Kolekcionarka osjećaja stihove piše od rane mladosti, a život vodi i vidi kroz umjetnost. Iako je i sama muza mnogim umjetnicima, ona samostalno korača pjesničkim stazama otkrivajući pritom emocije koje mnogi od nas nerado pokazuju. Inspiraciju često pronalazi upravo na svom životnom putu te je do sada objavila dvije zbirke pjesama. Ako je suditi po navedenom, čini se da je njezin život pjesma. Je li to život pun ljubavi, čežnje, simpatije, empatije, tuge ili smijeha, danas nam otkriva pjesnikinja Antonia Budano.

Odmah na početku, je li vaš život pjesma? Kakav je život pjesnika?

- Naravno, uz mog predivnog Bernarda i preslatku Ruby, lako mi je jedriti uz vjetar. Majčinstvo me ispunjava, liječi, snaži. Emotivci, kakvi pjesnici jesu, svaku snažnu emociju izliju na papir. Život pun burnih, unutarnjih previranja. Erupcija užarenih čestica (riječi) iz duše se skotrlja u stih. Ponekad vesela, ponekad sjetna, u mirna mirisna jutra nastaje moja pjesma. Metaforički snažnom poetikom pokušavam iznijeti svoje doživljaje. Duša se oplemenjuje riječju, lijepom riječju. Predstavit ću se pjesmom.



LJEPOTA U SUZI PJESNIKINJE

Bistrooka,

kišom suza radosnica

oslobođena.



Bosonoga

tapkam lokvom,

stopala umivam suzama

i mirisnom rosom.



Gologruda, goloruka stala

pred vjetrove zaborava.

Slike postanka

ljubavi naše lijepe,

ne blijede.



Snoviđenje naviješta

još mnogo sretnih dana,

pušem u plamičak

za ostvarenje.



Zanijeme usne

duša dok sipa

istinu u vene

iz kojih ti krvi darujem.



Bezvremenu ljepotu kušaj

iz mog nikad ostarjelog srca.



Uistinu lijepo rečeno. Posljednjih desetak godina ozbiljnije pišete poeziju. O čemu govore vaše pjesme?

- Ljubav je osnovni pokretač moga poetiziranja. Pjesme govore o ekstazi tijela i emocija. Vrlo su senzualne, iz njih izbijaju emotivni vodoskoci. Spomenut ću događaj, nakon jedne od mojih promocija u Zagrebu prišao mi je uvaženi hrvatski književnik, rekavši kako ga se posebno dojmila pjesma Oda rukama. Pjesmu sam napisala inspirirana muškim rukama, njegovim rukama, rukama umjetnika. U pjesmi najtananije opisujem TE ruke. Mnogi su spisatelji opjevali ruke, a moje Ruke našle su se u TOP3 navedenog književnika. I to u društvu Ruku Vesne Parun i Rundekovih Ruku. Tako različite, a motiv isti. Hvala mu na tome.

Mnogi pjesnici svoje osjećaje bilježe na papiru, malo njih usudi ih se objaviti. Kod vas to nije slučaj, u vašim pjesmama svjedočimo brojnim emocijama. Je li riječ o emocionalnom pražnjenju, mentalnom čišćenju, rješavanju unutarnjih sukoba, želja ili dvojbi?

- Isprepleteno je tu svega... Pjesnik drukčije poima stvarnost. I kada je sjetno, dodam malo boje i udahnem nadu u bolje. Tražim mir u nemirima. U završne stihove unosim izvjesnu vedrinu i blještavilo u slikovne retke. Obećanje tijela, ali i svijeta. Iscjeljenje.

Pjesnici su energija svakog društva, u svakom se nalazi jedan takav. Jesu li pjesnici danas neshvaćene duše?

- Rekla bih da jesu, uvijek bili, a tako je i danas. I ne samo pjesnici, umjetnici općenito. Pada mi na pamet jedan stih, dovršit ću njime ovaj odgovor: "A trebam te kao pjesnik svoju bol."

Na vašim promocijama i predstavljanjima značajan je broj gostiju, imate li stalnu publiku, zadovoljava li vas općenito interes za pjesničkim zbirkama?

- Imam stalnu publiku i ponekog zalutalog znatiželjnika. Trudim se na dojmljiv način i auditivno i vizualno taknuti publiku. Zaintrigirati i potaknuti na čitanje poezije. U detalje planiram promociju, uz uvijek zanimljive goste, glumce, glazbenike. Interes za pjesničkim zbirkama vrlo je slab, šteta. Jednom sam prilikom tražila u nekoliko knjižara djela velikog Tina Ujevića, nitko ih nije imao. Knjigu sam tražila za poklon i nisam imala vremena naručivati s interneta. Na moje čuđenje kako nemaju ni jedno Ujevićevo djelo, djelatnica mi je odgovorila kako nemaju interesa za takvom literaturom. Doista poražavajuće s obzirom na to da se osobno Tinu često vraćam i iščitavam njegove stihove.

Preporučite nam nekoliko imena i zbirki iz svijeta pjesništva na koje, prema vašem mišljenju, treba obratiti pažnju?

- Pablo Neruda i Federico Garcia Lorca, njih rado čitam i iznova im se vraćam. Enes Kišević, Rade Šerbedžija, Arsen Dedić, Vesna Parun, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Miroslav Antić. Rupi Kaur ime je koje je snažno odjeknulo u pjesničkom svijetu. Od tri njezina izdana naslova, osobno me se najviše dojmio njezin prvijenac Mlijeko i med.

Osim kroz pjesme, kreativno se izražavate i pišući za djecu. O čemu je riječ? Kada ih možemo očekivati javno dostupne?

- Riječ je o dvjema slikovnicama i jednoj ilustriranoj priči za nešto stariji dječji uzrast. Jednu slikovnicu i ilustriranu priču, naslova Slamonija - legenda o panonskom zmaju, planiram izdati i predstaviti do kraja godine. Đelo će zasigurno među prvima dobiti primjerke.