Jednokatna je historicistička uglovnica na uglu nekadašnje Kolodvorske ceste (danas Radićeva) i Gundulićeve ulice, sagrađena 1895. godine, za osječku obitelj Ogrizek. Danas se u toj zgradi, između ostalih, nalazi Konzulat Republike Albanije u Republici Hrvatskoj. Ogrizekovima je kuću projektirao osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer, koji je u Osijek došao iz Beča, u kojemu je rođen 1850. te u njemu i umro 1915. godine.

Glavni je ulaz u kuću iz Radićeve ulice prema kojoj je pročelje nešto šire od onoga koje je okrenuto Gundulićevoj ulici. Pročelja su razvedena plitkim rizalitima u kojima se nalaze izrazito veliki dvostruki prozori, dok se na zidnoj površini među njima nalaze uobičajeni dvokrilni prozori nad kojima je široki oberliht. Središnji, uglovni dio pročelja, posebno je naglašen erkerom nad kojim je strmi tornjić. Na vrhu strmog krovića erkera proteže se niska kovana željezna ogradica iz čijeg se jednog nosećeg stupića izvija kovani vjetrokaz u obliku zastavice s perforiranom godinom gradnje kuće - 1895. Prizemljem kuće dominiraju trake glatke rustike, a u zoni kata ističu se balusteri u parapetima širokih prozora smještenih u rizalitima te izrazito naglašeni raznoliko oblikovani natprozornici svih prozora. Uglovni erker nose raskošno historicistički oblikovane konzole, a svi prozori u zoni kata flankirani su lezenama s decentnim kapitelima koji prerastaju u natprozornu monumentalnu dekoraciju. Na samom uglu kuće nalazi se ulaz u lokal u kojemu su se u proteklih 126 godina izmijenili različiti sadržaji. Osobito značajno razdoblje za ovu kuću bilo je kada je u njemu bila otvorena vrhunski umjetnički opremljena ljekarna Đure Tarnika, za čije je uređenje angažirao brojne vrsne umjetnike svoga vremena. Namještaj ljekarne u neogotičkom je stilu izradio osječki stolar i rezbar Josip Szép, a brončani reljefi na ulaznim vratnicama ljekarne bili su reprezentativno djelo hrvatskog kipara Slavka Brülla, koje je 1924. godine odliveno u zagrebačkoj ljevaonici Oblak.

Tarnik je 1927. svoju ljekarnu preselio iz Ogrizekove kuće u susjednu, također uglovnicu, vilu Plazzeriano, koju je 1901. također projektirao graditelj Wilim Carl Hofbauer. Tarnik je unutrašnjost svoje nove kuće, čiji je postao i vlasnik, prilagođavao novoj ljekarničkoj namjeni još 1931. i 1936. godine. Sav umjetnički oblikovan inventar iz svoje stare ljekarne prenio je u novi prostor, no u savezničkom bombardiranju Osijeka, u lipnju 1944., unutrašnjost ljekarne je u potpunosti uništena. Osim Tarnikove ljekarne, u ovoj je kući do početka Drugog svjetskog rata djelovala i poznata osječka tiskara, čiji je vlasnik bio Bela Frank. Tiskara je utemeljena 1901. godine, a osim tiskanja knjiga i časopisa obavljala je i knjigoveške poslove te je u svom sastavu imala knjižaru i papirnicu. Godine 1922. Frankova tiskara pokrenula je tiskanje edicije “Frankova biblioteka”, u kojoj su objavljivana jeftina izdanja kratkih romana. Frankova tiskara tiskala je letke i publikacije za potrebe Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku te glasilo hrvatske pučke stranke “Hrvatski glas”.