Malo dijete boji se svega nepoznatoga: stranih prostora i stranih ljudi. I kako najlakše nadvladava taj strah? Kad u roditeljskom naručju čuje riječi: “Ne boj se!”. U poznatom Lukinom izvješću o navještenju Mariji, čitamo kako anđeo Gabriel pozdravlja Mariju riječima: “Zdravo, milosti puna”, pri čemu u grčkom originalu zapravo stoji: “Raduj se, milosti puna”. Marija, dakle, ima nebesko viđenje. Valja pri tome uzeti u obzir da je onda u tome trenutku bila veoma mlada. Prema onda uobičajenoj dobi za zaruke, vjerojatno je imala dvanaest godina. U neprilici je. Prestrašena je. A anđeo joj govori: “Ne boj se, Marijo!”. I onda joj naviješta da ima roditi Spasitelja, Krista Gospodina.

I mi smo koji put poput malene djece. Bojimo se novoga, nepoznatoga, stranoga, naizgled nepremostivoga. Ne odvažujemo se. Evo. Trebao bih prestati pušiti? Preteško. Završiti studij? U ovim prilikama nemoguće. Početi ozbiljno raditi? Za taj novac se ne isplati. Ući u brak, roditi dijete? Još nisam spreman. Postati svećenik? Nije to za mene… I stvarno, odgađamo i odgađamo, smatrajući sebe nedoraslima…Anđeo veli: “Ne boj se!”. Marija je povjerovala. Čula je riječi da će Duh Sveti na nju sići, da će Bog biti uz nju. Čega da se boji? I stvarno, postala je najveća od svih žena. Eto. U tome je veličina svih velikih ljudi. Odvažili su se. Apostoli su bili obični ribari, a poduzeli su velebno djelo. Toliki su obični, normalni ljudi osnovali obitelj, prekrasno odgojili djecu, pronašli u sebi snage i mudrosti za koje nisu ni znali da ih posjeduju. Ne radi se o tome da smo nužno pozvani činiti spektakularne stvari. I malene stvari učinjene s duhom i ljubavlju, veličanstvene su.Gledano vjerničkim očima, naš život je poziv. Naše životno usmjerenje jest poziv. Ne trebamo se bojati obveza. Jer, naš strah, naše oklijevanje, redovito je znak lijenosti i neodgovornosti. Živjeti od danas do sutra, živjeti na odgodu, živjeti prema onome “nešto će se već dogoditi, netko će drugi riješiti”, znak je nezrelosti. Valja nam se odvažiti. I dati svoj doprinos obitelji, svojoj zajednici. Od takvih ljudi živjela je i živi i domovina i Crkva.