Viši laborant za informatički dizajn na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek, voditelj sveučilišne radiopostaje UNIOS, dragovoljac i hrvatski branitelj te sudionik ratne krugovalne postaje "Žuta podmornica", grafički dizajner, uzgajivač lavande i veliki zaljubljenik u knjigu i čitanje, Davor Vrandečić, pokazuje nam koliko je važno dobro organizirati radno, ali i slobodno vrijeme kako bi nam svakodnevica bila više zadovoljstvo a manje opterećenje.

Nesumnjiva je vaša ljubav prema radiju, počevši od legendarne "Žute podmornice" i spomenute radiopostaje UNIOS. Koja je vaša uloga u navedenome?

- U "Žutoj podmornici" bio sam svjedok, promatrač. U ono vrijeme to je bio privilegij, iz prvog reda promatrati ekipu kako stvara ratnu radijsku magiju. I prije, kao dječak, bio sam zaljubljen u radio, no nakon iskustva s podmorničarima vjerojatno me zvuk u eteru žešće obuzimao a da toga nisam bio ni svjestan. Ekipi "Žute podmornice" zahvalio sam knjigom Žuta podmornica - 25 godina poslije, kojom smo kolegica Gordana Lesinger i ja iskazali poštovanje ljudima koji su vodili tu ratnu krugovalnu postaju. Studentski radio UNIOS nastao je 2010. na inicijativu prof. Radoslava Galića, tadašnjeg dekana Elektrotehničkog fakulteta Osijek (današnji FERIT). Bio sam i tada dio ekipe s kojom je sve započelo. Stephen Ward, Darko Đurković i Mario Miloloža dio su tima koji i danas, uz ostale poslove u FERIT-ovu uredu za tehničku podršku, stvaraju uvjete za neometano emitiranje. Od 2015. godine radio emitira na maloj gradskoj frekvenciji 107,8 MHz, kao radijski laboratorij na usluzi sveučilišnim sastavnicama koje svojim studijskim programima dotiču temu medijske kulture. Zahvaljujući volonterima i studentima koji sudjeluju u stvaranju programa i nakladniku FERIT-u, koji osigurava materijalne uvjete za rad, Studentski radio UNIOS sve je bliži ostvarenju svoje prvotno zacrtane misije sveučilišnog radija.

Kao koautor knjige o "Žutoj podmornici", svojevrsnom medijskom i kulturološkom fenomenu, koji je u najtežim ratnim danima grada donosio svjetlo i optimizam u tamu osječkih podruma, recite nam više o tim danima i samoj knjizi.

- Za odgovor na prvi dio pitanja citirat ću brata, Igora Vrandečića - Sokola, osnivača i glavnog urednika "Žute podmornice", koji u dijelu knjige navodi: "Ukrasili smo njihove podrume, obojali ih u žuto, dali im malo topline i ljubavi. Ljudi su plesali, veselili se s nama. Grčevito su držali svoje tranzistore u rukama i slušali ‘Žutu podmornicu‘. Njihov grad se rušio, ali oni su i dalje vjerovali u njega. Uspjeli smo im probuditi vjeru da će izdržati, da Osijek neće pasti i da ćemo opet normalno živjeti, i plesati valcer (Sokol)." Knjiga, zamišljena kao spomenar, zbirka sjećanja, rezultat je suradnje tadašnjeg Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Studentskog radija UNIOS. Snimili smo, emitirali i objavili 25 radijskih intervjua u kojima su gostovali akteri, branitelji, svjedoci vremena, osobe iz medijskog života, kirurzi osječke bolnice… Usto, nastojali smo dokumentirati način života u Osijeku u vrijeme izravnih ratnih napada na grad pa time i značenje radiopostaje koja je djelovala u takvim okolnostima. Uz monografiju je priložen i DVD-ROM na kojem se nalaze sve emisije emitirane na Studentskom radiju UNIOS, a koje su temeljni izvor informacija upisanih u spomenar o "Žutoj podmornici". Na njemu su i autentični zvučni zapisi, ulomci emisija "Žute podmornice" emitiranih davne 1992. godine. U prilogu se nalaze i videomaterijali, izvješća nacionalne i lokalne TV postaje koji su objavljeni na dan obilježavanja 25. godišnjice "Žute podmornice", 8. veljače 2017.

Uspješno se bavite i grafičkim dizajnom. Danas je dizajn ukomponiran u sve elemente naših života. Koliku ulogu ima lijepa ambalaža u odnosu prema samom proizvodu ili događaju? Događa li se često da je samo "pakiranje" znatno kvalitetnije od ponuđenog "sadržaja"?

