Još od prvih godina vjeronauka znala su nam na um dolaziti ona pitanja “što bi bilo kad bi bilo?” Što bi bilo da Adam i Eva nisu pojeli ono nesretno voće? Što bi bilo da Kajin nije ubio Abela? Što bi bilo da je sav narod povjerovao Isusu, da su se svi obratili, pa da ga nisu sudili i osudili? Što bi bilo? Tko će razumjeti Božje putove? U tome smislu veli Pavao: “Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi Božji! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?” Ni Isus nije bez muke i znoja prihvatio ono što mu je bilo namijenjeno. Prije svoje muke gorio je: “Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež”. Upravo o tome govori Poslanica Hebrejima: “Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti.”Svaki razuman čovjek boji se patnje i smrti. Međutim, nije junak onaj koji se ne bi bojao, nego onaj tko, unatoč strahu, ostaje tamo gdje bi trebao biti, pa i po cijenu vlastitoga života. O tome mogu pripovijedati naši branitelji. Možemo se samo diviti tolikim jednostavnim, a ipak velikim ljudima, koji su ustrajavali u dobru, a ta je ustrajnost bila koji put itekako povezana “s vapajem i suzama”. Zar je lako udovici s malenom djecom? Zar je lako roditeljima teško bolesnoga djeteta? Zar je lako u velikom trudu i naporu zarađivati ispodprosječnu plaću da bi čovjek prehranio vlastitu obitelj? Zar je lako godinama i godinama trpjeti zbog teške bolesti? Ili je možda lako gledati vlastito dijete koje zapada u ovisnost o opijatima ili o kocki? Zar je lako ustrajavati u čestitosti u poslovanju, kada toliki idu lakšim, ali nepoštenim putom?Veli dalje Poslanica Hebrejima o Kristu: “Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja”. Slušao je Božji glas ili - ako hoćete - slijedio je glas vlastite savjesti. Tako je postigao savršenstvo i tako je dohvatio ljestve za nebo. Sve drugo je “mjed što ječi ili cimbal što zveči”, sve drugo “voda je vrh pijeska”, sve drugo danas je “trava poljska što danas jest, a sutra se u peć baca”. Stvoreni smo - uvjeren sam - za više stvari. Koje koštaju, ali zato i vrijede. Kao i sve ostalo u životu.