Više od 20 godina nastoji aktivno poticati suradnju i razumijevanje među ljudima. Radi na osposobljavanju mladih ljudi s ciljem da preuzmu odgovornost za sebe i razvitak društva čiji su dio, društva u kojem su njihove potrebe prepoznate i nailaze na odgovor na svim razinama. Vedra, nasmijana, elokventna i puna razumijevanja, tako Irenu Mikulić, voditeljicu obrazovanja osječkog PRONI Centra, opisuju svi oni koji su se s njom bilo kada susreli.

Davne 1996. pokrenuli ste inicijativu za osnivanje Centra, a 1998. organizacija se i osnovala. Od tada do danas susreli ste se i svjedočili mnogim problemima u zajednici?

- Od tada do danas ipak su se neke stvari promijenile, a čemu smo intenzivno i mi pridonosili. Imamo neke nove oblike i aktivnosti u obrazovanju, potaknuli smo i kreirali zakone i politike, rada je s mladima u neformalnom obliku puno širi, dinamičniji, kreativniji, za mlade poticajniji, jer otvara prostor za učenje, različite aktivnosti i zabavu, u puno segmenata mladi su postali partneri u realizaciji svojih ideja. Davnih 90-ih u Osijeku je bilo važno dati mladima priliku da izbace iz sebe sve ono što se u njima, njihovoj obitelji i zajednici akumuliralo tijekom rata. Ta su vremena neusporediva s današnjim prilikama za mlade. Mladi se danas, srećom, ne sjećaju grada u to vrijeme, prekrivenog vrećama s pijeskom i daskama, po kojem ubrzano hodaju tmurni ljudi, nije bilo boja, a priželjkivali smo da bar jedna irokeza prođe gradom i unese radost. U takvom su okruženju mladi bili potpuno zapostavljeni, a njihove aktivnosti i potrebe svedene na kartanje u podrumu, neki tulum, povremeno neki koncert pred Kadenom, možda neki trening, no u ukupnosti vrlo skromno. Tada smo odlučili unijeti kulturu, nova znanja i pokretati drukčije aktivnosti, raditi u bolnici, domovima za djecu, sa siromašnim mladima, mladima iz mješovitih brakova, prognanicima i izbjeglicama, djecom poginulih branitelja i mnogima drugima, kojima smo bili oaza razuma i potpore. Danas je situacija ipak drukčija. Mladi se udružuju, razvijaju konkretne, kreativne, pametne inicijative, razvijaju festivale, razmišljaju poduzetnički i izvor su ideja za razvoj, a njihov se glas ipak jače čuje.

Cilj je vaše organizacije pomoći mladima u poboljšanju kvalitete življenja, pronalaženju mogućnosti i osvješćivanju o postojanju izbora. Kakva je situacija danas s mladima u Osijeku?

- Mislim da današnje generacije mladih u gradu jednostavno žive svoj život. Problem je u starijima, koji današnjicu uspoređuju s nekim prijašnjim vremenima, svojim iskustvima i sjećanjima. No te uspomene nemaju veze s današnjim generacijama mladih. Razlike možemo isticati u kontekstu društvenih i osobnih vrijednosti, koje se uistinu jesu promijenile, i zapravo su devalvirale. U kontekstu mladih, njihovih potreba, navika, ponašanja, pa i nadanja i zadovoljstava, upravo su (ne)postojeće društvene vrijednosti možda i najveći pritisci i utjecaji koji se zrcale u mladima. Današnji su mladi izloženi enormnoj količini informacija, često vrlo netočnih, izloženiji su korekcijama, usporedbama, procjenama i ocjenama koje nemaju veze s njihovim osobnim kapacitetima. S druge pak strane, u svakom mladom čovjeku postoji golema sila, ogromna energija stvaralaštva, koja, ako se afirmira, može dotaknuti svemir. Nju treba poticati, nju treba isticati i njoj treba mlade usmjeravati.

Je li, prema vašem mišljenju, kod mladih sve prisutnija apatija, nezainteresiranost, trivijalnost, inercija za sudjelovanje u rješavanju krucijalnih pitanja?

