Jedan od ponajboljih mlađih hrvatskih slikara današnjice tek je u 21. godini shvatio i odlučio da se želi baviti umjetnošću. Sudeći prema potražnji za njegovim radovima, odličnim ocjenama kritike i publike, čini se da je to bila dobra odluka. O važnosti umjetnosti u današnjem društvu, mogućnostima koje ona pruža, ali i o tetovažama i motorima razgovaramo s akademskim slikarom i kustosom Gradskog muzeja Vukovar, Zoranom Šimunovićem.

Relativno ste kasno shvatili da vas zanima umjetnost i da se njome želite baviti, kako to? Jeste li prije toga za svoj gušt nešto slikali, jesu li vas prijatelji nagovarali da se bavite slikanjem, divili vam se? Nije valjda da ste jedan dan uzeli kist i napravili sjajno djelo (smijeh)?

- Svi su umjetnici rođeni s tim darom, pitanje je samo kada i hoće li ga otkriti i prihvatiti. Moj je životni put bio izvan umjetnosti i dosta sam kasno shvatio i prihvatio da me jedino ona upotpunjuje i čini kompletnim. Oduvijek sam volio crtati i slikati, ali je to više bilo za moju dušu i nisam ozbiljno razmišljao o umjetnosti kao svom pozivu, da ću joj podrediti život. S obzirom na obiteljski posao, moje je školovanje išlo u tom smjeru pa sam upisao Agronomski fakultet, ali sam nakon godinu dana shvatio da me to ne ispunjava te sam odustao od njega. Onda sam upoznao suprugu koja me je nagovorila da se okušam u slikarstvu te sam u konačnici i završio Akademiju likovnih umjetnosti. Slikarstvo je proces koji zahtijeva potpunu predanost, rodite se s određenom dozom talenta, no ako ne radite na sebi, nećete uspjeti u ovom poslu.

Vaša se obitelj bavi poljoprivredom, kažete da je velika prednost za vas jer ste vrlo rano naučili kako funkcionira tržište. Koliko vam je to pomoglo u prezentaciji vas samog, vaših radova, marketingu u umjetnosti?

- Tržište je nemilosrdno. Većina ljudi smatra da je dovoljan talent, ali ako želite biti prisutni i viđeni na sceni, potrebne su i određene "menadžerske vještine". Prvenstveno je bitna organizacija rada, umjetnošću se morate baviti svaki dan, morate si sami ugovarati i dogovarati izložbe i projekte, morate raditi na promociji i marketingu te, u konačnici, na prodaji samih djela. Sve to oduzima iznimno mnogo vremena, ali kao što sam već rekao, uz jako puno truda i dobre organizacije ništa nije nemoguće. Danas su vam na raspolaganju i razni poticaji iz EU fondova te ih na neki način morate konstantno pratiti, pisati projekte, paziti na njihovu provedbu i biti stalno aktivni. U prilog vam ide ako ste prirodno komunikativna osoba i lako sklapate kontakte. Situacija je takva zato što kod nas ne postoje osobe koje se profesionalno bave tim dijelom posla umjesto vas, kao što je to slučaj u nekim zapadnim zemljama.

Vaši su radovi vrlo traženi diljem svijeta. Kako je do toga došlo? Gdje ste do sada izlagali, koja vam je dosadašnja izložba ostala u posebnom sjećanju i što pripremate u nadolazećim danima?

- U posljednje sam vrijeme kao autor postao tražen i izvan granica Republike Hrvatske. Naravno, korona je malo pomutila planove, ali ipak će do kraja ove godine biti realizirane dvije inozemne izložbe (Italija - Bari i Trst) te jedna domaća, u Šibeniku. Za 2021. godinu potvrđene su tri izložbe i odvijaju se pregovori za još nekoliko njih, tako da će u konačnici doći do brojke od 18 samostalnih i više od 25 skupnih izložbi tijekom sedam godina djelovanja. Do realizacije svih tih projekata došlo je uz puno višegodišnjeg rada i spajanjem svih već navedenih vještina. Sve su izložbe i projekti specifični te su mi upravo zbog toga sve jednako drage i ne mogu ni jednu izdvojiti kao posebnu. Svakoj se izložbi veselim kao da mi je prva i upravo je to jedna od točaka koja me tjera da nastavim dalje.

