Znameniti svjetski slikar Julije Knifer rođen je u Osijeku 23. travnja 1924. Prije točno sto godina. Njegova se rodna kuća nalazi u nizu prizemnih i jednokatnih samostojećih kuća sagrađenih na južnoj strani tvorničkog kompleksa Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d., poznatije kao OLT. U nizu od četiri stambene kuće od ceste najudaljenija je rodna kuća Julija Knifera.

Njegov je otac Ljubomir bio namještenik te osječke tvornice, pa mu je unutar tvorničkog kompleksa bilo omogućeno i stanovanje. Kuću je u prosincu 1919. projektirao osječki graditelj Ivan Domes u stilu kasne secesije i novog stila u nastajanju, art dekoa. Vanjski su gabariti kuće veliki, širina joj iznosi dvadeset metara i deset centimetara, a dubina devet metara i dvadeset centimetara, s dodatnom pet metara i 75 centimetara širokom i dva metra i deset centimetara dugom istakom na dvorišnjoj strani pročelja, unutar koje se nalazi dio stubišta i zahodi svih stanova. Unutar kuće nalaze se po dva stana u prizemlju i prvom katu te u potkrovlju. Stanovi, visine tri metra, funkcionalno su organizirani, iz iznimno velikog predvorja ulazi se u sve prostorije stana. Prema jugu su dvoja vrata za velike sobe, a ostala vrata vode u kuhinju, izbu i zahod. Sve prostorije kroz prozore funkcijama primjerenih dimenzija imaju dotok zraka i prirodnog svjetla. Ljepota pročelja proizlazi iz skladnog odnosa zidnih profilacija i prozorskih otvora i vratnica, koje su ispunjene nizovima kvadratnih staklenih okana. Središnji dio kuće naglašen je plitkim rizalitom, širokim četiri prozorske osi, od kojih su krajnje bočne balkonska brata stanova na prvom katu. Ograde obaju balkona su zidane.

S vremenom kuća je postupno devastirana, nestali su gotovo svi izvorni prozori, koji su zamijenjeni plastičnom stolarijom, uključujući i ulazne vratnice kuće, ali je, za sada, još sačuvana oronula fasada s obiljem detalja, čini se, izvedenima gotovo identično prema Domesovu nacrtu. U podrumu su se nalazila dva jednosobna stana te praonica rublja i podrumske prostorije, a u potkrovlju je bila zamišljena jedna soba smještena u središnjem dijelu pročelja u ravnini sa stubištem. Ostatak prostora s obje strane bio je predviđen za kontrolu dimnjaka i skladištenje osobnih predmeta koji povremeno trebaju u kućanstvu.

Prema osobnom kazivanju umjetnika, Kniferovi su stanovali u prizemnom stanu na lijevoj, zapadnoj, strani kuće.

Otac Julija Knifera, Ljubomir, u Osijek se doselio iz Požege, a majka Marija iz Valpova. Julije je pohađao osječku Realnu gimnaziju, u kojoj je imao vrlo dobar uspjeh iz vještina crtanje, pisanje i pjevanje, a iz gimnastike je imao odličan. Prema napomenama, bio je marljiv i pristojan učenik. Nakon mature u Osijeku počeo je, akademske godine 1951./52., studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a diplomirao je 1956. u klasi profesora Đure Tiljka. Jedan je od osnivača znamenite umjetničke grupe Gorgona, koja je djelovala od 1959. do 1966. godine. Okosnicu njegova umjetničkog stvaralaštva od 1960. čini motiv meandra, pradavnog geometrijskog toka, koji Knifer, najčešće u crno-bijeloj kombinaciji, izvodi u bezbrojnim varijantama i tehnikama, od crteža do ulja na platnu. Bio je hrvatski predstavnik na bijenalu u Sao Paulu 1973. i na venecijanskom bijenalu 2001. Grad Osijek 2001. godine Julija Knifera proglasio je počasnim građaninom Osijeka, a 2016. po ovome je slavnom umjetniku i jedna osječka ulica, koja povezuje Istarsku i Trpimirovu ulicu, dobila ime Prolaz Julija Knifera. Julije Knifer umro je u Parizu 7. prosinca 2004., a njegova je umjetnička ostavština neprocjenjiva svjetska, hrvatska i osječka baština koju neprekidno trebamo primjereno osvještavati. U Državnom arhivu u Osijeku otvorena je prigodna izložba Knifer i Osijek, na kojoj se može vidjeti dio arhivskog gradiva te spomenari, fotografije i mape crteža, što ih je osječkom Arhivu darovala umjetnikova kći Ana Knifer, koja je u petak i svečano otvorila tu izložbu.