Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Dinko Romić: Nepravedno je kad vrhunsku rakiju doživljavaju kao “brlju
Datum objave: 20. ožujka, 2021.

Kada je shvatio kako ga pravo baš i ne zanima, nesuđeni ga se pravnik odriče i preuzima obiteljski posao uzgoja voća. Nakon deset godina prodavanja voća, nezadovoljan uloženim i dobivenim te plasmanom uroda, rješenje za njegove muke daje mu punac. Nastaje rakija JEDNA, a Dinko Romić, uz pomoć ovoga univerzalnog lijeka, vlasnikom jednog od prepoznatljivih domaćih brandova.


LITTLE GIPSY GIN

Dok stariji Slavonci polako odustaju od tradicionalne proizvodnje, njihov posao nasljeđuju mlađe generacije. Koliko vrsta rakija u ovom trenutku proizvodite? Mogu li svi koji požele "trusnuti jednu", pronaći okus za sebe?

- Rakija je divan i nepravedno zapostavljen proizvod. Dugo su ljudi na ovim prostorima rakiju doživljavali kao "brlju", kao proizvod koji se pravi od onoga što se ne pojede, a divili se whiskeyu, cognacu i rumu iz cijeloga svijeta. Polako shvaćamo da je voćni destilat u najmanju ruku jednako kvalitetan, samo je potrebno mnogo rada, ulaganja u znanje i tehnologiju te vremena kako bi takav destilat postao vrhunsko piće. Drago mi je da su se u posljednjih nekoliko godina pojavili mladi proizvođači koji ovom tradicionalnom slavonskom piću udišu novi život. U ovome trenutku proizvodimo osam vrsta rakija i jedan liker. Dunja, kajsija, viljamovka, višnja, barrique šljiva, barrique jabuka, barrique loza, travarica i cabernino. Mislim da svi ljubitelji voćnih rakija mogu naći nešto za sebe u našoj ponudi. Trenutačno su u procesu proizvodnje još četiri likera, od meda, lješnjaka, gloga i mandarine, tako da će i ljubitelji lakših i slađih nota doći na svoje.


Kako je krenula vaša pomalo neočekivana i uzbudljiva priča? Vjerujem da je u samom procesu bilo mnogo nepoznanica i obrata?

- Iskreno, punac je kriv za početak ove priče. Proizvodio sam prvoklasno voće na deset hektara vlastitih voćnjaka. Godinama je bilo problema s otkupom i naplatom te sam odlučio stvoriti neki konačni proizvod i tako oplemeniti proizvodnju voća. Prvotna ideja bili su prirodni sokovi, ali punac me nagovorio da se okušam u rakijama. Smatrao je da je to proizvod koji ima mnogo prostora na tržištu, a koji će stajanjem, ako se ne proda, biti sve bolji i bolji. Osim toga, obojica smo tu vidjeli priliku da se dodatno umilimo svojim suprugama koje uživaju u kvalitetnoj rakijici prije ručka. Uspješno je spojio ljubav i rakiju, i hvala mu na tome. JEDNA rakija je svakako bolji izbor od JEDNOG soka. Počelo je pomalo stidljivo, jer nismo znali hoćemo li dobiti proizvod koji će biti prihvaćen na tržištu. Obilazili smo proizvođače u regiji, čitali, učili i isprobavali. Mnogo je litara završilo kao kućno dezinfekcijsko sredstvo, jer nismo bili zadovoljni rezultatima. Na kraju smo uvidjeli da su spoj vrhunskog voća, moderne tehnologije pripremanja komine i dvostruka destilacija u starim bakrenim kazanima dobitna kombinacija. Kada se na to pridoda odležavanje u barrique bačvama od slavonskog hrasta, dobije se JEDNA.

Osim rakija, imate i novi hit za domaće i svjetsko tržište, naime upravo ste "izbacili" prvi hrvatski gin na bazi voćnih alkohola. Kako ste dobili željenu recepturu? Tko su bili degustatori?

- Ideja o destiliranju gina kopkala nas je duže vrijeme. Lani smo se konačno odvažili i na taj korak. Odlučili smo ga brandingom odvojiti od JEDNE rakije, ali nadovezati na priču o voću iz vlastite proizvodnje. Branding smo ponovno povjerili Studiju 33, i mislim da smo dobili još jednu vrhunsku priču. Sada kada je gin spreman za izlazak na tržište, smijem otkriti i ime: Little Gipsy gin. Naime, moje prezime je Romić ili mali Rom, a sorta višnje koju proizvodimo je cigančica. Baza za gin je četverostruki destilat višnje u koji u različitim fazama dodajemo devet botanika. Borovicu, đumbir, cimet, kardamon, badem, pupoljke ruže, koru naranče, koru limuna i kamilicu. Sve sastojke nabavljamo od malih proizvođača diljem Hrvatske. Do recepture smo došli višestrukim destiliranjem u malome kotlu od deset litara koji nam služi za eksperimente. Nakon što se sa štednjaka skloni juha, na njega dolazi kotao. Nakon nekoliko partija bele i jamba dobijemo rezultate kuhanja. Degustatori su naši bližnji, obitelj i prijatelji, koji su u ovih nekoliko godina popili sve i svašta kako bi nam pomogli doći do onoga u čemu sada svi zajedno uživamo.

