Odvjetnik Davor Bestvina, mnogima poznatiji kao Davke, gitarist je osječke grupe Debeli Precjednik, aktivist, zaljubljenik u glazbu, plivanje, odjeću, no prije svega u svoju suprugu i sina Oskara. Ugodan, dopadljiv i samozatajan lik govori nam o stanju u društvu gledano s pravničke strane, ali i one punkerske, te o knjigama, glazbi i nadolazećim projektima popularnog osječkog punk-sastava.

Odvjetnik i član jednog od najuspješnijih i najdugovječnijih osječkih punk-sastava! Na prvi se pogled čini nespojivim. Gdje se anarhist i legalist u vama susreću, pronalaze zajednički jezik?

- Na prvi se pogled uistinu čini nespojivim. Međutim, biti punker, s mojeg gledišta, uopće nije nespojivo s mojim zanimanjem. Štoviše, te su dvije stvari vrlo spojive i slične ako se ima na umu što je punk i što je točno odvjetništvo.

Punk je, pojednostavljeno, pokret koji svojim tekstovima i stavovima konstantno upire na poboljšanje ljudskih prava i pravičnost. Suprotno popularnom mišljenju, profesija odvjetništva vrlo je časna profesija i primarni je zadatak te profesije, pogotovo u kaznenim predmetima, a koji su svekolikom puku najinteresantniji, istraživanje onoga što se uistinu dogodilo. S obzirom na to da svaki sudionik kaznenog postupka ima svoju verziju događaja, zadatak je odvjetnika što preciznije predočiti sudu verziju zastupane osobe. Drugim riječima, potraga za pravičnim rješenjem bit je odvjetničkog posla isto onoliko koliko je to bit punk-pokreta.

Pandemija donosi i brojne nove mjere, spominje se i narušavanje ljudskih prava i sloboda. Jesmo li kao društvo dovoljno zreli kako bismo razumjeli ozbiljnost situacije, ali da se pritom ne ugrožavaju ljudska prava pojedinaca?

- Nepobitna je činjenica da svaki ljudski život ima beskrajnu vrijednost. Nisam epidemiolog, ni ekonomist, ni doktor, pa slijedom toga nisam ni kompetentan komentirati epidemiološke mjere i ekonomske protumjere. Međutim, kao pravnik mogu kroz prizmu prava iznijeti svoje mišljenje, a to je da je Republika Hrvatska morala u okviru postojećih zakonskih i ustavnih normi proglasiti izvanredno stanje. Mišljenja sam da ovaj način na koji se pravno regulira ta problematika šteti demokraciji i do sada utvrđenoj proceduri jer su, de facto, na delegirano tijelo prenesene ovlasti svih tijela iz svih zakona u situaciji kada postoji izvanredno stanje koje ne želimo tako zvati. To je zapravo suspenzija demokracije, jer Sabor RH gotovo više i nema neku bitnu ulogu. Dakle, ne želim polemizirati s mjerama koje se poduzimaju, nego je pitanje tko ih poduzima. Što se tiče naroda, mišljenja sam da ljudi većinom poštuju epidemiološke mjere, koliko god se ponekad i ne slagali s njima. Da sumiram, narod je itekako svjestan ozbiljnosti situacije (pobogu, pa mi smo izmislili propuh!), čak i uz činjenicu da se doktori i epidemiolozi ne mogu složiti oko ove problematike.

Malo je poznato da ste upravoi vi dobrim dijelom skladali glazbu Debelog Precjednika. Što vas inspirira? O kojem broju pjesama se radi i tko piše tekstove?

- S obzirom na to da ja samo skladam glazbu, a Koca piše sve tekstove, inspiraciju nalazim u trenutcima ushićenja. Malo čudno, jer mnogi glazbenici najbolju muziku stvaraju u teškim i sjetnim trenutcima. Ali, eto, ja baš i ne. Zapravo, kad bolje razmislim, po glavi mi se u nekoj tamo dalekoj pozadini uvijek vrzmaju neke melodije koje po potrebi iziđu na vidjelo kad imam volju nešto stvarati. U početcima smo Koca i ja skladali muziku, a on osim muzike pisao i sve tekstove. Kako se zaposlio kao novinar, polako je, zbog nedostatka vremena, batalio onaj dio oko muzike (šteta, jer je radio najbolje hitove) i posvetio se isključivo tekstovima. Inače, tekst je puno teže napisati jer vrlo lako možeš ispasti blesav. Sada to funkcionira na način da ili ja ili Buda (drugi gitarist) dođemo s nekim rifom ili cijelom pjesmom i onda ju ostali članovi benda totalno izmijene i upropaste na moje lijepe oči. (smijeh)

Stvarate li nešto novo? Nedostaju li vam koncerti uživo i pripremate li kakvo online iznenađenje za vaše fanove?

