Datum objave: 27. rujna, 2021.
Na sjevernoj strani današnje Ulice Grgura Čevapovića, koja se u vrijeme
socijalizma zvala Ulica Ivana Cankara, a izvorno, u vrijeme nastanka početkom
20. stoljeća, nosila naziv Prilaz, stoji zgrada negdašnjeg najvećeg osječkog
bludilišta "Parisian". Ova reprezentativna secesijska visokoprizemnica bogato
dekoriranog pročelja s dva kućna ulaza jedan je od rijetkih primjera arhitekture
bludilišta i izvan grada Osijeka.
Da je
riječ o, za ono vrijeme, prestižnom mjestu, govori nam i činjenica da je ovo
bludilište tiskalo nekoliko razglednica s motivima pročelja, salona i hodnika s
otisnutim nazivom "‘Parisian‘ Osijek-Essek" na kojima se, osim primjereno
odjevenih animirdama, može vidjeti i raskošno unutrašnje uređenje dijela
unutrašnjosti bludilišta. Prostitucija je u prošlosti bila legalna djelatnost,
koja je bila regulirana propisima koji su, glede zdravstvenih i higijenskih
uvjeta, trebali što bolje zaštititi davateljice usluga i njihove korisnike. Tako
je 1911. godine u Osijeku tiskan "Pravilnik za bludilišta u slobodnom i
kraljevskom gradu Osijeku". Pravilnik je tiskan na 11 stranica i u njemu su bila
sadržana osnovna pravila za rad i vođenje ove vrste obrta koji je podrazumijevao
određene higijenske standarde samih djelatnica i prostora, te je regulirao odnos
vlasnika sa zaposlenicama i odnos njihov prema mušterijama. Ova secesijska
visokoprizemnica prema ulici je imala reprezentativan salon koji je bio
osvijetljen secesijski oblikovanim mjedenim lusterima s kojih su visjele brojne
staklene cjevčice. U kutovima glavnog salona bili su pozicionirani, baldahinima
odvojeni, separei za druženje, koji su bili izvedeni od elegantnih tokarenih
drvenih stupova i jednako tako oblikovanih niskih ograda, koji su nosili grednu
konstrukciju, dekoriranu nabranim zastorima s kitnjama, na kojoj su bile
poredane brojne ukrasne posude s cvijećem i palmama koje su prostoru davale
dojam lepršavosti. Intimni ugođaj prostoru i druženju davala je decentna glazba
koja se izvodila na glasoviru, te podvorba pićem koje su posluživale elegantno
odjevene konobarice. Uz zidove salona bili su smješteni stolovi uz koje su bili
raspoređeni secesijski oblikovani stolci i naslonjači u kojima su sjedile
mušterije okružene mnoštvom poluodjevenih animirdama u izazovnim pozama. Zidovi
i strop salona bili su ukrašeni štukodekoracijom i oslicima te velikim zrcalima
koji su vizualno povećavali prostor, ali i omogućavali "škicanje" diljem salona.
Veliki prozori okrenuti prema ulici bili su zastrti gustim zavjesama i teškim
zastorima ukrašenim secesijski stiliziranim motivima opšivenim nizovima malecnih
kitnji.
Zahvaljujući koloriranim razglednicama, koje se čuvaju u
privatnom vlasništvu jednog Osječanina, osim što smo saznali kako je izgledao
glavni salon ovog prestižnog osječkog bludilišta, možemo si predočiti izgled
hodnika koji vode prema sobama za druženje s mušterijama. Široki dobro
osvijetljeni hodnici omogućavali su bolje prozračivanje prostorija jer izbe za
tjeranje bluda nisu imale prozore, nego su se prozračivale i osvjetljavale kroz
ostakljene vratnice prostorija. Na zidovima hodnika, osim zidnih oslika, među
kojima su dominirale zvjezdice, bile su obješene velike slike i zrcala u
raskošnim pozlaćenim okvirima.
Učenički dom i privatni stanovi
Polovina zgrade ovog nekoć slavnog osječkog bludilišta danas služi kao
učenički dom i uzorno se održava, a druga je polovina pretvorena u više stanova
i u sve je jadnijem sanju. U unutrašnjosti obaju dijelova kuće i danas se može
vidjeti tragove nekadašnjeg sjaja, od različitih keramitnih pločica u hodnicima,
do štukodekoracije i oslika na zidovima, čiji se tragovi i danas naziru, do
ostataka raznobojnih stakala na vratnicama i prozorima. Pojedini stanari kažu da
su davno prilikom preuređenja prostorija naišli na stare oslike s eksplicitnim
erotskim prizorima koje su prebojili. Pročelje kuće još je zadržalo izvornu
štukaturu u koju je mjestimično diskretno ukomponirana glazirana keramika
proizvedena u tvornici Zsolnay u Pécsu.