Vrijeme potpune ili djelomične izolacije zbog pandemije izazvane koronavirusom mnogi će od nas pokušati iskoristiti za sve ono za što dosad nismo imali dovoljno vremena. Bilo da je riječ o kuhanju, spremanju ladica i ormara ili pak čitanju. Došao je trenutak za sve one nepročitane knjige na našim policama ili prisjećanje o onom davno pročitanom. Za neke bijeg od stvarnosti, za neke razonoda ili prilika da se vratimo u neka sretnija vremena. U svakom slučaju, više nitko ne može reći da je čitanje privilegij, čitanje je od danas pa nadalje odluka!

Kako tu odluku provode naši sugrađani i kako se nose s krizom, prva, u virtualnom razgovoru s Đelom od Gisko, otkriva Areta Ćurković, poznata glumica i dramska pedagoginja.

Kako provodite izolaciju, pada li vam teško? Kako vam prolaze dani i imate li nekakav kreativni savjet kako što bolje iskoristiti dano nam slobodno vrijeme?

- S jedne strane zafrkavam sa suprugom da smo kao u filmu, svaki dan nekako istim ritmom, a vrijeme kao da stoji. S druge strane, bioritam nam je zdraviji i uredniji nego ikad dosad. Zanimljivo je da imam puno snage i energije jer sve nekako stignem napraviti. I uživam u tome jer sam tako odlučila. Odlučila sam ne očajavati, nego sad riješiti sve zaostatke, kuhati neopterećeno i s guštom. Jednako tako, kad sve krene ponovno u pogon, veselit ću se i uživati u stvaranju novih predstava, igranju starih i sudjelovanju u novim projektima. Mislim da sam više prisutna na društvenim mrežama i virtualnim kontaktima. Kako je trebao krenuti show “Zvijezde pjevaju”, u kojem sam trebala sudjelovati, i dalje sam nastavila pjevati doma, gledam predstave koje puštaju online jer sam dosta toga propustila zbog mojih angažmana. Što se tiče savjeta, nemam ništa posebno, ali, evo, kao što rekoh, mnoge su se platforme otvorile - od predstava, filmskih naslova, koncerata... sve je na mreži. Ljudi su se angažirali u velikom broju. Vizualiziram bolji svijet kad sve ovo jednom prođe, ljude koji će se bolje ponašati i mijenjati svoje prioritete te će im pokretač za sve biti ljubav prema nekomu ili nečemu.

Mnogi od nas imaju na svojim policama poneki nepročitani naslov, je li situacija i kod vas takva?

- Ooooooo, da, itekako. Nisam na to ponosna, ali zapravo ne čitam onoliko koliko bih htjela i željela, i užasno mi to nedostaje. Točnije, čitam puno toga u isto vrijeme, od iščitavanja tekstova do razne pedagoške literature. Na jednom sam festivalu za djecu i mlade dobila britansku, njemačku i poljsku čitanku, koje sadrže po sedam kazališnih tekstova autora tih zemalja za djecu i mlade.

S kojih naslova na polici planirate “obrisati prašinu”, što ćete sada prvo pročitati?

- Već čitam ‘na mahove’ i pročitat ću sad sigurno jer sam stalno pri kraju (ali nikako) ‘Ciganin, ali najljepši’ Kristiana Novaka. Čitam i knjigu koju sam dobila za rođendan, Shunmyo Masuno “Umijeće jednostavnog življenja”, a tu je i knjižica koju stalno volim iznova nasumično otvarati “Unutarnji glas ljubavi” Henrija J. M. Nouwena. Ono što sam pripremila za izolaciju su knjige “Marija žena naših dana” Antonija Belloa, koju sam nedavno dobila na kazališnu adresu od jednog franjevca za 25 godina rada. Hvala mu na iznenađenju. Zatim, tu je Čedo Prica Plitvički i knjiga “Kuće sudbine” koju sam dobila od glumice Alme Price nakon snimanja filma “Dnevnik Diane Budisavljević” te “Čistoću” Jonathana Franzena, koju mi je muž poklonio za jednu godišnjicu braka nakon što sam pročitala njegovu “Slobodu”.

Kupujete li knjige ili češće posuđujete u GISKO-u?

- I kupujem i posuđujem u knjižnici. Nisam se opskrbila, čak mi je istekla članarina, koju moram obnoviti, a posljednje što sam podigla i pročitala prije ovog ludila bila je knjiga ‘Jane Perkanova’ Ane Bako.

Koje biste naslove preporučili našim čitateljima da svakako pročitaju kad se ova situacija smiri?

- “Most ponad burne rijeke” Dalibora Talajića i “Ciganin, ali najljepši” Kristiana Novaka. Prvu jer donosi stvarnu i istinitu priču o borbi koja te u isto vrijeme i emotivno potrese, ali i protrese, a drugu jer je aktualna, zapravo vrlo ‘ozbiljan’ hrvatski roman. Kako je rekao jedan kritičar, “to je iznimno kalorična literalna poslastica”. Nakon ove korone, oni koji su izišli bolji shvatit će zašto i što je najvažnije u životu. Ljubav i samo istinska ljubav! I za mene ona stara: Nije važno tko smo, nego kakvi smo.

Imate li kakvu poticajnu poruku za naše čitatelje?

- Samo hrabro, odgovorno, s vjerom da će iza svega ovog doći neka nova i bolja vremena. Uz citat iz Kunderina romana “Nepodnošljiva lakoća postojanja”: “U nužnosti nema čarolija, a slučajnost ih je puna. Ako ljubav treba da bude nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati slučajnosti kao ptice oko svetog Franje Asiškog.”