Tatjana Grganović: Kultura je svemu začin, životu daje okus i miris, kultura je ljubav
Datum objave: 1. kolovoza, 2020.
Tatjanu Grganović, voditeljicu propagande u Dječjem kazalištu Branka
Mihaljevića u Osijeku i voditeljicu na Radiju Osijek, najčešće možemo vidjeti
vedru i nasmijanu. Kako i ne bi bila dobro raspoložena kad ju je priroda
nagradila vrsnim glasom, stasom i još većom mudrošću. Uz to, Tanja i njezin
motor brži su od svakog straha. Kad ne radi, uživa u čitanju, vježbanju,
putovanjima i kupanju na Dravi.
KULTURNA
POSVUDUŠA
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku godinama je vidljiv i jako
važan kulturni segment našega grada. Svjedočimo novim kreativnim iskoracima
donjogradskog teatra - kulturu dovozite ljudima pod prozor, izravno u njihov
kvart?
- Naše se malo kazalište doista trudi približiti svim
segmentima publike, od one najmlađe do nešto zahtjevnije kao što su
srednjoškolci. Uz predstave za vrtićku i osnovnoškolsku djecu nižih razreda,
radimo i predstave koje su namijenjene višim razredima osnovnih škola i
srednjoškolcima. Sezona 19./20. odjednom se pretvorila u koronasezonu i mi smo
se u vrlo kratkom vremenu morali preorganizirati. Naši su glumci, dok je to bilo
dopušteno, fizički održavali probe, a potom su iz svojih domova snimali
videoporuke za naše gledatelje, predstave smo iz teatra preselili na online
platforme i televiziju kako bismo i dalje živjeli kazalište i pružili podršku
svima koji su bili osuđeni na boravak kod kuće. Ipak, s druge strane, prisilni
je lockdown izrodio i novu predstavu. Naime, u suradnji s Gradom Osijekom i
Kulturnim centrom, u sklopu sjajno osmišljenog projekta Kultura na kotačima,
naši su glumci Ivana Vukićević, Đorđe Dukić i Gordan Marijanović priredili
autorski projekt Jednozubi gusar, koji je izveden na Sjenjaku, a čim smo se
vratili u Kazalište, predstava je dopunjena i uobličena te je izvedena besplatno
na Trgu bana Jelačića i u dvorištima brojnih dječjih vrtića.
Dobro
surađujete s Gradom Osijekom. U protekle je dvije godine nekoliko zamjetnih
zajedničkih projekata iza vas. O čemu se radi, kako dolazite do ideja i što nam
pripremate za nadolazeće dane?
- Dječje kazalište rado sudjeluje u
svim gradskim manifestacijama, osobito onima koje se tiču kazališne umjetnosti.
Jedan od tih projekata je Kazališni maraton koji je svoje drugo izdanje imao tik
uoči koronakrize. Grad je osmislio ovu manifestaciju, a do dječjeg programa
svake godine dolazimo zajedničkim promišljanjem. Isto tako, sve premijere na
Osječkome ljetu kulture naši su zajednički projekti, tj. koprodukcije. Ljeto
kulture nekako osjećam i kao svoje s obzirom na to da sam doista dugi niz godina
sudjelovala u organizaciji i bila zadužena za press-službu pa doista volim
vidjeti kako raste iz godine u godinu, a osobito kada su uvjeti nemogući, kao
što je to bilo ove godine. Kultura je svemu začin, životu daje okus i miris,
kultura je ljubav. Zato je iznimno važno da takve manifestacije postoje i rastu,
nastaju nove, stvaraju se tradicije koje grad čine gradom. Zapravo, u Osijeku
ima toliko događanja da ih čak i netko tko je stalno "na gasu" ne stigne sve
obići. Koncerti, likovni sadržaji, kazališni programi kroz godinu u naš grad
donose nove ljude, različite estetike, i gotovo je nemoguće popratiti sve što je
ponuđeno. Kao i svaka posvuduša, volim na Akademiji vidjeti završne ispite,
godišnje izložbe, tamo se mogu ‘nanjušiti‘ sjajni novi suradnici za neke buduće
projekte, ali i steći doživotni prijatelji i suputnici kroz zajednički
senzibilitet prema umjetnosti. A kad smo već kod korone, baš nam je pomrsila
konce i osujetila nas u pripremi nekoliko doista važnih projekata, koje smo
morali odgoditi za neko sretnije vrijeme. Nova sezona u kazalištu prilagođena je
trenutnoj situaciji, pa smo već osmislili nove predstave koje djeci donose
začudne svjetove, a jedan od najvažnijih lutkarskih festivala u Hrvatskoj,
Susret lutkara i lutkarskih kazališta - SLUK, ponovno je dogodine u Osijeku i
tome se silno veselimo.
