Davor Bobić, skladatelj, redoviti profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, dugogodišnji ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, dobitnik Porina, bez sumnje je jedan od najutjecajnijih glazbenika suvremenog hrvatskog glazbenog života. Osječkoj je publici poznat po brojnim projektima, među kojima su i oni vezani uz Osječko ljeto kulture i Koncertne cikluse grada. Maestro Bobić u Osijeku odavno nije gost, rado je viđen i dobrodošao prijatelj našega grada. Danas razgovaramo o maestrovim značajnim postignućima ostvarenim u pandemijskoj godini koja su obilježila domaću, ali i svjetsku glazbenu scenu.

Pandemijsko je razdoblje za Vas izuzetno plodonosno, rezultiralo je izvrsnim reakcijama publike i kritike na sva vaša ostvarenja. Što vas motivira?

- Stalno pišem, navika je to još od vremena studija, čak možda ne bih rekao navika, već istinska potreba nastala u skladu sa svjetonazorom koji su u mene utkali moji kijevski učitelji. Vrijeme izolacije i odvojenosti djelomično sam iz inata posvetio još intenzivnijem skladanju iz čega je nastalo pregršt novih ostvarenja među kojima su se neka djela posebno izdvojila. Primjerice, to su svakako ciklusi Godišnja doba, Concertino Strossmayer, Karakteristična varaždinska simfonija.

Svjetskom je praizvedbom Prvog koncerta za glasovir i simfonijski orkestar "Esseker" otvorena i ovacijama ispraćena manifestacija OLJK21. Kako ste se osjećali, recite nam više i o skladbi.

- Na "Essekeru" sam s manjim prekidima intenzivno radio gotovo tri godine. Sjećam se da me je na odabir naziva stavaka potaknula svečana sjednica osječkog Gradskog vijeća kada je tadašnji gradonačelnik Vrkić spominjao tri gradske cjeline. Zamislio sam vožnje osječkim tramvajem iz Gornjeg grada preko kultne Tvrđe do Donjeg grada, pa su upravo to i nazivi odvojenih stavaka. Djelo je inspirirano Osijekom, ali posvećeno profesoru klavira na Akademiji za umjetnost i kulturu, gospodinu Konstantinu Krasnitskom, koji ga je uz Hrvatski komorni orkestar i pod ravnanjem maestra Kelića maestralno praizveo na samom otvaranju ovogodišnjeg Osječkog ljeta kulture, u nazočnosti premijera Andreja Plenkovića te ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek i brojne publike. Bio je to uistinu jedan od značajnih koncerata koje sam dosad ostvario u životu.

To je bilo vaše četvrto djelo koje je svoju službenu svjetsku praizvedbu doživjelo u Osijeku? Kakva su Osječani publika?

- Osijek je predivan grad po mjeri čovjeka koji još k tome ima iznimno odnjegovanu publiku za klasičnu glazbu te koja zna prepoznati prave vrijednosti. Mnogo sam se puta uvjerio u to na mnogim koncertima Osječke glazbene srijede, a pogotovo sam bio iznenađen na samom početku spomenutog ciklusa kada sam već na prvom koncertu ugledao prepuni auditorij Arheološkog muzeja. Esseker je već četvrto djelo koje je službenu praizvedbu imalo u Osijeku uz kantatu Jerihon, Concertinato za tamburu i klavir, zborsku Slavonicu te posebno za izdvojiti hrvatsku premijeru oratorija Izaija.

Uslijedile su 51. Varaždinske barokne večeri na kojima su se slušali doista ponajbolji slovenski glazbenici. Recite nam više o glazbenicima, o ovogodišnjim Varaždinskim baroknim večerima?

- Posebno zbog pandemijskih razloga posljednja su dva izdanja festivala protekla u izazovnim okolnostima. No unatoč tome ostvarili smo iznimno uspjela festivalska godišta te se kao takvi posebno izdvojili u asocijaciji europskih festivala jer smo jedni od rijetkih koji su uspješno ostvarili zacrtani programski koncept i zadržali kontinuitet. Slovenija je ove godine pokazala posebnu novu snagu izvodilaštva barokne glazbe na autentičan način, a ono što nas je posebno razveselilo je kritična masa mladih odškolovanih glazbenika na europskim sveučilištima sa završenom specijalizacijom izvođenja rane glazbe kao i sam odabir programa često isprepletenog u okviru hrvatsko-slovenske glazbene baštine. Raduje nas činjenica da će dogodine država partner biti Irska sa svim svojim specifičnostima, folklorom, gastronomijom i njihovim autentičnim irskim plesom nošenim keltskom glazbom. Uz Irish Baroque Orchestra posebnost će biti i Irish Youth Baroque Orchestra kao nositelji ovog zasebnog koncepta, a Festival će obilježiti i diplomatske suradnje Izraela i Ruske Federacije s Hrvatskom. Izbor Irske nametnut je donekle i našim velikim iseljeništvom u toj zemlji, pa smo se tijekom intenzivnih sastanaka dotaknuli i gostovanja Tamburaškog kvarteta naše Akademije za umjetnost i kulturu u Dublinu i Corku iduće godine.

