakupljanje, reciklažu te prenamjenu i povećanje vrijednosti proizvoda, kao i oblikovanje ribolovne opreme na održiviji način. U skladu s tim, izvješće naglašava da bi se ribari trebali “uključiti u utvrđivanje novih materijala, ekološkog dizajna, dizajna novog ribolovnog alata i recikliranje ribolovnog alata”. Kružno gospodarstvo u sektoru ribarstva moguće je ojačati “postupnim ukidanjem nepotrebne plastike i ambalaže i pretvaranjem otpada u resurse”, navodi se u dokumentu. EP smatra da luke trebaju imati važnu ulogu u pravilnom gospodarenju otpadom jer bi se na taj način “osigurali odgovarajući objekti za prihvat i skladištenje prikupljenog izgubljenog ribolovnog alata i morskog otpada”, zbog čega zastupnici predlažu nadogradnju infrastrukture za lučke uređaje u svim europskim lukama. Izvješće ističe da prosječni potrošač sredozemnih školjkaša svake godine proguta oko 11 000 komadića plastike. U izvješću EP poručuje da je potrebno steći dublje znanje o nano i mikročesticama plastike, tj. spoznati kako ona utječe na život riba i ljudsko zdravlje. Poželjno je ubrzati cirkularnu ekonomiju u sektoru ribarstva te povećati zastupljenost biorazgradivih materijala. (H/DJ)
Zagađenje Jadrana
​U Centru za istraživanje mora, Instituta Ruđer Bošković dugi niz godina provodi se sustavno praćenje morskog ekosustava sjevernog Jadrana, a unatrag nekoliko godina prati se stanje i opterećenost morskim otpadom. Podaci dobiveni kroz projekte i nacionalni monitoring u sklopu Referentnog Centra za more ukazuju da stanje u Jadranu ne odstupa od trenutačne globalne slike kao ni Mediterana. Mirta Smodlaka Tanković, znanstvena suradnica u Centru za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđera Boškovića, u izjavi za Hinu je pojasnila posljedice takovg otpada u ribarstvu: “Morski otpad u Jadranu, osobito u sjevernom Jadranu (…) predstavlja specifičnu opasnost. (…) Negativni utjecaj morskog otpada na životinjski svijet je posebno zabilježen, gdje morske životinje i ptice unose otpad u tijelo umjesto hrane ili se u otpadu zapetljaju. Takvi slučajevi nerijetko završe ugibanjem životinja. Pretpostavka je da je morski otpad i jedan od čimbenika koji utječe na smanjenje ribljeg fonda”, rekla je Tanković. Sastav morskog makro i mikro otpada koji se prati u različitim odjeljcima morskog ekosustava na istraženim postajama Jadrana je pretežito plastika, 60 do 90 posto. Prisutnost morskog otpada, pogotovo plastike, je zabilježena u svim analiziranim uzorcima. Prema analizi ustanovljeno je da je većina otpada iz nepoznatog ili kopnenog izvora u Jadranu, dok postotak koji otpada na izvore s mora (ribarstvo, nautički i transportni pomorski promet i marikultura) iznosi između 10 i 30 posto, ovisno o lokaciji. Plastični otpad, tijekom vremena se dijeli na manje komadiće veličine do 5 mm, odnosno mikroplastiku, i miješa s fitoplanktonom te tako ulazi u hranidbeni lanac a takve mikročestice mogu sadržavati toksične tvari koje dodatno mogu utjecati na morski ekosustav. Neke riblje vrste unose plastiku u organizam i nakon toga mogu završiti na našem tanjuru, međutim još uvijek njeni učinci na ljudsko zdravlje nisu u potpunosti utvrđeni. (H/DJ)
Možda ste propustili...

UNIVERZALNO ISKUSTVO DRUŠTVA U KRIZNOJ SITUACIJI

Tjeskoba je opasna rana

DR. SC. TENA ČAČIĆ DOKTORICA KOMUNIKOLOGIJE

Budilica nam zvoni sve jače i jače

RAZGOVOR: KATE ELIZABETH RUSSELL

Sjeme priče bačeno je kad sam pročitala Lolitu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

OSJEČKA SPORTSKA POVJESNICA

Čerkezi u Parku kulture

2

TJEDNI OSVRT

“Reper” i političar Škoro niže gaf do gafa

3

KORONA I DRUŠTVO: GLOBALNE I LOKALNE POSLJEDICE

Odgovornost za spas planeta
pada na pandemijalce