- Na prvu se upravo čini kako su mladi apatični, bezvoljni, neaktivni, pa onda i neljubazni, bahati, neodgovorni, ovakvi ili onakvi. S druge pak strane, ne uči ih se dubljim promišljanjima, donošenju odluka, u njihovo se ime odlučuje, njihov se glas, ako se i podigne, sputava, umjesto da ih se sluša i uvaži. Ništa im drugo i ne preostaje nego da se ne trude, jer nemaju zašto. Sve što zamisle ili žele, netko kaže “ne može”. Okruženi su lošim primjerima, a mediji predstavljaju one informacije koje su prepune negativnosti, siromaštva, bezvoljnosti, loših namjera, sudskih procesa i sl. Čemu se onda mladi mogu okrenuti nego upravo trivijalnostima i površnosti. Na takav način prazne mozak. Ako i ima razloga za kritiku, onda bi ona trebala biti ipak malo drukčije izražena, trebala bi potaknuti promišljanje i promjenu ponašanja, a ne služiti za etiketiranje i svojevrsno nasilje nad mladima.

Često se upotrebljava izreka Na mladima svijet ostaje., od njih samih očekuje se društveni angažman i odgovornost, no istovremeno se ne uzimaju u obzir njihove potrebe, ideje i rješenja. Kada smo i gdje kao društvo pogriješili?

- Pomalo sam s vremenom razvila “alergiju” na formulacije “na mladima svijet ostaje”, “mladi su naša budućnost”… Nisu! Mladi su sadašnjost i tako će uvijek biti. Mladost je vrlo zahtjevno razdoblje razvoja svake osobe, vrlo kompleksno, izazovno, ponekad najdivnije, a ponekad najtužnije. To društvo treba razumjeti. Kad kažem društvo, mislim na društvo od obitelji do globalne zajednice. S druge strane, u današnjim prilikama i u smislu razvoja, mladi znaju često puno više od “mudrijih i pametnijih”. Od njih kao zajednica i društvo očekujemo da su uspješni, pametni, obrazovani, da su pristojni, dobri, poslušni i odgovorni, iskreni, da su aktivni, a zapravo im gotovo ništa kao društvo ne pružamo. Najviše griješimo kada podcjenjujemo njihova znanja i saznanja, i kada ih isključujemo.

Vaš osobni rad temelji se na poštovanju vrijednosti, mišljenja i iskustava svakog pojedinca. Kakvu ulogu u navedenome, prema vašem mišljenju, ima knjiga i čitanje? Koju stručnu literaturu savjetujete dionicima vaših projekata?

- Čitanje definitivno utječe na razvoj kapaciteta. Utječe na emocije, potiče promišljanja, pokreće maštu, informira, otkriva nepoznato, širi vidike za razumijevanje drukčijeg, za razumijevanje sebe. Doživljaj knjige, kao i životnih situacija i stvarnih događaja, osobne je naravi. Stoga s preporukama treba biti oprezan. Naslovi koje inače predlažem vrlo su raznoliki, i uvijek ovise o pojedincima i njihovim potrebama zbog kojih ih predlažem. Postoji jedna knjižica Marka Smitha Creators not Consumers, koja je ostavila snažan dojam na mene, mogu slobodno reći, utjecala na to da uvijek razmišljam, promoviram, radim i živim principe razvojnog rada s mladima. Tu su, naravno, i drugi stručni naslovi i autori, poput Majde Rijavec i Josipa Jankovića, zatim Paula Freirea, čija je teorija o Potlačenima apsolutno predivna. Meni možda najvažnija literatura, koja mi tumači znanstveno i informativno, a onda i profesionalno razvojnu psihologiju, knjiga je Vaste, Haitha i Millera Dječja psihologija.

Uz koje se naslove vi opuštate, uz koje ste tijekom godina rasli kao osoba, uz koje pobjegli od svakodnevice?

- Odrastala sam uz oca koji je bio nastavnik književnosti i povijesti, i koji je imao ogromnu kućnu biblioteku, za koju smo moje prijateljice i ja radile čak i kartoteku i šifrarnik, te smo susjedstvu posuđivale knjige i tako učile naslove, zabavljale se i literarno međusobno odgajale. Uz njega mi se definitivno razvila ljubav za čitanje i knjige, i vjerujem da je to najbolje nasljeđe koje sam dobila. Odrastala sam uz različite autore, Hessea, Nietzschea, voljela sam Márqueza, ruske klasike, sve sam ih pročitala, ni jednu lektiru od prve do posljednje godine mog školovanja nisam preskočila. Volim avanturističke, povijesne i triler romane, jer su često izvor fantastičnih informacija. Trenutno sam na odmoru i čitam dvije knjige, jednu koja mi hrani moja ljudska i glazbena uvjerenja i neopisivu ljubav prema bendu Ekatarina Velika, knjigu Aleksandra Žikića Mjesto u mećavi - priča o Milanu Mladenoviću, i jednu koja mi hrani um i dušu, knjigu Jorgea Bucaya Ispričat ću ti priču.