Spoj slavonske tradicije i kvalitete, ali i suvremenog dizajna te oglašavanje putem interneta, u vašem se slučaju pokazao kao pun pogodak. Dobili ste i nekoliko značajnih nagrada?

- Rad na marketingu i prodaji jednako je mukotrpan i važan, ako ne i važniji od same proizvodnje. Jedna od mojih prvih želja bila je stvoriti brand koji će biti drukčiji od tradicionalnih brandova na tržištu. Željeli smo proizvod koji će se isticati na svakoj polici. Javili smo se osječkoj ekipi iz Studija 33, i to je bio pun pogodak. Mnogi su me pitali zašto baš JEDNA rakija. Misao vodilja bila je da će nas tako svakodnevno mnogi nesvjesno reklamirati kada u svome omiljenome kafiću uzviknu: - Daj nam još jednu. Za vrijeme prvoga lockdowna naša su dva poznata sugrađanina (podaci poznati redakciji, smijeh) lansirala online izazov #trusniitijednu i tako na najbolji mogući način lansirali rakiju diljem Lijepe Naše. Potvrdu za sjajan branding dobili smo na više mjesta. JEDNA rakija proglašena je na portalu Vizkultura trećim najboljim brandom u Hrvatskoj u 2019. Ugledni europski časopis Novum Design dodijelio nam je zlato za najbolji packaging. Posebno smo ponosni na uspjeh na WINA-u, World Independent Advertising Awards, gdje smo u Bogoti u konkurenciji alkoholnih brandova iz cijeloga svijeta osvojili treće mjesto. Da ne ispadne da prodajemo samo lijepu bocu simpatična imena, pobrinula su se i mnoga odličja s natjecanja u kvaliteti voćnih rakija. Šampionka natjecanja na sajmu GAST u Splitu, zlata na Međunarodnom ocjenjivanju rakija i likera u Zagrebu, medalje za sve uzorke u Budimpešti i Gyuli u Mađarskoj i najbolja travarica po izboru HGK-a, samo su neke od nagrada na koje smo ponosni.


OAZA HEDONIZMA

No, sam marketing nije dovoljan. Mnogo je tu marljivog rada, brige o voćkama, praćenja napredaka u tehnologiji. Vraća li se polako našim ljudima svijest da je zemlja ta koja nas hrani?

- Proizvodnja rakije i gina samo je upotpunila rupu u mome godišnjem rasporedu. Kasna jesen i zima inače su me pretvarale u medu, jer sam to vrijeme provodio u hibernaciji. Ali sada je to vrijeme ukomljavanja, pečenja rakije, flaširanja i etiketiranja. Našim ljudima sve više postaje jasno da je zemlja naše najveće bogatstvo. Sve se više mladih vraća zemlji i počinje baviti proizvodnjom, uzgojem stoke, preradom i turizmom. Posljednjih nekoliko godina u ovome sam poslu upoznao mnoštvo mladih ljudi koji su se okrenuli zemlji i s kojima sam ostvario odličnu suradnju. Mislim da Slavonija ima golem potencijal i da se moramo okrenuti stvaranju dodatnih vrijednosti na zemlji i od zemlje, pogotovo sada kada su nam svima dostupna sredstva iz fondova Europske unije. I sami smo u postupku prikupljanja dokumentacije kako bismo izgradili malu oazu hedonizma uz samu rijeku Dravu koje će biti dostupno svima.

Nakon napornog rada ostaje li vremena za knjigu i čitanje? Dogodi li se rakija JEDNA, knjiga i uživanje u hladu voćnjaka?

- Nakon napornog rada ostaje vremena samo za prošetati mačku po stanu, druženje sa suprugom i prijateljima te malo sna. Ali ljepota je ovoga posla u tome što dok rakija polagano curi imam vremena i za knjigu u hladu stogodišnje kruške koja se nadvija iznad kazana. Ove je sezone bilo svega pomalo, stručne literature profesora Nikičevića, smijeha uz Tomićevo Čudo u Poskokovoj Dragi te Harryja Pottera na kojega me navukla nećakinja. Naravno uz JEDNU rakijicu i mrzli Cincilator.