Poznato vam je kako to zna biti s djecom i mladima. Uporno im govorite da je važno biti odgovaran u školi i na studiju. Govorite im da paze kome poklanjaju povjerenje, s kime stupaju u vezu, s kakvim društvom izlaze. Govorite da budu odgovorni s trošenjem. Je li, možda, vaš glas “glas vapijućeg u pustinji”?

Evanđelist Luka opisuje početak djelovanja Ivana Krstitelja riječima Izaije proroka: “Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!” Glas doslovno viče. I koji je bio rezultat? Možda privremen kada je u pitanju djelovanje Ivana Krstitelja. Međutim, Biblija nam govori kako ljudi često jednostavno ne žele čuti Božji glas. Tako u Jeremijinoj knjizi Bog govori o svome narodu: “Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati.” Isto se to dogodilo i Isusu: “Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ‘O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!’” To su bile suze nemoćnice. Na tome mjestu na Maslinskom brdu danas stoji crkvica sagrađena u obliku suzne kapi koja nosi ime Dominus flevit – Gospodin je zaplakao…

Povijest se ponavlja. Božja riječ i danas viče. Što? Evo. Nije dobro živjeti samo od kruha, ni od potrošnje, ni od uvezenog crnog petka. Nije smisao života u njegovanju vlastitog tijela sa željom da šezdesetogodišnjakinja izgleda kao dvadesetogodišnjakinja. Glas viče da potražimo ono duhovno u sebi. Da ne gledamo samo sebe, nego da se osvrnemo oko sebe i pogledamo s kime živimo te da se upitamo o čemu razmišlja moj bračni drug, moje dijete, moj roditelj. Koje su mu potrebe? Što bih ja mogao učiniti da moj bližnji bude sretniji, da bude voljen ili voljena? Što mogu učiniti ovih adventskih dana da bih otkrio svoju duhovnu stranu? Glas Božji viče i poziva me da se drukčije postavim prema sebi, prema drugima, prema smislu vlastitog života. Nije da nam se ne govori. Nije da ne možemo naći upute za siguran put. Ako otvorimo ovih dana Bibliju, ako Božju riječ poslušamo u crkvi, možda nam se otvori neki drugi svijet, onaj koji – za razliku od potrošačkog mentaliteta – donosi dubok mir u dušu. A toga nam mira najviše treba ovih dana i ovoga Božića.