Prof. dr. sc. Kornelija Petr Balog radi na Odsjeku za informacijske znanosti osječkog Filozofskog fakulteta. Glavna je urednica Vjesnika bibliotekara Hrvatske, stručnjakinja za knjižnice, muzeje i arhive, mentorica brojnim studentima od kojih izvlači maksimum usmjeravajući ih na stručni put protkan znanstvenim, ali i ljudskim vrijednostima. Traži rad, napredak i zalaganje. sve to pak nagrađuje, ili ne, do najsitnijih detalja razrađenim bodovnim sustavom. Rekli bi studenti, pravedno i svakom po zasluzi.

Znanstvenu je zajednicu koronavirus, kao i ostatak svijeta, zatekao donekle nespremnu. Kakva je situacija na vašem Odsjeku i Filozofskom fakultetu općenito?

- Koronavirus nas je iznenadio i donekle uznemirio, no ne mislim da nas je zatekao nespremne. Odsjek za informacijske znanosti već više od desetljeća aktivno i intenzivno koristi Moodle, sustav nastave na daljinu koji je u vrijeme epidemije poslužio kao dominantna platforma za obavljanje nastave. Uz njega, nastavnici na Odsjeku su koristili i Virtualnu učionicu FFOS-a uz alat za održavanje videokonferencija Big Blue Button te su se preko te tehnologije održavala online predavanja u realnom vremenu. Budući da je alat omogućivao dvosmjernu komunikaciju, preko njega su održavane i vježbe i studentske prezentacije. Osim Moodlea, kolege su koristili i druge alate poput Loomena, Skypea i sl. Što se tiče kolokvija i ispita, oni su organizirani kao online pismeni ispiti preko Moodlea. Međutim, u svemu ovome nedostaje ljudski kontakt, neometana komunikacija sa studentima i kolegama.

Za jesen se najavljuju ponovni problemi zbog koronavirusa. Kako će navedeno utjecati na samu provedbu nastave i na zadržavanje visokih obrazovnih standarda?

- Nisam sigurna da je održavanje nastave na daljinu na duže vrijeme dobro rješenje. Možda bi trebalo osigurati nekakav hibridni sustav kombinacije nastave na daljinu i nastave u učionicama. Ovo bi posebno bilo važno za vježbe, a koje mogu svladati samo u određenom laboratoriju, vježbaonici i sl. Što se tiče učinkovite provjere znanja i jamstva da se studenti ne služe nedopuštenim metodama, to je problem i kod "normalne" nastave, a kod virtualne je to posebno izraženo. Neki moji kolege inzistiraju na online usmenim ispitima, no što napraviti kada student kaže da nema kameru ili mikrofon, da mu je internetska veza slaba te da nije imao novca kupiti bon?! Budući da neki studenti nemaju infrastrukturu koja bi im omogućavala nesmetano praćenje nastave i polaganje ispita, onda mi se čini diskriminirajuće da se inzistira na tom načinu provjere. Filozofski fakultet Osijek izdao je uputu da se svi ispiti, koliko je to god moguće organizirati, održavaju na daljinu, no nije isključio održavanje ispita i na Fakultetu.

Informacijske znanosti znanstveno su polje koje se bavi izučavanjem informacija. Koja znanja i vještine stječu vaši studenti na Odsjeku?

- Termin "informatologija" obično je problematičan za razumijevanje i javnost često ne zna što se točno krije iza ovog studija. Sam termin implicira da se radi o osobama koje se bave proučavanjem informacija i djelovanjem u širokom spektru informacijsko-komunikacijskog polja. Naš je studijski program kreiran tako da informatolozi svoje kompetencije temelje na osnovnim predmetnim kompetencijama knjižničara kojima su pridodana znanja i vještine uporabe i upravljanja informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (IKT) te digitalnim izvorima. Studenti dobivaju dragocjene stručne kompetencije iz područja organizacije informacija, izgradnji zbirki, dizajna korisničkog iskustva, korisničkih studija, programiranja, grafičkog dizajna i sl. Međutim, pored stručnih kompetencija, studenti završetkom našeg programa stječu i kompetencije javnog govorništva, pisane komunikacije, timskog rada, rješavanja problema i sl. Naši se studenti upošljavaju u različitim vrstama informacijskih ustanova. Osim u knjižnicama, dominantno su mjesto upošljavanja softverske tvrtke diljem Hrvatske.