- Grafički se dizajn neprestano razvija, pogotovo u domeni kreativne industrije i informacijskih tehnologija, a biti dio te priče u ovim vremenima uzbudljivo je i zahtjevno u isto vrijeme. Posebno mi je drago što je i Petar (sin) odabrao isti zanat, pa sada zajedno učimo i radimo. Dobar ili loš dizajn sastavni je dio dobrog ili lošeg proizvoda, usluge. Hoćeš li zbog dobrog dizajna konzumirati neki proizvod ili uslugu? Da. Hoćeš li nastaviti konzumirati nakon što utvrdiš lošiju kvalitetu? Ako baš moraš. "Ništa ne putuje brže od brzine svjetlosti, uz moguću iznimku loših vijesti, koje poštuju svoje posebne zakone." - Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere.

Vlasnik ste obrta koji se, između ostaloga, bavi i uzgojem aromatskog, začinskog i ljekovitog bilja. Čime se još na imanju bavite i je li to vaš svojevrsni bijeg od računala i sjedilačkog načina života?

- Na Brdu u Baranji, u šumi, moje je polje lavandina. To je portal u mir, u sebe. Svjež zrak, fizički rad, pčelarenje i vrt recept su za regeneraciju duha i tijela.

Jadran, Drava, brodić, jedra, najvjerniji prijatelj… Zaljubljenik ste u plovidbu jadranskim arhipelagom, ali i našom rijekom. Može li Osijek bolje iskoristiti rijeku uz koju se prostire?

- Karolina (supruga) i ja godinama smo jedrili Jadranom i takli sve veće otoke, od Brijuna do Koločepa. Jedriti smo počeli u poslijeratno doba, kada je Jadran bio pust, sidrišta slobodna i vale samo naše. A počeo sam zbog knjiga, naravno. Morski vuk Jacka Londona i Besa - brodski dnevnik Jože Horvata. Jedinstven je osjećaj buditi se u jednoj uvali, kupati u drugoj i konačno prespavati na sasvim drugom otoku, i to sve s pomoću vjetra. I tako 20-ak godina, svako ljeto dva tjedna. S Dravom živim od najranijeg djetinjstva, još od kada su me mama Zdenka i tata Nikola vodili na Želju na kupanje. Čamac je idealno sredstvo za druženje s rijekom, od Karašice do Dunava. No ja se ipak najčešće senkam na gradskim plažama i prudovima. Ne znam koji je prizor ljepši, grad gledan s vode iz čamca ili pogled s promenade preko rijeke na suprotnu obalu. I, naravno, u druženju s rijekom uvijek me prati najvjerniji prijatelj Ruby. Često sam imao priliku čamcem provozati sugrađane kojima je to bilo prvo takvo iskustvo i svi se uvijek oduševe novom perspektivom grada s rijeke. Za sve koji još nisu probali a voljeli bi, neka me slobodno potraže, rado ću ih provozati.

Uz rad na polju i jedrenje, odmor nalazite u knjizi i čitanju. Kako ste redoviti posjetitelj Knjižnice, puno ste toga i pročitali. Koje vas teme okupiraju, koje biste naslove preporučili i koje žanrove najradije čitate?

- Najviše me privlače knjige s temom duhovnosti. Mi, ljudi, kroz život tražimo Boga, a knjige nam pomažu da to činimo onako kako je i zamišljeno, kroz riječ. Volim čitati povijesne i biografske knjige na način da navedene događaje, mjesta, slike, pjesme istovremeno pretražujem na mreži. Recimo, odaberem biografiju Magi - Kao da je bilo nekad Dušana Vesića o klavijaturistici EKV-a Margiti Stefanović, krenem s čitanjem i istovremenim slušanjem pjesama koje se navode, gledanjem intervjua, fotografija, dokumentaraca. Ili, na primjer, uzmem Vrtoglave godine: Europa 1900. - 1914. Philippa Bloma i počnem istraživati mrežu paralelno s navodima iz knjige. Milina. Otvaraju se novi svjetovi koji te privuku novim naslovima. Čitanjem se oplemenjuješ i bolje razumiješ svijet oko sebe i sebe. Ulazak u knjižnicu doživljavam kao avanturu, uzbudljivo istraživačko putovanje kojim otkrivam do tada nepoznata vremena, prostore i ljude. Ako još niste, svakako pročitajte Knjigu životnih zakona Johna Marksa Templetona ili Tao mede pooha Benjamina Hoffa, iz koje izdvajam: "Ponekad kada stojiš na donjoj prečki nekog mosta i nagneš se da promatraš rijeku kako polako teče ispod tebe, odjednom shvatiš da znaš sve što trebaš znati."