Mladi čovjek slavi uspješan završetak studija. Svi su ushićeni, svi su puni dobrih želja. Što poželjeti? Naravno, zdravlje. Što još? Brzo i dobro zaposlenje, dobru zaradu. I još? Da dugo bude s ovim svojim prijateljima. Stariji će uzvanici vjerojatno još poželjeti da se što prije oženi… Doista, što poželjeti čovjeku do kojega nam je uistinu stalo? Što nam prvo pada na pamet?

Poslanicu svojim dragim Korinćanima Pavao započinje pozdravom i lijepim željama. Kratko veli: "Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!" Naravno, reklo bi se, što bi drugo svetac i mogao poželjeti. To je ono što slušamo u crkvi, a da baš i ne znamo što bi to značilo.
Pa, evo. Milost, grčki haris, znači naklonost, bliskost, dar ljubavi. U ovom slučaju znači Božju naklonost koja otpušta grijehe, koja čovjeka poziva u božansku obitelj, izdiže iznad ove zemlje, po kojoj čovjek već ovdje postaje – nebesnik. Milost, to je ona veza sa svojim izvorom, sa svojim korijenima, sa svojim iskonom, sa svojom izvornom slikom – s Bogom. To je ono jamstvo da nećemo zauvijek nestati, nego da imamo iskru vječnosti u duši, da smo otvoreni prema Beskrajnome, gdje neće biti „ni tuge, ni jauka, ni boli“. Milost, to je ono jamstvo da smo vječni u ljubavi prema Bogu i čovjeku. A mir? To je uobičajeni židovski pozdrav šalom, koji označava posvemašnju ravnotežu, spokoj, pouzdanje. To je kao kad dijete okupano i nahranjeno zaspe na rukama svoje majke.
Zašto bi danas bili važni ovi darovi? Toliko smo uronjeni u ovaj svijet koji nas mami svojim dostignućima, a u isto smo vrijeme toliko nemirni jer je uvijek puno više onoga što bismo htjeli, a ne možemo ili nikad nećemo imati. Evo, u minusu sam na tekućem računu, u kreditima sam. Pojavile su se prve bore, sa zdravljem mi baš i nije sjajno. Ne razumiju me i baš ne prihvaćaju ni u kući ni u susjedstvu, a s poslom stojim jako loše. Imam dojam da je svima i bolje i lakše, samo ja nikako da dođem na zelenu granu… Pa onda „kemijam“ i tražim. Hvata me nervoza, pa i srdžba. Za sve ovo kriv je ovaj ili onaj. Na kraju me strašno živcira i ova država. Odlučujem otići na kraj svijeta… I nalazim mir?
Razumljivo je da su neki velikani nakon dugog i neuspješnog lutanja shvatili i razumjeli da je nemoguće pronaći istinski mir i radost izvan Boga. Pa onda veli drevni psalam: "Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati." Dok se pripravljamo za Božić, blagdan svjetla, dobro je potražiti svoj iskonski smisao - odakle potječemo i kamo idemo.