Datum objave: 6. veljače, 2021.
Opsjednuće zlim duhom i egzorcizam - postupak kojim se netko oslobađa
đavolskog opsjednuća - uvijek je golicalo maštu vjernika i nevjernika. U prvom
poglavlju svoga Evanđelja Marko piše kako Isus "ozdravi bolesnike - a bijahu
mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna." Da je u ono vrijeme bilo
puno bolesnika, to je posve razumljivo. Međutim, je li stvarno moguće da je bilo
toliko ljudi opsjednutih zlim duhom odnosno đavlom? Kako uopće razumjeti
opsjednuće? Ako Crkva i danas priznaje mogućnost opsjednuća, je li to stvarno
relativno raširena pojava? S jedne strane to je uvijek omiljena teme holivudskih
spektakala, ali u isto vrijeme neki će katolički svećenici rado i često polagati
ruke na sudionike pojedinih seminara da bi ih oslobodili utjecaja zloduha…
Osobno mogu posvjedočiti da u svojoj dugogodišnjoj praksi još ni jednom nisam
naišao na slučaj stvarno opsjednute osobe.
Ako ostavimo po strani
opsjednuće u užem smislu, možemo itekako govoriti o "opsjednućima" u redovitom
ljudskom životu. Naime, mi ljudi lako steknemo neke navike. I one loše. Pa se
događa da čovjek određeno zlo čini uvijek iznova, do te mjere da i nije svjestan
što mu se to događa. Zla navika ima ga u vlasti. Kao što ovisnik o drogi ili
alkoholu svoj život i svoje ponašanje posvema podređuje toj zloj ovisnosti, tako
je moguće da čovjeka neko zlo ili - recimo to - neki grijeh posve uzme pod svoju
vlast. I onda postaje neslobodan, postaje rob svoje sebičnosti, oholosti,
gramzivosti; postaje na primjer zarobljenik trke za bogatstvom, slavom, moći, do
te mjere da zaboravi i obitelj i prijatelje i sve ono u što je u svoje vrijeme
vjerovao. Upravo to. Grijeh i zlo itekako može čovjeka zarobiti, opsjesti, do te
mjere kao da se ne može sam othrvati tome zlu.
I što onda? Evanđelja govore
da je Isus liječio takve ljude. Za nas, obične ljude koji se nastojimo boriti sa
svojim lošim porivima i navikama, važno je da se u nekim kriznim situacijama
obratimo Bogu, obratimo nekoj pouzdanoj osobi koja nas može savjetovati i pomoći
nam da iziđemo iz tog začaranoga kruga. Za one koji imalo vjeruju može pomoći i
svećenik. Jer, budimo realni: iako smo stvoreni za dobro i za ljubav, iako je u
nama prisutan glas savjesti koji nas upućuje na dobro, ipak je u nama nazočna i
ljudska slabost, onaj poriv da budemo destruktivni i autodestruktivni. Zato je
mudro potražiti pomoć. Možda će upravo to biti prigoda da potražimo Boga. On je
svemoguć, zar ne?