Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Valerija Fischbach: Pjevač nauči koristiti svoj glas, ali i slušati drugoga
Datum objave: 13. ožujka, 2021.

Strukovni joj je naziv maestre mentorice Hrvatske udruge zborovođa dodijeljen 2009., 2016. napreduje u zvanje učiteljice savjetnice, od 1996. godine umjetnički ravna i dirigira Hrvatskim pjevačkim društvom "Lipa", profesorica je glazbene kulture u Glazbenoj školi Franje Kuhača Osijek, a u dosadašnjem je radu osvojila više od 50 nagrada, od kojih je tridesetak prvih. Ako svemu tomu dodamo i dodijeljeni Pečat grada Osijeka za osobita ostvarenja u području glazbene kulture, jasno je da smo danas u gostima kod prof. Valerije Fischbach.

Zborska umjetnost

S HPD-om "Lipa", kao i s učenicima Glazbene škole Franje Kuhača Osijek nastupali ste na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima na kojima ste osvojili mnoge prestižne nagrade. Jesu li nagrade potvrda važnosti profesionalnog rada, promicanja kulture i kulturnih vrijednosti?

- Moj je glazbeni put počeo kada sam kao osmogodišnjakinja upisala prvi razred glazbene škole sa željom da naučim svirati klavir. U drugome sam razredu počela pjevati u dječjem zboru i zaljubila se u zborsku umjetnost. Tijekom ranog glazbenog školovanja često sam putovala sa zborom na razna domaća i inozemna natjecanja, a to se nastavilo i na Studiju glazbene kulture gdje sam pjevala u ženskom, a poslije mješovitom zboru. Ta su iskustva na neki način odredila moj životni put. Pjevač uči kako koristiti svoj glas, ali uči i slušati, a znati slušati drugog čovjeka velik je korak u društvenom prilagođavanju. Kada pjevamo, glazbene se vibracije kreću kroz nas mijenjajući naše tjelesno i emocionalno stanje. Radost je skupnoga muziciranja u dijeljenju i prenošenju osjećaja. Saznanja i osjećaje, koje sam stekla glazbenim školovanjem, nastojim prenijeti na svoje učenike i pjevače. A natjecanja nas motiviraju da iz sebe izvučemo maksimum svojih mogućnosti. Prilika su za razmjenu znanja i iskustava, čime se pozitivno djeluje na povećavanje stručnih, prezentacijskih, organizacijskih i drugih vještina. Lijepo je kada se nakon višemjesečnih proba popnemo na pozornicu i doživimo čarobni trenutak istinske sreće i zadovoljstva koji je teško opisati riječima. Tada ne postoji ništa drugo osim čiste, iskrene emocije, osjećate kako glazba "teče" kroz cijelo vaše tijelo i "putuje" do slušatelja, a u dvorani gotovo nitko ne diše. Ako publika i stručni žiri osjeti i nagradi taj trenutak, to je svakako potvrda profesionalnoga rada i znak da smo na dobrom putu k promicanju kulture i kulturnih vrijednosti."Lipa" je zbog zapaženih nastupa značajan promotor, domaći i međunarodni "veleposlanik" grada Osijeka na najbolji mogući način.

U kojoj je mjeri iskorišten vaš potencijal kulturnih promotora?

- Hrvatsko pjevačko društvo "Lipa" u svojoj bogatoj povijesti bilježi brojne nastupe i gostovanja diljem Hrvatske i Europe - u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Srbiji, Grčkoj, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Malti, Nizozemskoj, Latviji i Španjolskoj. Na svakom našem putovanju nastojimo predstaviti dio repertoara hrvatskih skladatelja, a najzapaženije su skladbe koje se temelje na hrvatskom folkloru. Na taj način želimo približiti svijetu dio hrvatske glazbene baštine. Također, uvijek sa sobom nosimo obilježja Grada i Hrvatske - zastave, kape i "kockaste" šalove te smo prepoznatljivi na trgovima, ulicama i dvoranama, gdje dijelimo unaprijed pripremljene promotivne materijale. Grad Osijek najvećim dijelom financira naše odlaske na putovanja pa osjećamo želju kulturnom promocijom zahvaliti na iskazanom povjerenju.

Ipak, unatoč brojnim inozemnim gostovanjima, ističete kako je za vas lipaše posebno zadovoljstvo nastupiti pred osječkom publikom. Možete li nam reći zbog čega je tome tako, izdvojiti posebni nastup?