Knjizi i knjižnicama pojavom svake nove tehnologije predviđaju propast. Vidimo da i jedno i drugo unatoč tome već stoljećima opstaje?

- U pravu ste - već se duže vremena prognozira propast knjige i knjižnica, no i dalje smo okruženi i jednim i drugim. Knjiga možda i mijenja svoj format i medij, ali knjiga je u biti, kao niz misli i ideja koje prenose neku informaciju, ili nas, jednostavno, zabavljaju i pružaju razonodu, i dalje prisutna. Sedamdesetih je godina 20. stoljeća jedna američka teoretičarka informacijskih znanosti, Barbara Moran, najavila "bespapirno" društvo dolaskom 21. stoljeća. Međutim, 21. stoljeće došlo je i sa sobom donijelo veću potrošnju papira nego ikada. S vremenom smo postali malo ekološki osvješteniji, pa se nastoji više toga odraditi u digitalnom obliku, no unatoč tomu ostaje činjenica da potrošnja papira raste u cijelom svijetu. Papirnata će knjiga vjerojatno uvijek imati svoje čitatelje, one koji s knjigom u ruci (a ne e-čitačem) odlaze u krevet ili ju čitaju na plaži. Što se knjižnica tiče, one nikako neće nestati, dapače, potrebnije su nego ikada. Uzmite, recimo, trenutačno najveći problem - kako pronaći relevantnu informaciju u moru dezinformacija. Kako znati kojem izvoru i autoru vjerovati? Upravo su knjižnice te ustanove koje nam jamče točne i vjerodostojne izvore.

Sudjelujete na stručnim skupovima i okruglim stolovima gdje nerijetko iznosite nove spoznaje i rezultate stručnih istraživanja. Koliko je teško popratiti sve dostupniju stručnu građu?

- Dakako da je danas najveći problem pronaći relevantne i točne informacije i izvore. To doista nije jednostavno i postoje brojne tehnike, pa čak i strategije. Velika su pomoć online baze podataka koje indeksiraju recenzirane tekstove. To je već velika pomoć i smjernica da se tome može vjerovati, premda i tu treba biti oprezan. Međutim, dodatni je problem što su online baze podataka obično jako velike pa onda i tu treba biti mudar oko toga što odabrati. Ovdje je dodatna pomoć slijeđenje izvora koje su koristili i citirali neki drugi autori. Dovoljno je pronaći nekoliko relevantnih članaka (2-3), iz njih se onda može saznati o drugim autorima koji su pisali o temi relevantnoj za nas. Isto tako, postoje citatne baze podataka koje bilježe podatke i o tome tko je citirao neki rad u budućnosti. I na kraju bih naglasila da, iako u ovom svom opisu nisam spomenula knjižnice, one su upravo institucije koje su mi omogućile pristup tim svim bazama podataka. Njihova je uloga u današnjem vremenu promijenjena, ali važnost nikako nije smanjena.

Iako ste cijele godine uz knjigu, uz koje se naslove opuštate na godišnjem odmoru i koje biste preporučili našim čitateljima?

- Uza svu stručnu literaturu uvijek volim pročitati i nešto lakše štivo, nešto što će me zabaviti ili potaknuti na razmišljanje. U posljednje sam vrijeme pročitala dvije knjige koje su me se dojmile - radi se o djelima Dobri ljudi Nira Barama i Priručnik za spremačice Lucije Berlin. Roman Dobri ljudi ima dva glavna lika - jedan se nalazi u nacističkoj Njemačkoj, a drugi u Sovjetskom Savezu - koji žive i djeluju uoči Njemačke invazije na Poljsku 1939. godine. Priručnik za spremačice je zbirka kratkih priča izvanredne Lucije Berlin i originalnim stilom priča život ove autorice. Osim ove dvije knjige koje sam pročitala nedavno, moj je favorit Povjesničarka Elizabete Kostove. To je djelo koje sam počela čitati nevoljko, odbijala me činjenica da je to “još jedan” roman o vampirima. Zato sam se tijekom čitanja toliko iznenadila i oduševila - autorica je na vrlo sofisticiran i inteligentan način ispričala jednu ljubavnu priču, ali ujedno i povijest ovih naših krajeva. I na kraju, za čitanje na plaži, preporučila bih autoricu Elin Hildebrand, čiji je stil vrlo lagan i koja često piše o ljetu i jednom otoku blizu američke obale.