- Stvaramo novi album! Muzički smo dovršili 12 pjesama i, prema posljednjim informacijama, Koca je dovršio većinu tekstova. Čim prođe ova korona, idemo u studio. Koncerti nam jako fale. Ipak smo prije svega uvijek bili i uvijek ćemo biti koncertni bend. Online iznenađenje u vidu nekog live performansa ne pripremamo jer ne vidimo smisla u nastupima bez kontakta s publikom. Ne živimo mi od muzike da bismo morali to raditi.

Strastveno pratite i plivanje. Trenirate, rekreativno plivate ili ste aktivni "promatrač"?

- Sve je počelo jednog dana kada sam samo ustao s kauča i rekao da idem na plivanje. Nakon tri dana plivanja cijeli sam se upalio i onda mi je žena rekla da bi mi mogao Igor Čerenšek (inače moj šogor i olimpijski plivač) složiti par treninga. Na moje zadovoljstvo, pristao je, ne znajući kakva sam mazga i da ću ga godinama smarati da mi svaki tjedan piše nove treninge, tako da se danas može reći da sa šest treninga tjedno (što kod kuće, tzv. suhih, što na bazenu, plivačkih) već tri godine treniram plivanje. Imam veliku želju okušati se na 50 metara slobodno na veteranskom prvenstvu i nadam se da ću iduće godine otići na njega, i da se od uzbuđenja neću utopiti. I još nešto sam primijetio. Nakon treninga ste umorni, sretni i bez stresa do te mjere da vam uopće ne smeta da na ženino inzistiranje usisate stan, koji uopće, realno, ne treba u danom trenutku usisavati.

Dobar dio vremena izdvajate za pronalazak kvalitetnih komada odjeće. Na neki ste način razvili i vlastitu filozofiju i načela odabira. O čemu se radi?

- Kako ide ona narodna o tome da svaka... ima svoje veselje? (smijeh) Da budemo precizniji, postao sam entuzijast za muško poslovno odijevanje. To je neka moja nedavno probuđena strast potaknuta činjenicom da mi se nakon šest mjeseci ofucalo odijelo koje baš i nisam jeftino kupio. Odlučio sam vidjeti što se nudi na internetu i tako je počelo. Filozofija mi je da je bolje kupiti jedan kvalitetan i po mojim mjerama i mom stilu dobro skrojen, vrlo često skuplji artikl nego dva, tri ili pet jeftinijih, makar mi i dobro stajali. Razlog je jednostavan, kvalitetni artikli duže traju, zdraviji su za tijelo, daju vam samopouzdanje. Znate ono kad ste dobro odjeveni pa se šepurite okolo kao puran? Odnos drugih ljudi prema vama, kada, primjerice, nosite kvalitetno i fino skrojeno odijelo, pozitivniji je i, u konačnici, ako je taj artikl bio skup, onda ćete se, bogami, potruditi da ga i pravilno održavate, a ne da ga bacate po kući kao vreću krumpira. S druge strane, kad odlazim na sud, na raspravu, nastojim uvijek nositi odijelo i kravatu kao izraz poštovanja prema instituciji suda.

Uz glazbu, volite pročitati i dobru knjigu. Preporučite nam nekoliko knjižnih naslova dostojnih žestokog punkerskog buđenja u ovim zimskim danima.

- Prije neka tri mjeseca crk‘o mi je kompjutor. Nisam ga imao kod kuće cijelih mjesec dana. Tada sam shvatio da bih mogao raditi nešto što zbog posla, obveza i zasićenja od stručne literature nisam dugo radio, a to je čitanje knjige. Moram priznati da mi je čitanje svaki dan u tom periodu bilo poprilično zadovoljstvo, misleći da ću tako nastaviti i kad mi dođe kompjutor. Kompjutor je popravljen, a ja poražen. Kada čitam neku knjigu za svoju dušu, onda je to u 99 % slučajeva SF. Nema popularne SF knjige koju nisam pročitao. Onaj jedan posto slučajeva otpada pak na šahovske knjige, s obzirom na to da volim u slobodno vrijeme igrati šah. Posljednje dvije knjige koje sam pročitao bile su Solaris Stanislava Lema i Hyperion Dana Simmonsa. Upravo u onom mračnom periodu (smijeh) bez kompjutora i interneta. Posebno mi je dobro legao Hyperion, s obzirom na to da je mješavina SF-a, politike, misterija, pa čak i horora - i stvarno ju preporučujem svima.