Datum objave: 10. siječnja, 2022.
Ove, 2022. godine navršava se 150 godina od osnutka prvog osječkog
vatrogasnog društva Dobrovoljnog vatrogasnog društva Gornji grad. Briga o
zaštiti ljudskih života i imovine od požara u gradu Osijeku prepoznata je još u
prvoj polovini 19. stoljeća kada je Poglavarstvo Slobodnog kraljevskog grada
Osijeka napisalo Pravilnik o gašenju vatre.
Taj
je Pravilnik "Feuerlösch-Ordnung für die königlische Freystadt Eszek" objavljen
1839. godine na njemačkom jeziku. Prvi ozbiljniji pokušaj ustroja i održavanja
fizičke spremnosti pojedinaca za zaštitu od požara odvio se u okviru Gombalačkog
društva koje je u Osijeku utemeljeno 1865. godine. Nadalje je zahvaljujući
novinaru osječkih novina "Esseker Lokalblatt und Landbote", koje je 1864.
pokrenuo osječki poduzetnik Carl Lehmann, Hansa Wawerke započela inicijativa za
nabavu vatrogasnih naprava čime bi se poboljšala mogućnost obrane od požara.
Početak organizirane obrane od požara u našem gradu započeo je
samoorganiziranjem građana koji su tako 30. lipnja 1872. u prostorijama
gornjogradskog Kasina u Županijskoj ulici, u sklopu kojega je bila i zgrada
kazališta, na inicijativu Josipa Uhla utemeljili Dobrovoljno vatrogasno društvo.
Kao suosnivači društva uz Jospia Uhla smatraju se: M. C. Mayersfeld, Ruspini,
Jakob Goldstein, Matija Hübert, Anton Hochsteter, Milan Pavić, D. Altmann, I.
Frank, Coloman Masz i Hinko Mozer. Ovaj je Odbor već 11. srpnja 1872. uputio
svoju Odluku s molbom da se zbog općeg društvenog interesa od strane nadležnih
institucija što prije odobre društvena Pravila. Grad je Osijek u najkraćem
propisanom roku ovu inicijativu podržao i proslijedio na potvrdu Kraljevskoj
zemaljskoj vladi u Zagreb, gdje je, uz određene proceduralne zastoje, napokon
stupio na snagu u listopadu 1872. godine. U početku je Gornjogradsko vatrogasno
društvo bilo nadležno za požare u cijelom gradu, a zatim je postupno došlo do
osnutka Donjogradskog, 1875., i Novogradskog dobrovoljnog vatrogasnog društva
1890. godine. Društvo je u samom početku djelovalo i čuvalo vatrogasne naprave u
kući svoga člana Matije Hüberta na uglu Strossmayerove i Rokove ulice. Godine
1875. Gradsko je poglavarstvo darovalo prazno zemljište u onodobnoj Njemačkoj, a
današnjoj Pejačevićevoj ulici u kojoj se ovo vatrogasno društvo i danas nalazi.
Na Glavnoj skupštini Gornjogradskog vatrogasnog društva održanoj 30. siječnja
1876. za prvog nadzapovjednika Društva izabran je mladi osječki veletrgovac
Franjo Sedlaković, koji je godinu dana kasnije donacijom svoje kolekcije oružja,
numizmata i drugih umjetnina postao utemeljitelj današnjeg Muzeja Slavonije.
Današnja široka prizemna zgrada Društva u Pejačevićevoj ulici sagrađena je 1878.
godine čime su riješeni prostorni problemi Društva, sljedeće 1879. izgradili su
drveni vatrogasni toranj, a 1893. u dvorištu je iskopan veliki bunar iz kojega
je parnom crpkom vađena voda za potrebe punjenja vatrogasne opreme i okolnih
građanskih kuća. Posljednja velika investicija Društva u 19. stoljeću bila je
izgradnja novog zidanog vatrogasnog tornja 1894. godine koji i danas krasi
vizuru Gornjega grada. Unutar novoga tornja, koji je podignut na mjestu srušenog
starog drvenog tornja, osim stubišta i promatračnice bio je smješten i rezervoar
za vodu. Ovaj je vatrogasni toranj dobio neformalno ime Stjepan po inicijatoru
izgradnje, uglednom osječkom industrijalcu Stjepanu Pilleru.
Bogat i raznolik građanski život
Unutar kompleksa gornjogradskog vatrogasnog društva u Pejačevićevoj ulici
sagrađene su brojne zgrade i objekti koji su služili za čuvanje vatrogasne
opreme i vozila, crpljenje vode, nadgledanje grada u svrhu vatrodojave, te
prostorije za upravljanje društvom i odvijanje bogatog i raznolikog društvenog
života ovog, duboko u građanski život Osječana involviranog, Društva.
Dobrovoljno vatrogasno društvo imalo je i svoju zastavu koja je svečano
posvećena 8. rujna 1879. Kuma zastave bila je grofica Marijana Normann von
Ehrenfels, rođena barunica Hilleprand von Prandau. Posveta se, uz brojnu
nazočnost građanstva, odvila na glavnom gornjogradskom trgu gdje je za tu
prigodu podignuta velika bogato okićena pozornica.