Na Kogan Festivalu u Rusiji Simfonijski orkestar Oružanih snaga Ruske Federacije izveo je Vaše djelo "Koraci kroz Yad Vashem". Emocije su još svježe?

- Da, to je za mene jedno od većih životnih priznanja zbog toga što se na Galu koncerta zatvaranja VIII. Kogan Festivala uz djela znamenitih autora Vivaldija, Bacha, Rahmanjinova, Šostakoviča, Gershwina i Hačaturjana našla i moja kompozicija Koraci kroz Yad Vashem za violinu i orkestar koje je izvodio naš ugledni violinist i sam predstavnik Koganove violinističke škole, profesor Končar, uz pratnju znamenitog Simfonijskog orkestra Ministarstva obrane Ruske Federacije poznatijeg kao Orkestar ruske Crvene armije pod ravnjanjem maestra Sergeja Djurigina. Doživjeli smo stvarne ovacije, a posebno su me ganule čestitke i zagrljaji prve žene u svemiru u povijesti čovječanstva, gospođe Valentine Tereškove. Nezaboravni su to trenutci!

Što biste još u nedavnom razdoblju izdvojili kao značajan iskorak u svom radu, na što ste ponosni?

- Ponosan sam prije svega na ostvarenje prvog sveučilišnog studija Tambure u svijetu, kao i na diplomske sveučilišne studije Kompozicija, Teorija glazbe i Gitara prvi put u povijesti u ovom dijelu Hrvatske. To su uistinu veliki dosezi, a i ponosan sam što sam bio i dijelom poslijediplomskog stručnog studija Muzikoterapija. Golema je važnost za grad i širu regiju što smo uspjeli ostvariti pokretanje Umjetničke akademije, danas Akademije za umjetnost i kulturu, a k tome svakako moram i pridodati Osječku glazbenu srijedu koju smo doveli do prepoznatljivog kulturnog brenda grada Osijeka. Svakako na tome moram najdublje zahvaliti našoj dekanici, prof. dr. sc. Heleni Sablić Tomić, koja je prepoznala i zdušno podupirala te naume koji su danas prepoznati u visokom školstvu kao nove posebnosti. Za to je bilo potrebno imati snage, hrabrosti, smjelosti i upornosti. Bez nje to zasigurno ne bi bilo moguće ostvariti.



Trenutno proučavate dva književna djela. Na čemu radite, kada možemo očekivati javne izvedbe?

- Ponovno čitam Gloriju Ranka Marinkovića i Uskrsnuće Lava Nikolajeviča Tolstoja. Riječ je o genijalnim romanima za koje mi je dugogodišnja želja pretočiti ih u glazbeni sadržaj. Dakako, za to je potrebno puno vremena i velika snaga, kao i upornost, no nekako smatram da sam tek sada dovoljno sazrio kako bih se uhvatio u koštac s tim velikim književnim ostvarenjima. Kako je riječ o kompleksnim sadržajima, naravno da to zahtijeva pažljiv odabir suradnika i ogromno znanje podcrtano dosadašnjim dosezima u njihovim područjima. Vidjet ćemo u kojem ćemo smjeru pokušati ostvariti te suradnje te hoćemo li uspjeti dobiti potporu neke od nacionalnih ili ruskih opernih kuća.

Prije spavanja radije birate glazbu ili knjigu, što slušate, što čitate u slobodno vrijeme?

- Nažalost, trenutno (pre)malo čitam, što nije nikako dobro, no iznimno sam okupiran stvaralaštvom, pedagogijom i organizacijom. Možda u idućim vremenima bude mogućnosti da ispravim ovaj nedostatak u svakodnevnom životu. Slušanje glazbe većinom se svodi na glazbu u autu tijekom vožnji na relacijama Varaždin - Osijek i tako već unatrag dvadeset godina...