Može li se danas u Hrvatskoj pristojno živjeti od slikanja? Koči li eventualna financijska neizvjesnost, odnosno egzistencijalna pitanja, umjetnike u tome da u cijelosti razviju svoje talente?

- Unatoč teškoj financijskoj situaciji u Hrvatskoj sam do sada uspijevao pristojno zarađivati od svog slikarstva, no kako smo dijelom globalnog tržišta, moj je cilj ići sa slikama i prodajom izvan hrvatskih granica. Umjetnička su se djela uvijek smatrala luksuznom robom, a s obzirom na veličinu Hrvatske, broj je kupaca malen. Budući da smo u Europskoj uniji i da su nam granice otvorene, svi bi umjetnici trebali proširiti svoje tržište kako bi lakše osigurali egzistenciju. Ponavljam, na raspolaganju danas imate razne fondove i treba ih sve koristiti. Što se tiče drugog dijela pitanja, sve zavisi od umjetnika do umjetnika. S jedne strane imate umjetnike koji unatoč svojim egzistencijalnim problemima stvaraju vrhunska djela i neizvjesnost im je svojevrsna inspiracija. S druge strane, imate umjetnike koji su uz stvaralaštvo pronašli dodatni posao te su s vremenom svoje stvaralaštvo ostavili postrani i uljuljkali se u sigurnost posla i redovnih primanja. Ja uspijevam balansirati između umjetničkog stvaralaštva i redovnog zaposlenja, neopterećen u stvaralaštvu.

Jednako ste uspješni i u kustoskom poslu. Do sada ste pripremili različite muzejske postave s umjetnicima iz mnogih dijelova svijeta, dajete priliku mladim autorima. Koliko vam je kao umjetniku teško ocjenjivati druge, odlučivati o tome što valja izložiti?

- Najvažnije pitanje na intervjuu za posao kustosa bilo je kako ću ja kao umjetnik staviti svoj ego po strani i dati priliku drugim autorima. Kao i sam mladi autor, bio sam svjestan koliko je teško doći do galerijskih prostora u Hrvatskoj te sam odlučio da ću pomoći, koliko je to moguće, svim kolegama umjetnicima. Ta je misao prisutna i danas te uz već renomirane autore u galerijski program uvijek uvrštavam i one koji će to tek postati. Kao kustos trudim se pripremiti raznovrstan sadržaj za publiku te svake godine organiziram nekoliko inozemnih i domaćih izložbi raznovrsnog sadržaja kako bi autori iz svakog umjetničkog područja mogli biti prikazani u našem muzeju.

Veliki ste zaljubljenik u motore, njegujete hipsterski stil odijevanja, a tijelo ste prekrili tetovažama. Što vozite, gdje se odijevate i tko vam je radio tetovaže?

- Motori su oduvijek bili moja velika ljubav, pa i ne čudi što sam ponosan vlasnik jednoga, Yamahe Drag Star 1100 u preradi CPR Custom Garagea. Stil odijevanja mi je godinama isti, čak i prije nego što je bio poznat pod nazivom hipsterski. Nemam neki omiljeni brend odjeće i obuće, uglavnom nosim i kupujem ono što mi se svidi i u čemu se osjećam ugodno.Tetovaže su pak moje malo umjetničko djelo, sve što je na meni fragmenti su mojih slika koji su preneseni na tijelo. U samom su me početku tetovirali tattoo majstori, ali sam s vremenom kupio svu opremu za tetoviranje pa se tetoviram sam. Tako mi je najlakše jer sam znam što točno želim, pa ako i napravim glupost, uvijek može proći pod "to sam tako htio" (smijeh).

Znate li da GISKO posjeduje respektabilnu zbirku umjetničkih knjiga u koje svaki umjetnik rado zaviri? Pratite li stručnu literaturu, postoji li u svijetu umjetnika svojevrsna biblija koja se mora imati ili bar pročitati, te što čitate kada se opuštate?

- Znam za odličnu GISKO-ovu zbirku i ta me činjenica osobito veseli jer u Osijeku djeluju Škola primijenjene umjetnosti i dizajna te Akademija za umjetnost i kulturu kojima spomenuta građa zacijelo može biti od velike koristi i pomoći. Osobno čitam isključivo stručnu literaturu. Ono što bih svakome savjetovao jest Jansonova Povijest umjetnosti i Taschenova Umjetnost 20. stoljeća, za početak. Poslije su dovoljne monografije autora po izboru. Da budem iskren, više me opušta slikanje nego neka dobra knjiga.