Neke bismo stvari iz svojega života najradije posve izbrisali, štoviše, bili bismo sretni da se nisu dogodile. Možda sam nekoga povrijedio i možda mi je taj potpuno oprostio, međutim, opet nisam posve miran. I dandanas ne mogu sebi oprostiti onu ludost i onu glupost od prošle godine ili od prije više godina. Ne mogu razumjeti kako je samo moguće da sam mogao takvo što učiniti. Tako se mogao osjećati Petar, koji je ono bio zatajio svoga Učitelja, ili Pavao, koji je bio progonio kršćane. Kako živjeti sa svojom prošlošću? Kako sebi oprostiti? Kako samoga sebe prihvatiti? Ali, s druge strane, nije nam jednostavno prihvatiti nekoga pokajnika, jer nekako ne vjerujemo u iskrenost njegova pokajništva i obraćenja. Taj je problem zacijelo imao i Pavao: on koji je progonio Crkvu, sada odjednom želi biti apostol! Danas se i država tako postavlja. Bez milosti. Na primjer, ako ste i prije trideset godina bili kažnjeni za neko kazneno djelo, nikad nećete dobiti određeno mjesto u državnoj službi, jer će od vas tražiti potvrdu o nekažnjavanju. Jednom krivac – uvijek krivac. Bar za državu.

Evo, pri koncu svoga života Ivan apostol, starac, ovako govori svojim učenicima: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.

”Za vjernika je to oslobađajuće. Onaj tko povjeruje u Kristovo spasenje i Božju milost, zadobiva velik mir, unatoč životnim ludostima i promašajima, unatoč teškim propustima i grijesima svoje mladosti. Veli Pismo: “Evo, sve činim novo!” To je radost evanđelja - radosne vijesti. Bog čovjeka posve oslobađa. Nije li Isus od strašnih grijeha i zločina oslobodio onoga razbojnika koji je zajedno s njime bio razapet, kada mu je rekao: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” Bog čini ono što je ljudima nemoguće. Bog od grešnika čini pravednika. Ako povjerujemo apostolu Ivanu, koji veli da nas Bog po Kristu opravdava, imat ćemo mir i radost u svome životu. Naravno, ne izgovor da živimo neuredno, nego svijest da se Bog čovjeka nikada ne odriče, baš kao što se roditelji svoje djece ne odriču, što im se god u životu dogodilo. Krist je pomirnica. Krist je čovjekov mir. A to je najveći Božji dar. Ovdje i u vječnosti.