Mislite li, dok po tko zna koji put kolutate očima, da su prvi i nepogrešiv vjesnik Božića uvodni taktovi pjesme All I want for Christmas is you, kojom se Mariah Carey ustoličila u prosinačkom programu radijskih postaja diljem svijeta? Možda nešto s bezvremenog Sinatrinog božićnog albuma? Miris prvih božićnih keksića s cimetom, friško izvađenih iz pećnice, onih koje cijeli prosinac čopkamo iz šarenih limenih kutija? Ili, pak, prvi nastavak filma "Sam u kući", čiji svaki kadar odavno znamo napamet, a opet ga svake godine škicnemo, kao mali vremeplov u dane djetinjstva? Varate se, varate. Jedan je vjesnik Božića preduhitrio sve njih, a ime mu je: trgovac!

Po završetku berbe grožđa, maltene, evo nam u trgovinama Božića. Nekolicina je trgovaca na našem tržištu po ovome osobito poznata, do mjere da na policama katkad imaju, između svih tih vještičjih šešira i kosturskih kostima za Noć vještica, istovremeno i božićnu, karnevalsku, valentinovsku i uskrsnu ponudu. Bolesno! Bizarno! Neprilično! Nametljivo! Sugestivno! Pohlepno! Gadljivo! Konzumeristički! Pa nisu još ni Svi sveti prošli! Sumrak pravih vrijednosti! Ovo su samo neki od ljutitih komentara koji pljušte na račun trgovaca, a ja se pitam je li doista tako?

Činjenica je da trgovci ništa ne rade slučajno, već su uvijek vođeni jednom jedinom mišlju - profitom. Činjenica je i da im taj profit donose upravo potrošači koji očigledno svjesno kupuju božićne patuljke već u listopadu, ili uskrsne zečiće u siječnju. Kokoš ili jaje, pitanje je sad. Kupuju li ljudi jer im je dostupna sva ta ponuda, ili je sva ta ponuda dostupna upravo zbog toga što ljudi žele kupovati baš tad?

Žele li kupovati baš tad, onda tu nema govora o drskosti trgovaca koji samo osluškuju potrebe tržišta i usput zarađuju. No kupuju li kupci samo zato jer su "namamljeni" preuranjenom ponudom i treba li za to kriviti trgovce? Hm, teško. Trgovac može legitimno prodavati što želi (dok je god zakonski dopušteno), i kad želi, pa makar usred ljeta, na plus četrdeset, u prodavaonici okitio božićno drvce i prodavao kuglice i snježne girlande. Na potrošaču je odluka hoće li posegnuti za blještavilom s police.

Trgovac se u svom poslovanju mora držati zakonskih propisa, izbjegavajući nepoštenu poslovnu praksu i poštujući prava potrošača, to je neupitno i jasno propisano Zakonom o zaštiti potrošača. Ali zadaća trgovca nije i odgajati kupca, odvraćati ga od kupnje, podsjećati na prave životne vrijednosti ili na postulate religije kojoj pripada i, na koncu, snositi odgovornost za stanje njegovog budžeta. Takve se stvari odmalena uče odgojem unutar obitelji, prije svega, a trebale bi se učiti i u školi umjesto maltretiranja djece da papagajski uče napamet pjesmice iz čitanke, ili da potanko znaju opisati građu tijela kolutićavaca, radije ih učite kako razmišljati, kojim mjerilima vrednovati sebe i druge, kako jednoga dana opstati u ovome svijetu, čemu svakako pripada i niz lekcija o pametnom raspolaganju novcem, bez da se dovedu "na prosjački štap", a da pritom ponešto i uštede.

Novinari me često pitaju o preuranjenoj božićnoj ponudi, zanima ih što o njoj misle sami potrošači. Kako rekoh, ima pojedinaca koji već poslovično negoduju, ali očigledno je mnogo više onih koji ju drže praktičnom, jer stignu sve na vrijeme pripremiti, pa im takva ponuda odgovara jer da im ne odgovara, ne bi kupovali, a da ne kupuju, trgovci zasigurno blagdanski asortiman ne bi držali na svojim policama. Dva i dva su četiri, zar ne? Meni smetaju cigarete, pa se ipak cijele godine nalaze u prodaji i dopuštene su u mnogim kafićima gdje bih rado otišla bez da moram udisati dim, usmrditi kosu i odjeću. Smetaju mi fanatični za dom spremni glazbenici, jednako kao i narodnjački melos, pa ipak moram gledati plakate s najavama njihovih koncerata poljepljene po našem gradu koji je nekoć bio progresivan i rokerski, glazbom i mentalitetom. Smetaju mi urlanja nogometnih navijača na terasama kafića, a nogomet mi znači koliko i lanjski snijeg, pa ipak moram slušati psovke i neartikulirane zvukove oznojenog čopora do dugo u noć. Sve to predstavlja sumrak vrijednosti do kojih, primjerice, ja držim. Rudolf na polici već u listopadu naspram toga je mila majka.

Moram priznati da sam srčana obožavateljica Čajkovskog i baleta Orašar, koji se temelji na Hoffmannovoj priči Orašar i kralj miševa iz 1816. godine. Ove ću godine gledati treći put tu čaroliju na daskama koje život znače, pa sam u to ime neki dan stajala u redu za kazališnu blagajnu kako bih kupila ulaznice, dijeleći orašarski entuzijazam s još stotinu drugih sugrađana, s obzirom na to da je online kupnja ulaznica doživjela totalni fijasko, premda je 21. stoljeće. Isto tako, našla sam se jučer u još jednom redu za blagajnu, kupujući bajkovite figure orašara sa zlatnim, šljokičastim kaputićem obrubljenim krznom, kojih nikada dosta u mojoj već omanjoj kolekciji.

Nije mi bilo teško stajati u redu, štoviše, uživala sam u trenutku. Dok je Poguesova Fairytale of New York dopirala iz zvučnika, promatrala sam lica kupaca. Dvije su prijateljice odabrale božićne šalice iz kojih će ispijati toplu čokoladu, majka i kći pregledavaju kuglice kako bi pokojom novom ukrasile svoj dom, bračni par odlučuje koju će igračku staviti svom mališanu pod bor, dok jedan umirovljenik u košarici nosi čokoladne Djeda Mrazove i srebrne šibe, vjerojatno će ih staviti u čizmice unučadi za Svetog Nikolu. Svi se nešto smješkaju, čavrljaju, dogovaraju, ili samo šetaju između polica, preplavljeni prigodnim ugođajem.

Ima li što loše u tome? Jesu li zato rastrošni? Manje vjernici? Plitki? Povodljivi? Neki zasigurno jesu. No vjerujem da većini samo odgovara nakratko isključiti stresovite vijesti o ratu, elementarnim nepogodama i inflaciji, pa pomoću prigodne ponude uključiti malo Božića, da u srcu zatreperi. Nije li mu to i svrha? Neki ga puste prije, neki kasnije; neki ga u sebi imaju više, neki manje; nitko nije mjerodavan osuđivati. Materijalni svijet, vjerujem, ne može niti stvoriti niti oduzeti taj božićni duh, ako ga nemaš u sebi prije bilo kakve materijalizacije. Stoga, u mom svijetu, božićevanje nije nužno pitanje kalendara, već cjelogodišnje dobrote s kojom se budiš, ophodiš prema sebi i svijetu, pa uvečer spokojan liježeš, puneći baterije za novu dobrotu sutradan. S tom mišlju (budući da mi iduća kolumna izlazi tek 27. prosinca), preuranjeno vam želim sretan Božić!