- Za nas lipaše posebno je zadovoljstvo nastupiti pred osječkom publikom - na tradicionalnim božićnim koncertima u crkvi sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi, kao i na godišnjim koncertima koje "Lipa" najčešće izvodi kao dio bogate ponude Osječkog ljeta kulture. Ta je manifestacija nesumnjivo najveći kulturni događaj u ovom dijelu Hrvatske, pa nam je uvijek velika čast biti njezinim dijelom. Trudimo se iz godine u godinu ponuditi nove i atraktivne sadržaje te na taj način pokazati raznolikost svojega repertoara i približiti zborsku umjetnost široj publici. Domaća je publika najiskrenija, u publici su neki bivši pjevači, roditelji, bake i djedovi ili djeca sadašnjih pjevača, prijatelji i znanci - svi su oni dio velike lipaške obitelji. Ta se sinergija osjeća od prvoga do posljednjeg tona, a srdačan, dugotrajan pljesak veliki je poticaj i radost.

Na nastupima izvodite širok opus a cappella skladbi hrvatskih i svjetskih skladatelja, kako birate skladbe za nastupe?

- "Lipa" izvodi širok opus a cappella skladbi hrvatskih i svjetskih skladatelja, od renesanse do suvremene zborske glazbe, obrade folklornih ili popularnih skladbi. Biram skladbe koje su umjetnički vrijedne, dovoljno izazovne, ali i privlačne pjevačima i slušateljima. Najveći je dar modernoga doba YouTube, na kojemu je golem izvor različitih izvedbi. Najčešće izabirem skladbe na temelju slušanja, ali i na temelju preporuke kolega dirigenata s kojima redovito surađujem. Posljednjih nekoliko godina djelujem i kao član stručnih žirija na međunarodnim zborskim natjecanjima u Hrvatskoj i Italiji pa zapazim poneku skladbu u izvedbi drugih zborova, a tijekom svoga rada skupila sam i popriličan broj zborskih partitura kojima se često vraćam i istražujem ih. Osim tradicionalnih a cappella programa u suradnji sa simfonijskim orkestrima, prijateljskim zborovima i solistima "Lipa" je izvela Requiem W. A. Mozarta, priredila je koncert United Europe singing koji je sačinjavao niz popularnih opernih zborova i IV. stavak IX. simfonije L. van Beethovena, a na koncertnim turnejama u Budimpešti i Barceloni izvela je oratorij Mesija G. F. Handela i Requiem G. Verdija. Bio je to svojevrstan programski iskorak i ispit sposobnosti za pjevače amatere koji su s velikom ozbiljnošću pristupili tim zahtjevnim klasičnim djelima i uspješno odgovorili na izazov te na taj način pomaknuli svoje granice. Također, ono što je zasigurno ostalo u sjećanju, serija je koncerata s obradama svjetskih i domaćih pop-rock uspješnica pod nazivom Bum! Tres! LIPA Ples! U odabiru pjesama za programe tih koncerata uvelike su mi svojim sugestijama pomogli sami pjevači.

Osobni jubilej

Pečat grada Osijeka za osobita ostvarenja u području glazbene kulture prestižan je dokaz vaših ukupnih ostvarenja. Kakav je osjećaj primiti takvu nagradu?

- Sretan je onaj čovjek koji u životu radi ono što voli. Ja sam imala tu sreću da sam odabrala poziv koji me ispunjava. Ove godine obilježavam svoj osobni jubilej - 25 godina profesionalnoga rada sa zborovima. Iza mene mnogo je nastupa, natjecanja i osvojenih nagrada. Nagrade su potvrda rada, poticajne su, ali i obvezujuće te motiviraju za daljnji razvoj. Pečat Grada Osijeka posebno je priznanje na koje sam iznimno ponosna.

Mnogi u ovim razgovorima navode kako im pandemija ostavlja više vremena za čitanje, je li i kod vas taj slučaj? Možete li našim čitateljima preporučiti naslov koji svakako valja pročitati?

- Iskreno, obveze vezane uz online nastavu oduzimaju mi puno više vremena i energije nego nastava uživo prije pandemije. Dugotrajno gledanje u ekran monitora i dopisivanje sa stotinjak učenika tjedno zna biti zamorno za oči pa slobodno vrijeme koristim na druge načine. No, veselim se ljetnim mjesecima kada inače najviše čitam, i to sve što mi dođe pod ruku. Malo je poznato da sam više od 20 godina dio satnice radila kao knjižničarka u Glazbenoj školi Franje Kuhača Osijek. Tamo mi je osim notnih izdanja kroz ruke prošlo mnogo lijepih knjiga, a jedna od njih svakako je Guslač od marcipana, roman Stjepana Tomaša o životu osječkoga violinističkog genijalca Franje Krežme koji bih rado preporučila čitateljima.