Kandžija: Volite se! Sve oko sebe i svaki dan. To jedino vrijedi
Više je od deset godina na sceni, hip-hop izvođač, autor, kreativac, rođeni
Osječanin, trenutno sa zagrebačkom adresom. Uz vrhunsku podršku benda, Kandžija
u pjesmama osuđuje primitivizam, poznat je po duhovitom i sarkastičnom pristupu.
Na posljednji smo album čekali četiri godine i dočekali - Plafon. Prema
mišljenju mnogih, njihovo ponajbolje glazbeno ostvarenje, koje podjednako hvale
i kritika i publika. Ako ste ga slušali, znate da je to istina, ako niste,
provjerite.
Moj kut gledanja
Kako funkcionira bend s obzirom na to da članovi ne žive u istim
gradovima? Što vas spaja?
- Spaja nas ljubavi prema sviranju. A funkcioniramo nekako, već smo dugo u
ovome, mislim da su entuzijazam i dobra energija jako zarazne stvari, pa
vjerujem da je i to razlog. Stvarno volimo svirati, to nam je glavna
komunikacija i s publikom, to je naša glavna stvar, nismo ni internet ni radio
bend, tko je bio na koncertu, to može potvrditi.
U vašim se intervjuima
kao jedan od potencijala društva spominju i ljudi. Pusta želja, slijepo
vjerovanje ili ipak vidite svijetle točke prema napretku?
- Ni jedno ni
drugo, nego oboje. Svijet, a i ljudi i život nisu tako jednostavni, ništa nije
crno-bijelo, sve je puno kompliciranije, u boji, HD i 4K, ma i bolje od toga. I
tako gledamo u 8K, a i više, i grozote i prelijepe stvari, i sve ono između, i
kad ne valja, uvijek se nadamo boljem. To je u ljudskoj naravi valjda. Kako svi,
tako i ja.
Je li jedna od svijetlih točaka i Areta Ćurković, ljetos ste
iznjedrili zanimljivu suradnju. Prvu takve vrste? O čemu se radi?
- To
je sigurno, Areti svaka čast na entuzijazmu i radu, stvarno. Početkom godine
pozvala me da radimo glazbu za njezinu predstavu Bon Ton, koja je premijerno
prikazana na OLJK-u. Pozdrav i hvala na iskustvu i njoj i autorima stripa i
priče prema kojoj je nastala predstava, ali i svima s Dramske i iz Dječjeg
kazališta koji su sudjelovali u predstavi. Zanimljivo iskustvo i mislim da je to
bio početak rada u kazalištu. Inače, pjesma je stvarno dobro ispala i najradije
bih ju još negdje iskoristio. Ne zato što sam oportunist, nego bih volio da ju
ljudi čuju.
Što čitate kad ne skladate, imate li kakve preporuke za nas?
- Iskreno, u posljednje vrijeme rijetko stignem, a preporuka su svi
Fibrini stripovi, tu jednostavno ne možete promašiti jer su svi odlični.
Vaše skladbe također kao u kakvoj knjizi pričaju priče. Više temeljene
na iskustvu ili razmišljanjima?
- Uglavnom i na iskustvu i na
razmišljanjima, iako je kod glazbe najbolje ne razmišljati, samo kreneš raditi i
to je to. Sve što pišem čisto je moj kut gledanja na sve.
Kad smo kod
pjesama i kuta gledanja, je li državna sisa uistinu najbolja? Očekujete li da će
"beba" jednom odrasti i odvojiti se od sise? Ili smo kao društvo nepovratno
zaglibili?
- Mi kao društvo dio smo većeg društva i to je sve dio
ekonomskog sistema koji funkcionira u sklopu prirode i ekosustava s konstantnim
sabotiranjem nas samih. Sve što sam htio reći, rekao sam u pjesmama, i to na
najzabavniji način na koji sam mogao a da ne umrem od dosade skupa s vama. A o
napretku i solucijama najbolje je pitati neke sposobne ekonomiste, nemam pojma o
tome. Ne idu mi brojevi.
Dok koronavirus i dalje svira, što vam se sada
čini, jesu li autorska prava bolja nego ljudska?
- Odlično koncipirano
pitanje. Sve je to dobro. Pozdrav mom bubnjaru iz Darde.
Je li kultura u
zemlji i dalje marginalizirana, a marginalci glavni?
- Mislim da nisam
baš čovjek za ovo pitanje. Marginalac jesam, ali nemam kompetencije davati
odgovore na takva pitanja. Pozdravljam Huljbu, Funky G-ija i Dardi B-ija. Nismo
se dugo vidjeli.
(smijeh) Ajmo onda nešto više o onom što sigurno znate.
Posljednji album nešto je melodičniji nego prijašnji, tekstovi istovremeno
nasmijavaju, ali i upućuju na manje smiješne stvari. Doživljavate li svaki svoj
novi album kao svojevrsni osobni početak?
- Svaki je album novi početak,
bar u mom slučaju, uvijek je cilj ne ponavljati se, nego donijeti nešto novo.
Nadam se da sam to i uspio. Što se tiče melodija, prvi sam put to uopće i
probao, budući da je hip-hop sad već neko vrijeme i mainstream, nema više
razloga da to ne probamo. Mi imamo taj neki svoj antipop stil, u kojem je glazba
što je više moguće pop, a tekstovi dosta punk pa se između događaju neke
zanimljive stvari.
Zato što sam lud
Album ste objavili sami, za
vlastiti label, bez diskografa iza sebe. Tekstovi, glazba, izvršna produkcija,
aranžmani - sve je vaše. Zbog čega ste se odlučili na taj korak?
- Zato
što sam lud, moguće. (smijeh) Nije baš sve moje, glazbu sam radio i zajedno s
bendom, najviše uz Huljbu i Toxaru, a Luka Tralić Shot iz Elementala sve je
snimio, miksao i producirao. Ostalo sam htio probati da vidim mogu li to i htio
sam preuzeti odgovornost. Stavio sam muda na panj i iskreno vjerovao sam u sebe
kao nikad dosad. Naime, kad samo smišljaš i izvodiš pjesme, malo si u nekom
Disneylandu a da to i ne shvaćaš, a ako ne bude sve kako treba i probudiš se iz
tog, na kraju jedini tko trpi posljedice si zapravo ti sam. Pandemija je malo
zeznula stvari, kao i svima, ali nema veze, puno sam naučio. Uz to, shvatio sam
da, čini se, ne volim pripadati nigdje, a opet dosta je usamljeno kad ne
pripadaš nigdje.
Kažu, promociju ste odradili bez pogreške. Što mislite
o društvenim mrežama, jesu li influenceri prijevara stoljeća ili odlična podrška
marketingu?
- Ma, iskreno, ne mislim ništa i nije na meni da dajem
dijagnoze ili titule. Možda je i titula dijagnoza? Moguće. Mogu reći da, kad sam
izdaješ album, moraš puno toga raditi i na promociji, to izmori čovjeka i
naporno je, ali, kao, moraš to, jer uložio si sve što imaš i ne možeš to pustiti
samo tako. Uglavnom, u međuvremenu sam odustao od toga, ne moram i odlučio sam
samo pustiti. Ne zanimaju me promocije, promoviranje sebe još manje. Ako netko
društvene mreže koristi na dobar način i preko toga posluje i komunicira s
ljudima - super, samo naprijed. Kome se sviđa, neka podrži ako želi - i to je
to.
Završimo čestitkom, zaželite nam svima nešto u 2022. godini.
- Volite se - to je to! Sve oko sebe i svaki dan. Nije nešto posebno
mudro, ali jedino je što vrijedi.