Dječje kazalište višegodišnji je partner i
Osječkom ljetu kulture. Brojne su premijere nastale tijekom godina suradnje. Što
ja vaš zadatak u toj i sličnim suradnjama?
- Osječko ljeto kulture
sjajna je platforma za produkciju novih projekata, pa su zajedničkim
nastojanjima nastajale neke od ponajboljih kazališnih predstava, koje su
građanima otkrivale nova lica gradskih trgova, ulica, zaboravljenih dvorišta,
skrivenih zakutaka i čarobnih parkova. Kroz ljeta gradom defiliraju poznati
umjetnici i umjetnici koje tek upoznajemo, ali uvijek su to programi koji grade
kulturni identitet grada. Moj je zadatak, kao i kod svih predstava našeg
kazališta, osigurati vidljivost u medijskom prostoru, organizirati sve što je
potrebno za produkciju programa, a tu se ubraja doista sve, od nabave starog
poklopca za viteški štit iz mamine smočnice do uređivanja izdanja koja prate
predstavu poput plakata i knjižica, komunikacije sa svim suradnicima, glumcima,
redateljem, a kada je riječ o Osječkome ljetu kulture i s gradskom upravom,
press-službom OLJK-a i publikom.
GOVORI S
OSMIJEHOM
Osim u Dječjem kazalištu, angažirani ste i na Radiju Osijek. Od ove dvije
vaše ljubavi - koja je veća? Ljudi se u dobroj mjeri groze javnih nastupa,
javljanja za TV i radio. Što biste im savjetovali?
- Nemjotej me
pitati koja je veća, obje su najveće! Radio je moja prva ljubav, ali nije
jedina. U mom srcu ima mjesta k‘o u tramvaju, pa onda stane i radio, i
novinarstvo, ali i kazalište. Radio obožavam, volim pozornicu, mikrofon, volim
voditeljske gaže, volim pisati, a sve to što imam na radiju, imam i u kazalištu.
Stalno mislim kako sam imala nevjerojatnu sreću da radim baš ono što volim. Imam
se priliku kreativno izražavati na oba svoja radna mjesta, a privatni i poslovni
život su mi gotovo neodvojivi jedan od drugoga jer su ljudi s kojima radim
većinom i moji prijatelji. Što se tiče savjeta, svim mladim kolegama uvijek
prenosim savjet koji sam ja dobila kad sam počinjala svoju radijsku avanturu:
govori s osmijehom, i tu dodajem još nešto jako važno, a to je priprema. Bez
pripreme nema ni dobrog javljanja, teksta, predstave...
Iziskuje li
sav taj posao puno proučavanja stručne literature, djela autora koja se kod vas
izvode? Koje biste stručne naslove preporučili svojim mladim
kolegama?
- Sve što me pitate još me više čini uvjerenom da sam
okružena samo lijepim i sretnim situacijama, i onda mi je lako iz moje emocije
pisati o predstavama. Naravno da su neke predstave bolje, a neke najbolje, ali
sve su nekako moje i doista volim svoj posao u kojemu mogu pisati dobre vijesti,
spajati talentirane suradnike, družiti se s kreativnim ljudima. Čitam sve što
posao zahtijeva - od tekstova predstava do romana po kojima su nastali. Još se
učim kazalištu i mislim da ću kazalište učiti cijeli život. Preporuka? Čitajte
sve što vas veseli. Ali čitajte.
Često vas se može vidjeti na Dravi uz
kakav dobar roman. Preporučite našim čitateljima naslove uz koje se, prema vašem
mišljenju, najbolje odmoriti u ove tople dane.
- Da, pola moje
prtljage za godišnji odmor su knjige. Bez obzira na to idem li na more ili samo
na Dravu, idem li autom ili motorom. Knjige moraju stati! Najčešće čitam prema
preporuci prijatelja, oni su mi izvor informacija o dobrim naslovima. Svoju
kućnu biblioteku držim na razumnom broju knjiga, baš nedavno sam pravila čistku
i pun auto knjiga poklonila zato što smatram da knjige trebaju cirkulirati, da
ih trebaju listati neki drugi prsti i gledati nove oči. Moj je najveći izvor
knjiga velika biblioteka kolege novinara Saše Drinića koji me uvijek opskrbi
novim slovima. Volim slikovnice, i ako želite doista pročitati nešto čarobno,
preporučam vam Veliku tvornicu riječi francuske autorice Agnes de Lestrade koju
je ilustrirala Valeria Docampo, a dobila sam ju na dar od prijateljice,
redateljice Tamare Kučinović. Jamčim vam mokro oko svaki put kad ju
pročitate.