Kada biste na ulici sreli slučajnog prolaznika, naročito onog mlađe generacije, i upitali ga što mu znači gruntovnica, katastar ili državni arhiv, može se pretpostaviti da bi samo rijetki znali odgovor na to pitanje. Za razliku od njih, oni stariji, naročito oni koji su nekada kupovali ili prodavali neku nekretninu, itekako bi znali odgovor na to pitanje. Bez te tri institucije sustava nema ni kupnje ni prodaje nekretnine. Sve kreće od njih.
Zavirila sam ponovo u Wikipediju i pronašla odgovor. "Zemljišne knjige (gruntovnica) su javne knjige u koje se upisuju nekretnine, vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama te određeni drugi odnosi relevantni za pravni promet nekretnina. Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Zemljišne knjige se temelje na podacima katastarske izmjene."
Ne manje važna je ona situacija kada moraš otići u katastar. Ono što sam ja vidjela i doživjela ispred onih velikih katastarskih vrata u Osijeku za svaku je pohvalu. Nemali broj naših sugrađana pri dolasku i traženju nečega ne zna što sa sobom treba ponijeti, pa je osnovno imati osobnu kartu na kojoj je vidljiv vaš osobni identifikacijski broj. Ima onih koji znaju što to znači, a nažalost ima onih koji ne znaju ni što je to ni gdje piše. Tako je došao jedan gospodin koji ništa od toga nije znao. Sjećate se onoga - nedostaje vam još jedan papir. Ovom čovjeku nedostajala su bar tri papira. Mlada službenica ga je vrlo strpljivo pitala ima li to, nema, ima li ovo, nema, ima li ono treće, nema. Potom ga nije otpremila kući, nego je otišla za svoje računalo i pronašla i prvo, i drugo, i treće. Čovjek je stajao kao zaliven i nije vjerovao da nije otpremljen tamo odakle je došao kako bi pribavio svu potrebnu dokumentaciju i onda dobio ono po što je došao. Iznenađenje i na njemu, ali i na onima koji su to gledali. Ugodno iznenađenje ili nešto što bi trebalo biti normalno, a na što se baš nismo naviknuli u svakodnevnom životu.
Inače, osnivanje Katastra u Republici Hrvatskoj započinje prije više od dvije stotine godina, još za vrijeme Austro-Ugarske. Pa neki autori 1999. godine pišu: "Različita tumačenja postanka i značenja riječi katastar ukazuju da se radilo o propisima poreznih obveznika. Kasnije je riječ katastar poprimila šira značenja. Nekada je on bio skup grafičkih i pisanih dokumenata u kojima je iskazan određeni broj informacija o svakoj zemljišnoj čestici i o nepokretnim objektima koji se nalaze na njoj".
Uvijek je postojala potreba za čuvanjem spisa, pa je tako jedno od prvih zabilježenih čuvanja spisa u Osijeku ono iz 1698. godine. Nalog za takvo nešto dao je Gradski statut grada Osijeka. Stotinjak godina poslije, točnije 1809. godine, Osijek postaje slobodni kraljevski grad i ima arhiv i arhivista koji je bio zadužen za čuvanje spisa i svega onoga što je utemeljeno na radu Gradskog poglavarstva. Ako danas slučajno nemate neki dokument svoje kuće od prije sto godina, sigurno će vam vrijedni i ljubazni arhivisti pomoći u rješavanju vašeg problema brzim pronalaženjem, nelutanjem od vrata do vrata. I na to se trebamo naviknuti.