Uvijek netko da ideju što bi trebalo podijeliti s onima do kojih vam je stalo pa se tako dogodilo i ovaj put. Jedna naša poljoprivredna zadruga, koja uvijek i ponovno ulaže u nove nasade, ugodno me je iznenadila.

Kako je njezino vodstvo svjesno da se negdje mora plasirati roba koju proizvodi, tako je otvorila i svoj vlastiti prodajni prostor. Neki bi to nazvali povrćarnica, ali tamo se može naći i mesa i suhomesnatih proizvoda iz vlastitog uzgoja, pa nije klasičan oblik trgovine koja prodaje samo voće i povrće. Tako sam neki dan u traženju što nižih cijena upravo za ove priloge otišla i nemalo se iznenadila. Na jednoj od uredno složenih izložbenih polica prekrasni šampinjoni, gljive koje najčešće koristimo kao prilog raznim jelima u svom domu. Osim njih, još jedna vrsta, smeđi šampinjoni. I ne bi to bila neka vijest da nije istaknuta cijena za jednu i drugu vrstu. Ovi bijeli su po trinaest kuna za kilogram, a oni drugi kunu više. Kada inače kupujete tu namirnicu u robnim centrima, onda je takva cijena za pola kilograma ili, kako je to sada već popularno, za četristo grama oko devet kuna, i to na akciji. Redovna cijena je oko dvanaest kuna. Na samoj trgovini uredno ispisan oglas u kojemu traže berače gljiva. Nisu teške, visina branja je pristojna, ali radnika nigdje, pa je i ovaj oglas priređen kao mjesto posjeta i moglo bi se dogoditi da se netko odluči prijaviti za posao i tako nešto i zaradi. Jasno, mora i raditi.Kad sam se već dotaknula ove teme, red je nešto reći i o proizvodnji gljiva. Osim što se u literaturi spominje hranjiva vrijednost gljiva, poduzetnici se potiču i na ulaganje u ovu proizvodnju. Stručnjaci tvrde da su početna ulaganja veoma niska, a povrat uloženog novca moguć je već za nekoliko mjeseci. Kod rijetko koje kulture imamo ovakve mogućnosti. Ono što je kod ove proizvodnje zanimljivo, bar meni, jest kompost koji služi kao podloga za uzgoj gljiva. Sastoji se od kokošjeg gnoja, piljevine... I tu je upravo kvaka. Mi sami nemamo proizvodnju komposta pa ga uglavnom uvozimo. To pojednostavljeno znači da uvozimo kokošji izmet i tako rješavamo smeća zemlje iz kojih ga uvozimo i koje nastaje u njihovim peradarnicima. Uvoz ove sirovine prešao je granicu od trinaest tisuća tona. Uvoz u Hrvatsku uglavnom je iz Mađarske, Italije...Inače, najveći svjetski proizvođači gljiva su Kina, Italija, SAD, Nizozemska i Poljska.Ne znamo točno koliko gljiva uvozimo u Hrvatsku jer je svrstavanje prema klasifikaciji pod ostalo povrće. Uz malo truda i to bi se moglo doznati jer oni koji se bave tim poslom dobro su proučili tržište prije nego što su uopće krenuli u ovu proizvodnju. Kada je riječ o kompostu, ne bi bilo loše razmisliti o ovoj proizvodnji jer bi bila višestruko korisna. Otpad postaje sirovina za proizvodnju komposta i nema više uvoza. Mogućnosti za rad su svuda oko nas, samo...